IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Zoran Milanović skoro pa je „završio posao“ u prvom krugu predsjedničkih izbora u Hrvatskoj i to ne zato jer je bio pretjerano dobar i uvjerljiv, već zato jer mu je glavni protukandidat Dragan Primorac bio - očajno loš.   Aktuelni predsjednik RH je uspio uvjeriti hrvatsku javnost kako je on „jedina čvrsta brana“ apsolutizmu HDZ-a i Andreja Plenkovića i to je bio njegov daleko najjači predizborni adut. Osim toga, na desnici je vladala poprilična kakofonija  i višak kandidata, a što je dovelo do jakog rasipanja glasova. Međutim, veliki broj desnih kandidata teško da može biti opravdanje za Primorca i HDZ. Problem je (ne)uvjerljivosti Primorca kao predsjedničkog kandidata, kao i brojnim njegovim slabim tačkama, te percepciji većine glasača da on nije „dobar izbor“.

  Kao i svaki “pristojan vlastodržac“ sa diktatorskim ambicijama, Milorad Dodik, drži sve konce vlasti u svojim rukama. Posebno mu je kao najviši zakonodavni organ vlasti draga Skupština entiteta RS, koju „drži u malom džepu“. Aktivira je po potrebi i na način kako mu to u tačno određenom trenutku paše i odgovara. Ovaj put nije morao niti dolaziti na zasjedanje i tamo kao nešto objašnjavati, već je sve „završio“, preko njemu beskrajno odanih kadrova. Skupština je Dodiku samo „pokrivač“ i nekakav demokratski obol , kako bi opravdao svoje poteze ili se pak zaštitio od problema koje je sam sebi (i svima nama) stvorio. Vlastitu odgovornost za promašene politike i poteze Dodik uvijek delegira na skupštinu entiteta stvarajući privid da on „samo provodi narodnu volju“ - oličenu u delegatima skupštine.

  Do prije izvjesnog vremena skoro nikoga od predstavnika tzv. međunarodne zajednice – bilo da se radi o višim ili nižim nivoima odlučivanja – niste mogli niti upitati o mogućim sankcijama Zapada za Srbiju, zbog politike režima Aleksandra Vučića. Samo bi vam lakonski odmahnuli rukom uz tvrdnje kako sankcije „nisu dobro riješenje“... da trenutno „nisu na stolu“, te da je sada težište na pronalasku političkog modela za uključivanje Srbije u zapadne asocijacije, a time i njeno geopolitičko otklanjanje od otvorenog utjecaja Rusije i Putina. Zapad je mislio da će metodama strogo doziranog pritiska i obećanih koncesija u vidu nekih kratica za Srbiju (na putu za EU) nekako doći do toga da Vučić „okrene ploču“ i to ih je uvjerenje dosta dugo držalo. Dijelom i zbog, mora se priznati, spretne politike srbijanskog predsjednika, koji je vješto lavirao između zahtjeva Bruxellesa i Washingtona, te „euroskeptika“ u samoj EU (Orban, Fico, Milanović, Slobodarska stranka).

  Pričalo se, analiziralo i najavljivalo kako će predsjednička kampanja na izborima u Hrvatskoj biti „dosadna“, te da se manje-više sve unaprijed zna . Te birači su umorni ... te nema novih lica ... te ionako se zna da je prednost aktuelnog predsjednika RH, Zorana Milanovića, toliko „velika“ da neće biti nikakve neizvjesnosti . Neki su u euforiji ritualnog obožavanja lika i djela aktuelnog predsjednika čak ustvrdili da bi se sve moglo završiti već u prvom krugu! Ništa od toga. Kampanja ne samo da nije dosadna, već bi - kako se čini – mogla biti jedna od zanimljivijih u zadnje dvije dekade. Priča o već gotovim izborima najviše odgovara aktuelnom predsjedniku, koji se ušuškao na Pantovčaku vjerujući da će do novog mandata najlakše doći, ako što manje otvara usta . Taktika nije lišena osnova, zna li se kako Zoki zna biti neugodan i prgav na jeziku, te da počesto uz svoje protivnike propisno rani i samog sebe! Poput istočnjačkog redovnika Milanović samo sjedi na obali rijek...

