IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Nakon izbora u BiH mnogi su požurili iznijeti tešku ocjenu kako je u našoj zemlji... „poražena ili izdata ideja građanske države“? Pri tome se malo ko pita: Da li ovakav ustavno-pravni sistem uopšte omogućuje da se ta ista građanska ideja realizira u nešto širem okviru od kruto zadatih - uskih koridora ? Odgovor na ovo pitanje je naravno negativan, jer je naš ustavno-pravni sistem primjer sulude atomizacije političkog odlučivanja, „etno zamki“ u procesu donošenja odluka, ali i suštinski zasnovan ponajprije etničkom, pa tek onda - na građanskom principu. I to jednim svojim malim dijelom.

  Ovi izbori su pokazali da nekada i manje može biti više! Evo, uzmimo primjer izbora za Predsjedništvo BiH, gdje je Denis Bećirović dobio čak stotinjak hiljada glasova manje(!?) u odnosu na prije četiri godine, ali će i dalje u tom najvišem državnom tijelu - predstavljati Bošnjake! Dobitnik je i kandidatkinja HDZ BiH, Darijana Filipović, koja je ušla u Predsjedništvo iz reda Hrvata, iako je osvojila nekih 80 hiljada glasova manje, nego Borjana Krišto prije četiri godine!? "Porastao" je i Bakir Izetbegović, ali tek da bi smanjio svoj frustrirajući zaostatak u odnosu Bećirevića, a što je, opet, više posljedica Bećirevićevog pada podrške među biračima, nego nekakvog Izetbegovićevog "uzleta".

Izbori koji su pred nama nisu samo „još jedni izbori“ ili su pak, kako tvrde neki navodno dobro upućeni - „nevažni“. Upravo suprotno – sve ukazuje da su ovo najvažniji Izbori nakon Daytona i da će konačni izborni rezultati biti i svojevrsni „referendum“ o budućnosti BiH u svijetu, koji se vrtoglavom brzinom mijenja. Ne bih, naravno, otkrivao svoje političke preferencije ili pozivao za glasanje za ovog ili onog kandidata – stranku ili koaliciju, ali bih itekako pozvao na obavezan odaziv na izbore , jer će na konačan rezultat utjecati i oni koji ostanu kući. Ostati kući i praviti se „politički mrtvim“ je – zapravo - najgori izbor koga možete napraviti!

  Kroz svoj mandat u Predsjedništvu BiH, Denis Bećirović, (SDP BiH) se provukao poput „šumskog ježa“. Polako, ali sigurno, te uz neznatno lagano šuškanje opalog žutog lišća. Kada bi zaprijetila kakva „opasnost“ brzo bi osmotrio situaciju , te se po potrebi sklupčao i sačekao da opasnost prođe, pa onda nastavio jednako kao i ranije. Polako, ali sigurno. Iako mu ime znači „more“, Denis Bećirević, je ipak više neka spora ravničarska rijeka, koja teče , a kao da stoji . Takav mu je i politički habitus . Ima velike, ali ne i prevelike ambcije, pa ne ugrožava one „prave stranačke šefove“, kojima dobro dođe kao dobar kadar. Još uvijek mlad, školovan i učtiv.

  Jedna stara, cinična izreka, kaže kako se najviše laže nakon lova i prije izbora! U zemlji u kojoj nova kampanja počinje kada aktuelna završava - nikada nije „dosadno“. I baš taj izostanak „dosade“ je naš najveći problem. U politički pregrijanoj atmosferi javnost nema dovoljno vremena da spusti temperaturu i pozabavi se stvarnim problemima. Dodamo li svemu tome i vječite rasprave oko brojnih pitanja, koja se vuku još od Dejtonskog sporazuma onda je jasno zašto je prosječan građanin BiH toliko frustriran politikom, pa i samim izborima. Naš izborni "paradoks" se sastoji u tome da nikada nije bilo više izbora, a da su se vladajuće garniture manje mijenjale!

Kakva je to „muka“ natjerala Elmedina – Dinu - Konakovića, inače ministra vanjskih poslova BiH!? da se u jednom od svojih posljednjih video  postova  na društvenim mrežama momački „pohrve“ sa ogromnim napuhanim ružičastim flamingom!? Sve u ovom bizarnom  video uratku  snimljenom uz kriminalno loš ton je – pogrešno! Od same ideje „režisera“ da na ovaj način  komunicira , do sadržaja, koji (ako je i postojao) ostao u drugom planu, jer je većina onih koji su pogledali, siguran sam, vidjela tek ministra, koji nešto „zbori“ dok pokušava ogromnog „nahuhanca“ nekako staviti  pod kontrolu .

