IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Zvanični Zagreb je konačno otvorio karte po pitanju BiH! Nema više nikakve potrebe za raznoraznim diplomatskim zavrzlamama i šifriranim porukama. Rukavice su se skinule... Zagreb udara nisko! Vlast u Hrvatskoj je, naime, zvanično u EU pokrenula inicijativu za formiranje „trećeg“ – hrvatskog entiteta u BiH! 

  Jedno od najvećih izbornih iznenađenja u zadnji dvadesetak godina u Hrvatskoj, ali i regionu priredila je političko-aktivistička ekipa okupljena pod imenom „Možemo“, ostvarivši aposolutnu pobjedu na lokalnim izborima u Zagrebu. Kako im je to uspjelo? Kao i obično, ovakvi rezultati nisu posljedica neke slučajne stihije, već cijelog niza događaja - uzroka i posljedica, koji su se odvijali u zadnjih desetak godina. Izvrstan rezultat u Zagrebu posljedica je dugogodišnjeg aktivizma, ali i zbivanja, koja su im jednostavno išla na ruku. 

  Starogrčka poslovica, koja je svojevremeno u žižu političke javnosti BiH i SFRJ lansirala rahmetli, Nijaza Durakovaća, koja kaže kako se „Danajaca treba čuvati i kada darove donose“, aktuelnija je nego ikada prije u BiH! Duraković je tada, pomalo uvijeno i filozovski (kako su to komunisti znali raditi), pokušao pojasniti ulogu Miloševićeve politike i njegovih trabanata na podučju bivše države, kada se pod plaštom „antibirokratskih revolucija“, događao klasični državni prevrat vođen idejom SANU o Velikoj Srbiji. 

  Još uvijek moćni lider SDA, Bakir Izetbegović, požalio se ovih dana u jednom od medijskih istupa, kako u njegovoj stranci ima “puno ćutologa”. – Ima nekoliko razloga za šutnju istaknutih članova SDA i općenito onih koji čine vlast - požalio se Izetbegović, očito nezadovoljan djelovanjem dijela “baze” SDA, koja se uljuljkala i zaključila kako je bolje krenuti linijom manjeg otpora, nego ulaziti u potencijalne konflikte ili razmirice. Prije svega u odnosu na ostale političke stranke, koje u zadnje vrijeme otimaju sve veći dio “političkog kolača” od SDA. 

  Kako vladajuća politička kasta u Republici Srpskoj na čelu sa Miloradom Dodikom zamišlja moguću „mirnu Bosnu“ ? Moram priznati vrlo maštovito... Dakle, "strategija" je ovakva; RS neće priznati postojanje bilo kakvih počinjenih zločina ili presuđenog genocida u Srebrenici, a glavne vinovnike ove, od cijelog demokratskog svijeta osuđene i presuđe politike, neće se čak niti blago osuditi ili im prigovoriti, već će ih - pazite sada, kojeg li bezobrazluka – javno visoko odlikovati i nagraditi!? 

  Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić je teški politički pragmatik. Prava politička životinja , koja je prigrabiti i prigrliti sve što u u datom trenutku treba ili može biti od neke koristi. Čak i ukoliko se radi o nečemu ne baš tako važnom ili bitnom. Važno je jedino da to Vučiću u nekom trenutku “treba” i sve ostalo je stvar “tehnikalija” i dobro razrađenog sistema poluga vlasti u državnom aparatu, diplomatiji, “službama” i naravno medjima. 

  Vrhovi vlasti u Beogradu i Banja Luci sa pretenzijama da postanu neki „srpski svet“, već par godina vode pravi „hibridni rat“ na prostoru bivše Jugoslavije. Sve sa ciljem stvaranja, novog - dobrim dijelom izmaštanog narativa, o Srbima kao „najvećim žrtvama“ ratova na prostoru bivše Jugoslavije, koji bi zbog toga trebali dobiti „kompenzaciju“ u vidu „objedinjavanja srpskih zemelja“ . Za razliku od prije tridsetak godina, novi rat nije pokrenut haubicama i tonama granata, već milionima gigabajta informatičkog i medijskog materijala, koji je precizno dizajniran za vanjsku, te unutrašnju upotrebu.

  Manevarski prostor „Goršataka željnog slave“, kako Dodika lucidno nazva, Stjepan Kljujić, opasno se sužava.   Naime, Milorad Dodik je i metaforički i doslovno spalio sve mostove prema Zapadu i suvereno krenuo put Istoka Evrope i daleke Azije! Srpski Marco Polo! Uostalom, kako drugačije, nego tako protumačiti njegovu posljednju izjavu kako će „zamoliti Rusiju i Kinu i druge u Savjetu bezbjednosti ne potvrde imenovanje novog Visokog predstavnika“? Možda je u pitanju politika „očaja“ i „zadnje šanse“? 

  “Bosna i Hercegovina nalazi se na raskrižju između uspjeha i neuspjeha njezinog europskog sna” - napisao je lider svega i svačega u političkom korpusu Hrvata u BiH u tekstu objavljenom na portalu Euroactiv . U očito pažljivo sročenom i ciljeno napisanom tekstu, Čović je pokušao mudro da “podrži” sve političke inicijative, koje dolaze sa Zapada, iako je sve ostalo samo na nivou iznesenih stavova i bez bilo kakve potvrde u realnosti političkih zbivanja. Puno teorije, malo prave prakse. Više riječi, nego djela...  

  Ima tome sada, već preko 40 godina, kada je stalo kucati srce “najvećeg sina naših naroda i narodnosti. Te, sada vrlo daleke 1980. godine, vijest o smrti Josipa Broza Tita zatekla me u mostarskom kinu “Zvijezda”. Negdje na pola filma oko 19 sati, projekcija je naprasno prekinuta, a svjetla su se upalila. Na binu ispod platna za projekciju u dobro popunjenom kinu izašao je poznati Mostarac i čuveni skakač sa Starog mosta, inače zaposlenik Mostar filma i kazao kratko: “Upravo je javljeno na televiziji...umro je drug Tito”...