  U ovakvoj BiH... postoje mnoge „nelogičnosti“. Stvari i pojave , koje u normalnim državama sa funkcionirajućim sistemima predstavničke demokratije - ne bi smjele postojati. Jedna od izraženijih pojava ovakve vrste je i nepodnošljiva lakoća (da se referiram na čuveni roman Milana Kundere) ovdašnjih političkih lidera i lideričića , da se dohvate poslova i funkcija, kojima... nisu dorasli. Samo zato, jer je to dobro plaćena „rađa“, koja donasi medijsku  prepoznatljivost u našoj temeljito sluđenoj javnosti, ali i mogućnost utjecaja na različite procese.  Počesto i one koruptivne! Praktički svaka politička šuša , koja je skupila (a možda i dijelom pokrala!) nešto glasova na izborima i misli da zna sastaviti par suvislih rečenica bez zamuckivanja ili lutanja misli – misli da je ozbiljna javna funkcija, koja sa sobom - osim dobrih primanja - nosi i veliku dozu odgovornosti - za njih „kao stvorena“.

  Nakon godina jalovih napora da se nekako „odobrovolje“ zagovornici „Srpskog sveta“, a što je samo lako čitljivi eufemizam za staru ideju „Velike Srbije“ - politički Zapad je izgubio strpljenje i krenuo jako na zagovornike ove opasne ideje, koja bi mogla (opet) zapaliti region. Svašta je probao Zapad u što javnim - što tajnim pregovorima sa Beogradom i Banja Lukom; Vučićem i Dodikom, ali osim maglovitih obećanja ništa se konkretno nije izrodilo ili pokazalo kao iole opipljivo. Vučić i Dodik su (sada je jasno) samo kupovali vrijeme , kako bi Zapad svojim lažnim obećanjima uvjerili da „samo što nisu“ prihvatili barem minimum od onoga što se od njih tražilo.

  Lider HDZ BiH, Dragan Čović, je u igri sa Amerikancima zaigrao na kartu na koju nikako nije smio! Na kartu pokušaja da se predstavnicima SAD diktira rješenje ili da ih se čak i ucijeni na pitanjima energije!? Proizvodnje i transporta. Kratko rečeno: poslova, koju su finansijski i (geo)strategijski – za SAD kao globalnu silu... najvažniji! Oko mnogih političkih pitanja i inicijativa se sa Amerikancima može igrati ili što bi Mostarci kazali sekati , ali nikako i nikada sa pitanjima energije. Uostalom pitajte one koji su to pokušali... Posebno, ukoliko su oni direktno zainteresirana strana , a u Evropi se protiv Rusije vodi (i) veliki energetski rat ... ali eto Čović je nošen idejom da je već jednom dobio što je tražio (Izborni zakon) mogao isti scenario pripremiti i ovaj put. Na pitanju Južne plinske interkonekcije... potpuno nove kompanije u kojoj bi se jako dobro znalo ko bere kajmak ... odvrće i zavrće .     

  Predsjednik SAD-a Joe Biden iskoristio je priliku , koja mu se još kao predsjedniku sama nudila , te pomilovao sina Huntera! Nije mogao odoljeti! Na ovu, blago rečeno, problematičnu odluku odmah je reagovao niko drugi do novoizabrani (stari-novi) predsjednik SAD-a Donald Trump... inače čuvena „moralna vertikala“. Trump je nazvao ovaj potez odlazećeg Bidena "zloupotrebom i podbačajem pravde".   Da...da... o „zlupotrebi i podbačaju pravde“, govori čovjek, koji će uskoro sjesti u fotelju američkog predsjednika, iako je već osuđen u jednom sudskom slučaju ( Stormy Daniels case ), ali se ta presuda neće provoditi samo i jedino, jer ga štiti predsjednički imunitet. I ostali sudski slučajevi protiv Trumpa su „zamrznuti“ sve dok on sjedi u Ovalnom uredu.