IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Slabosti, ime ti je žena! William Shakespeare (Hamlet)   Zvanična smjena direktorice KCUS-a Sarajevo dr. Sebije Izetbegović je kraj jedne „ere“. Finale procesa , koji je započeo još prije zadnjih Općih izbora, koji su u sudačkoj nadoknadi okončani neviđenim „političkim natezanjem“ i uz „asistenciju“ Visokog predstavnika, Christiana Sachmidta da SDA „siđe s vlasti“. Da se odmah razumijemo, dr. Izetbegović nikada nije bila samo direktorica jedne od najvažnijih medicinskih ustanova u Sarajevu i BiH, te ljekar. Nije to nikada niti željela biti. Pozicija direktorice joj nije bila dovoljna, već se ugurala i u politiku za šta je imala punu podršku svoga supruga – lidera SDA Bakira Izetbegovića.

  Izraelski biznismen kome su naglo „procvjetale ruže“ u Mostaru, Amir Gross Kabiri, izjavio je u pažljivo sročenom razgovoru za novinsku agenciju Fena kako je on "dao puno više od većine političara u BiH zajedno...i to samo u zadnje četiri godine". - Sve što sam radio, radio sam s integritetom, transparentnošću i vjerom u ovu zemlju. Razumijem da me zbog mog uspjeha i liberalnog pristupa mnogi smatraju "preprekom" jer moj napredak pokazuje koliko su bili, i koliko su još uvijek nesposobni. Neki pokušavaju baciti ljagu na mene i moje aktivnosti, to mi uopće ne smeta, samo pokazuje njihovu slabost – rekao je Kabiri. Čovjek, koji voli sve što posjeduje - obojiti u crno!  

  Jens Stoltenberg, generalni sekretar NATO-a je stigao u BiH. Kamere prate svaki korak...gdje se jelo, gdje se sjelo. Nego...da li je Stoltenberg   u BiH, kako bi „stavio samo još jednu (u suštini) besmislenu diplomatsku recku“ ili u glavi ima neki novi...puno bolji plan? Posjeta stiže u vrijeme Velikog rata u Evropi i kreiranja Najnovijeg svjetskog portetka , koji se gradi i razgrađuje pred našim očima. U vrijeme brojnih hibridnih ratova, koji se već najmanje deceniju odvijaju širom Velike euroazijske geopolitičke ploče. Praktički u živom prenosu nastanka Novog vrlog (digitaliziranog) svijeta...sa svakom novom slikom „forsiranja rijeke Don u Ukrajini“, razaranja Gaze i pozicioniranjem Irana, te napetostima oko Tajvana i u Južnom kineskom moru. Nova ključna riječ nije globalizam u ekonomskom, već u sigurnosnom i vojnom smislu.

Izjava ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog o vrlo mogućem ruskom izvozu nestabilnosti i izazivanju oružanih sukoba na Balkanu kako bi se skrenula pažnja sa ruske agresije na njegovu zemlju neke je iznenadila , a druge začudila . Mene je, moram priznati, ova izjava - obično dobro informiranog ratnog predsjednika jedne velike evropske države – zabrinula ! Možda ovom izjavom Zelensky zaista samo nastoji vratiti fokus Zapada na rusku agresiju na njegovu zemlju, ali pažljivija analiza izrečenog u kontekstu jasno utvrđenih činjenica i procesa ( koji nisu od juče ) bjelodano ukazuje da tu itekako - ima istine. Naime, pokazalo se kako „rusko tajno oružje“ nisu nikakve nove rakete ili nuklearni kapaciteti kratkog i srednjeg dometa, već vješti izvoz političkih i vojnih kriza uz granice NATO saveza ili pak svjesno potpirivanje starih sukoba na kojima je kolektivni Zapad politički i na svaki način „tanak“...poput Bliskog istoka. Izraela i Palestine.

  Predsjednik BH entiteta RS i lider SNSD-a, Milorad Dodik, reče ovih dana u jednom od svojih brojnih intervjua kako sebe vidi kao predsjednika „nezavisne RS“. Odredio je sebi Mile i rok...do 2030. godine. Nije to ništa novo...Dodik je i ranije zakazivao rokove i prijetio ovim ili onim ...baš kao što nije novo ni to što se u EU i na političkom Zapadu ne osvrću na pravi način na ovakve opasne „igrarije“. Dodik kao dio problema je nekakva uvrnuta konstanta, koja je već uračanuta u ovdašnju permanentnu političku krizu, koja se, istina, stidljivo retorički osuđuje, ali se praktički i suštinski - ništa ne poduzima. I sve dok je stanje takvo kakvo jeste – mlitavo, nikakvo i na nivou forme, a ne jasnog sadržaja - Dodik će da „puše u jedne te iste diple“. Diple mogućeg sukoba!

