Bila je to kriza, koja je „morala“ doći. Odluka koja se samo čekala. Lider, osnivač i „vlasnik“ SBB-a Fahrudin Radončić javnosti je objavio kako se namjerava povući sa kormila stranke do idućeg ciklusa općih izbora iduće godine.
Vrijeme političke slave SBB-a, već je davna prošlost.
"Moj plan je da nakon 10 godina upravljanja SBB prepustim mlađoj generaciji političara. Ne napuštam SBB, dok SBB ne odluči drugačije. To je kao da imate dijete koje treba da počne samostalno živjeti. Mi vršimo konsultacije ko bi mogao biti persona koja će zadržati SBB, da sačuvamo članstvo", izjavio je Radončić za Televiziju N1.
Njihova „bolja budućnost“ s pretvorila u lošu sadašanjost i vrlo neizvjesnu budućnost i Radončić ne želi u tome direktno učestvovati.
Dok je išlo i bilo glasova, Radončić se rado koristio stranačkom mašinejerijom i upravljao političkim i državnim poslovima. SBB je ustrojio kao kompaniju. Bio je „faktor“, bez koga se nije moglo...
Iskoristio je „momentum“ i postavio se između SDA i SDP-a, te pokupio dio razočaranih „centrista“ sa ljevice i desnice uz obilatu pomoć svoje medijske imperije. To je bio ključ njegovog uspjeha, koji je podebljao odanom stranačkom nomeklaturom, koja je opet „potrčala“ za funkcijama i sinekurama.
Radončić nije bio škrt, pa je lijepo nagradio jedan dio svojih „zaposlenika“, a od njih je tražio samo poslušnost i odanost.
Bio je čak i državni ministar, a malo mu je falilo i da zasjedne u fotelju člana Predsjedništva BiH. Međutim politika nije bussines i Radončić se morao pomoriti s time. Vođenje privatne kompanije i stranke su dva različita posla. Čini se slično, ali nije. I bivši predsjednik SAD Donald Trump je primjer kako logika kapitala nije jedina upravljačka sila političkih odnosa.
Ukoliko se nekako poveže, jedno vrijeme to ide dobro, ali na dulje staze to jednostavno „zapne“, jer je stranka „živ politički organizam“, koji zahtjeva puno više vještine, pa i kompromisa za razliku od poslovanja na tržištu. Na tržištu dobar rizik je pola uspjeha, u politici – pola neuspjeha!
Klasičan primjer takvog ili sličnog ponašanja je stranka Radom za boljitak, koja je kao i SBB, nakon „eksplozije“, jednostavno nestala.
Još jedan sličan primjer je i Stranka za BiH, koja je opet odličan primjer šta se dogodi kada se sve stavi u ruke samo jednog čovjeka – „osnivača“ i pri tome se krene sa nerealnim obećanjima - mimo političke logike i moguće ostvarivog cilja.
Iako to ne želi priznati, Radončić je itekako svjestan deklinacije SBB-a i njegovom pažljivo kreiranom javnom nastupu, jednostavno nije imanentno učestovanje u bilo kakvim projektima sa slabim javnim akcijama i nezvjesnim projekcijama. Ipak, Radončić opet kalkulira i najvaljuje „odlazak“, ali sa vrlo neizvjesnim i nejasnim datumom.
Izgleda da su „kola nizbrdo krenula“ puno prije. Nakon njegovog slučaja i suđenja na Kosovu. Radončića je to očigledno jako pogodilo i uzdrmalo, iako je u javnosti želio ostaviti utisak, da je ostao jak i da je dokazao svoju nevinost. Tvrdio je da mu je sve „namješteno“.
Šta to znači da će SBB prepustiti mlađima „do izbora“.
Čini se da i na ovaj način lider SBB-a nekako testira svoj položaj i preispituje ima li barem još malo vatre u toj staroj „žeravici“. Osim toga, on na taj način otvara i „konkurs“ za svog nasljednika, te će u miru nakon što se „mladi tigrovi“ razigraju, odlučiti koga će poslati u „političku džunglu“. Kao Silajdžić, čeka svog "Semira Efendića"...
Radončićaa sudbina, inače sve više liči na sudbinu Harisa Silajdžića. Veliki projekti, koji su na kraju završili kao neuspjeh, bez obzira na ranije „bljeskove“. Ali za razliku od Silajdžića, Radončić u „penziju“ ide ranije i proračunatije.
Operativna politika je za njega vjerovatno stvar prošlosti, ali će se sasvim sigurno „očešati“ o malo vlasti, ukoliko SBB, kojim čudom, na narednim izborima nešto „ubode“.
„Kompanija“, pardon stranka SBB je krenula u proces rekonstrukcije i
reorganizacije. Šef je okrenuo ploču i vrijeme je za novu strategiju.Čak je moguće udruživanje ili paktiranje sa nekom od stranaka, koje, kao i SBB - čekaju na svoje "vrijeme za povratak".
Preuzimanje vlasti više nije moguća opcija ni pod razno, ali i malo vlasti je bolje od „stajanja sa strane“. Koliko vlasti SBB može očekivati sa novim licima na vrhu stranke? E, to je vrlo neizvjesno pitanje.
Upravo zato, Radončić „daje šansu mladima“.
Nema komentara:
Objavi komentar