IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Sva (geo)politička logika vrlo uzburkanog svijeta i diplomatska pragmatika je sugerirala suzdržanost . Mala balkanska država – članica velikih zapadnih političkih i vojnih saveza okrenuta turizmu kao ugaonom kamenu svoga ekonomskog razvoja, mogla je sebi (kao i ubjedljiva većina ostalih) priuštiti taj mali luksuz da u najmanju ruku ostane - „suzdržana“. Međutim, premijer RH Andrej Plenković je prilikom glasanja njegove zamlje u UN-a za Deklaraciju o obustavi vrlo krvavog nasilja u sukobu Izraela i Hamasa imao neke druge planove . Pokazat će se vrlo brzo i bez očekivanih i hrvatskim Ustavom jasno definiranih mehanizama saradanje sa predsjednikom republike u sukreiranju vanjske politike. Kao, eto...nije taj svadljivi Milanović ni njega konsultovao po pitanju Ukrajine i Rusije, pa zašto bi i Plenković to radio u slučaju Gaze i Rezolucije UN-a!?  

  SNSD to zove politikom i „principijelnim stavom“, ali se radi o klasičnoj ucjeni! Nastojanje je to da se suštinski zakoče svi procesi u državi i to insistiranjem na temama i pitanjima za koje se unaprijed zna da se teško ili nikako mogu riješiti. Silovanjem usvajanja zakona o Ustavnom sudu (i uslovljavanjem svega ostalog), nastoji se onemogućiti dalje funkcionisanje državne vlasti u BiH. Zna Dodik dobro šta znači ovladati (s partnerima) Ustavnim sudom BiH! Čak i kada bi se, kojim slučajem, SNSD-u i njegovim partnerima ispunila ova (najnovija) muzička želja , potpuno sam siguran da bi se vrlo brzo našla neka nova tema za ucjenu . Cilj ove, nimalo naivne igrarije, nije u pokušajima da se stvari u BiH konačno pokrenu sa mrtve tačke, već – uprovo suprotno – da se sve zaustavi, a BiH se, kako to voli kazati Dodik, prikaže...“nemogućom državom“.

  Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić voli u javnosti zboriti kako će „učiniti sve da sačuva mir“ i pored vrlo teške situacije . Sudeći prema posljednjim zbivanjima na Kosovu...to mu nikako ne polazi za rukom! Po ko zna koji put se pokazalo kako je srbijanski predsjednik jak i teatralan na riječima, a slab na djelima. Odnosno da vodi dvostruku politiku , kako prema Zapadu (EU i SAD), tako i prema partnerima u regiji. Njegova jedina konstanta je odličan odnos sa Rusijom i Putinom. Sve ostalo je tek igra . Neko konstantno obećanje dobrih namjera u najavi , kako bi se dobilo na vremenu ili se pustila (geo)politička magla . Vučić samo čeka jedan povoljan trenutak da se vojska opet vrati na Kosovo , kako se već duže vremena vješto neformalno provlači kroz medije i javnost. Da uzme dio , koji mu, kako vjeruje - „pripada“. Za nešto takvo je, naravno, trebao imati - dovoljno dobar razlog !