  Afera „Agrokor“ vratila se u fokus javnosti u susjednoj Hrvatskoj kao bumerang. Na velika vrata...ravno u lice premijera Andreja Plenkovića! Praktički najvažniji „dokaz“ u sudskoj trakavici pao je kao zrela kruška . Cijela ta igra odigrana je toliko amaterski da je teško povjerovati da je iza svega stajala neka ozbiljna ekipa i pamet. Šta li su to planeri mislili kada su angažirali potpuno nekompetentnog revizora (u sukobu interesa!?)...bez znanja hrvatskog jezika - potpuno je nejasno. Možda im se jednostavno žurilo ili su računali na snagu argumenata države i zamor materijala javnosti? Ili su pak bili bahati i pohlepni, pa od „prilike“ nisu vidjeli „zamku“? Bilo kako bilo, afera je eksplodirala u najnezgodnije vrijeme za Plenkovića i njegov HDZ. U praskozorje tzv. super izborne godine tokom koje će se dijeliti ogroman kolač vlasti u Hrvatskoj.

  Ambasador SAD u BiH Michael J. Murphy je prije par dana boravio u Mostaru. Američki diplomata se pojavio na nekoliko susreta i događaja, ali se svojski potrudio da sve ostane na nivou forme i bez nekog značajnijeg sadržaja. Više svečarski, nego radno. Barem se takav utisak u javnosti stekao nakon njegove „tajanstvene“ posjete Mostaru.   Za javnost i medije bio je najavljen tek ambasadorov boravak u Gradskoj upravi Grada Mostara i Vijećnici, gdje je prisustvovao prezenataciji projekta čišćenja grada od mina iz prošlog rata, ali je već u startu novinarima objašanjeno kako nisu planirane nikakve izjave!?, a posebno ne novinarska pitanja? Krajnje čudno za ambasadora čiji je doplomatki stil ophođenja sa javnoću u BiH najčešće - vrlo direktan i koji je nedavno pisao Gradskom vijeću. I tako...prezentacija je održana bez iznenađenja...onako rutinski, kako to znaju uraditi diplomate i njihove službe kada žele samo prezentaciju neke teme.

  Uvijek kada „zagusti“ predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, izvede jedan te isti stari trik. Raspiše izbore! Vrati politički sat na početak i slabašnoj opoziciji gurne u ruke još malo „vrelog kestenja“, dok je on već odavno u kampanji, koja u njegovom slučaju – nikada ne prestaje! Izbori su za njega samo tehnička stvar ...obavezna gnjavaža, koja se mora proći radi nekakvog demokratskog legitimiteta. Kad' mu zatreba. On, naravno, dobro zna da se stepen demokratičnosti neke zemlje ne mjeri brojem izbora po glavi stanovnika , već demokratskim pravilima koja važe za sve, ali ovako je za njega - puno lakše. Kao hajmo demokratski na izbore, pa da se prebrojimo . Za Vučića je politički najkorisnije organizirati izbore i tako se lažno demokratski predstaviti, nego obezbjediti da izbori zaista budu demokratski.

  Predsjednica Evropske komisije, Ursula von der Leyen, "razletila“ se ovih dana po Balkanu kako bi svojim regionalnim domaćinima predstavila "Plan rasta za Zapadni Balkan" (The Growth Plan for the Western Balkans). Plan, vrijedan - kako se tvrdi - šest milijardi eura ide uz još jedan "Plan“ - plan puta regije prema Evropskoj uniji ... ma šta to značilo . Trenutno se zna da će pomoć biti uslovljavana nekakvim reformama - kako na nivou regije - tako i svake od država iz ovoga "paketa". Spominje se i regionalni okvir slobodne trgovine (robe, usluge i energija), ali i pristup zemalja iz regije zajedničkom EU tržištu u nekim segmentima. Za uloženu lovu EU učekuje usaglašeni rad Srbije, BiH, Albanije, Kosova, Crne Gore i Sjeverne Makedonije. Uglavnom sve je vrlo maglovito, pa pomalo i tajnovito. Ko zna šta se tu, zaista, „valja iza EU brda“. Možda neka „vježbaonica“ za EU kako svojevrsni ekonomsko-politički dječiji vrtić za neposlušne mališane sa Bal...