  Da budem do kraja iskren... gotovo cijeli angažman „međunarodne zajednice“ se vrti oko uloge i strategijskog pravca djelovanja SAD. Sve ostalo je samo posljedični odjek politike iz Washingtona. Pa i stav Ruske Federacije, koja se sama isključila iz Vijeća za provedbu mira i sada sa strane docira prema procjenama Moskve šta je u datom trenutku odgovarajući stav.   Moskva je generalno i načelno uvijek protiv , ali ostavi prostora i za „fina ugađanja“. Posebno ukoliko se to može nekako uvezati sa ratnim dešavanjima i političkom krizom na istoku Evrope.

  Na ovdašnjoj političkoj sceni sve je nekako relativno i podložno promjenama, osim jedne političke „konstante“, a to su bliski politički odnosi lidera SNSD-a i HDZ-a – Milorada Dodika i Dragana Čovića. Odnosi su to koji su odavno prevazišli granice klasičnih političkih veza i ušli su duboko u prostor dobro uštimane pragmatične koalicij e, koju ne mogu uzdrmati nikakve „nesuglasice“ ili „teške riječi“. Preko svega se nekako pređe! Zašto?

  I ranije je postojala tzv. „ekonomska diplomatija“ u službi državnih privrednih interesa, ali ono što se u zadnjih godinu dana događa u svijetu okreće potpuno naglavačke sva dosadašnja pravila i modele ponašanja. Praktički, skoro svako pitanje je u suštini puno više ekonomsko, nego političko ili čak - geopolitičko. Sve je svedeno na puki i goli interes tako da je sada glavno pitanje: Šta zanimljivo nudite i šta zauzvrat tražite? Mada se i ranije trgovalo preko ambasada i drugih DKP „alata“, najnoviji trend je pokrenuo predsjednik SAD Donald Trump kada je proglasio tzv. „Liberations day“ – odnosno onoga momenta kada je praktički cijelom svijetu zaveo protekcionističke mjere u vidu velikih ili čak astronomskih carina.

  Dok se cijeli svijet, svako jutro, budi sa pitanjem; Šta je to novo smislio, Donald Trump, te kako će na to odgovoriti Peking, Moskva ili Bruxelles?.... u Sarajevu... šehear Saraju ... i dalje sve po starom! Traju beskrajne bosanske „Igre prijestolja“, kao da je TO glavno pitanje koje nema - ama baš nikakve veze - sa ostatkom uzburkanog svijeta . U vremenima kada se i puno... puno jače i organiziranije države na dnevnom nivou prestrojavaju , a neke i radikalno mijenjaju svoje (geo)političke strategije i prioritete, čuveno „političko Sarajevo“ je već uveliko i predizbornoj kampanji za izbore, koji će se dogoditi tek krajem godine!?

  I dobro... kakav je bila 2025. godina? Ustvari puno je bolje upitati se: Kakva NIJE BILA! A nije bila, jer je to još jedna godina propuštenih šansi i prilika. Što je najgore, potrošili smo još jednu godinu - većinom, jer su uglavljeni Centri moći, a oni su ponajprije u centralama političkih stranka odlučili da će naš „modus operandi“ (opet) biti beskrajna politička kriza, koja - kako stvari stoje – odgovara svima!? Naša jedina izvjesnost je – STALNA NEIZVJESNOST...

Do prije nekih par sedmica malo ko u BiH i regionu je znao za lik i djelo izvjesnog Maxa Primorca. Osim onih upoznatih sa mrežom hrvatskih lobista u svijetu ili pak onih koji su iz nekog čudnog razloga istraživali strukturu američke personalne političke scene... „po dubini“. Iako ga u Hrvatskoj i dijelu BiH žele predstaviti kao „moćnog lobistu“, radi se tek o klasičnom američkom birokrati „hercegovačkih korijena“ iz petog ili šestog „ešalona“ Republikanaca.   I to u najboljem slučaju.

  "Politička (ne)jednačina" u BiH je postavljena na ovaj način: Hrvatska Vlada "podržava EU put " BiH, ali u isto vrijeme lobira (u toj istoj EU) za stavove HDZ BiH, koji je opet čvrst politički saveznik SNSD-a!? Stranke, koja otvoreno i uporno blokira "evropske ambicije" BiH i to u saradnji sa... HDZ BiH!?

  Ukoliko neko misli da je Hrvatska od Francuske i Njemačke – dvije najvažnije i najveće zemlje EU kupila samo skupo i sofisticirano evropsko naoružanje najnovije generacije – onda nema pojma šta je međunarodna politika i čime se sve, zapravo... trguje . Osim tehnologije i vojnih pitanja u ovakvim ugovorima na stolu se, u pravilu, nađu i teme ekonomije i politike. Najvažnija je politička saglasnost zemlje proizvođača da proda „sredstva“, a onda je sve na ostalo na ugovaračima. Pa i tzv. „pitanja sa margina“, koja ne završavaju na naslovnicama ili u udarnim vijestima, ali to ne znači da se o tome nije negdje okolo razgovaralo, a možda i nešto dogovorilo .

  Države nastala nakon raspada bivše zajedničke države nisu naučile (skoro) ništa iz svoje turbulentne i krvave prošlosti! Zadnjih dvadesetak i nešto više godina na sceni je bila samo „istorijska pauza“ u kojoj su se vidale ratne rane i Evropa pokušavala uvjeriti da je Balkan nakon užasnog ratnog iskustva spreman na neku vrstu resetovanja odnosa i građenja (novog) povjerenja. Dok je „teška ruka“ međunarodnih agencija, sudova ili diplomata važnih zemalja bdjela nad Balkanom stvari su se nekako i pomicale naprijed, iako su su više bile pogonjene snagom ekonomskih realiteta i tržišta novca, nego stvarnih promjene odnosa.

  Ako sam bilo šta naučio u svojoj novinarskoj karijeri onda je to da nikako ne treba vjerovati da se o nekoj temi „ne pregovara“, samo zato jer su to „negirale diplomate“ ili čuveni „predstavnici međunarodne zajednice“. Što se akteri ovih priča više javno i šifrirano trude negirati „glasine“ - to se kod mene više budi sumnja da to nisu nikakve „prazne priče“. Da tu ima nešto i da je ono što dopre do javnosti samo pokušaj da se testira teren i kasnije analiziraju reakcije. Priča o teritorijalnoj reorganizaciji ili izmjeni Dejtonskog „paket aranžmana “ stara je koliko i sam mir u BiH.

  Amerikanci su izgubili strpljenje ! Diplomatski nivo američkog prisustva je, istina, spušten za jednu stepenicu - sa ambasadorskog na otpravnika poslova, ali je intenzitet američkog djelovanja u BiH - očito ostao isti. Možda je čak i nešto snažniji, jer je sve manje protokolarnih sastanaka, a sve više razgovora oko kojih više nema „beskrajnih pregovora“. Sve to ide nekako brže i bez puno uvoda i naknadnih pojašnjavanja . Trumpova administracija jasno artikuliše svoje interese i dosljedno ih sprovodi. Naglasak je na potrebama Amerike , pa tek onda svih ostalih. Ako mogu da se „uklope“...

  Nakon nekoliko posebno brutalnih femicida u kratkom periodu (zadnji u Mostaru), Jablanice... poplava i smrti nevinih ljudi zatečenih na spavanju, policajaca pedofila i svodnika, te smrti štićenika u jednom staračkom domu u Tuzli... mnoge stvari postaju jasnije. Barem za one, koji to žele vidjeti i suočiti se sa neugodnim istinama . Ako mislite da je sve ovo samo „splet okolnosti“ ili „igra sudbine“ - grdno se varate. Popušili ste „priču“. Sve ovo su samo simptomi jednog duboko bolesnog društva u kome je puno toga normalizirano bez previše pitanja, rasprava ili dilema. I odgovornosti ponajprije. Nije zakazao samo tamo neki  pojedinac , koji je nešto morao uraditi ili je to propustio . Zakazao je SISTEM!!!

  Milorad Dodik kome je, inače, sudski „zabranjeno političko djelovanje“ na šest godina – upravo je u predizbornoj kampanji za predsjednika entiteta RS - izgorovio jedan od svojih najskandaloznijih govora!?!   „Pustite priče isti smo ljudi. Nismo ista vjera. Niko ne laže gore i više od Turčina. Ne moram vama da govorim o tome, vi sami znate kako to izgleda“ – „zarežao“ je Dodik bez ikakvih (a ponajprije moralnih kočnica) na jednom skupu - uprkos „zabrani političkog djelovanja“. Dodik činovnički uredno upravlja i (svojom) strankom (SNSD) u kampanji u kojoj je službeni kandidat izvjesni Siniša Karan, mada je „prva violina“ i dalje onaj kome je zabranjeno političko djelovanje. I medijski tretman kampanje u Dodiku sklonim medijima (a takvih je ponajviše) je tako skrojen da je Baja u prvom planu, dok je sve oko njega samo loša scenografija i farsa.

Pokušaj stvaranja nekakvog relevatnog oporbenog bloka unutar hrvatskog biračkog tijela prema HDZ-u star je, valjda, koliko i samo višestranačje u BiH! I svi ti kilavi pokušaji su nakon početnog entuzijazama redovno tiho zamirali i nestajali. Jedini izutetak od ovog „poučka“ je pojava oporbene situacije nakon raskola unutar samog HDZ-a, kada je kratko „bljesnula“ „Devedesetka“ (HDZ1990), a i to nije bilo nekog dugog vijeka i najvećim je dijelom bilo tek posljedica velikih previranja unutar „najveće hrvatske stranke“. U BiH, ali i u RH.