IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Nekima se baš žuri izaći na nove lokalne izbore u Mostaru. Toliko da su svoju novu koaliciju ( Platformu ) obznanili skoro devet mjeseci prije očekivanih izbora!?   "Platformu za zajednički nastup" potpisali su tako predstavnici: Demokratske fronte, Narodnog evropskog saveza, Stranke za BiH i Prve mostarske partije. Radi se o strankama iz tzv. „probosanskog bloka stranka“ i nema ništa čudno u tome da su se na ovaj način okupile i udružile snage . Čudno je jedino što su sa međustranačkim sporazumom izašle tako rano.

  Regionom je ovih dana prostrujala , naoko, bizarna vijest . Jedan je bivši zatvorenik, naime, objavio knjigu svojih „zatvorskih sjećanja“ u kojoj se prisjetio i kako je iza dobro zaključanih vrata zatvora – pravio vino!? Kako prenose mediji, njegova knjiga govori o „razdoblju zabrane konzumiranje alkohola“ u zatvoru. Da bi zatvorenik, sebi i svojim utamničenim prijateljima, malo olakšao zatvorske dane došao je na ideju da od „par kilograma stolnog grožđa - napravi vino“... izvještava dobro upućeni izvještač iz Zagreba. Priča bi, osim „priznanja“ o kršenju strogih zatvorskih protokola (za što bi sigurno bio kažnjen da je zatvorska uprava znala), bila na neki svoj uvrnuti način i „simpatična“ da nije par jako „nezgodnih detalja“.

  Lik je uglavnom loše raspoložen i sitničav. Prznica u pravilu i uredno pozicioniran kao moderni desno-lijevi populista. Pobornik „postistine“. Njega - predsjednika RH Zorana Milanovića je teško oduševiti, ali kada ga nešto „oduševi“ – onda je to, u pravilu, spektakl . A baš to... oduševiti Zokija uspjela je „Trojka“ ojačana po bokovima Dodikovim SNSD-om i Čovićevom HDZ-om. Bolje reći pristajanjen na ispunjavanje (svih) Čovićevih želja pod izgovorom famoznog „puta u Evropu“. Milanović je toliko oduševljen , da je u zanosu neke nove snage udario i na najveću supersilu u svijetu!   Neš ti sile...  

  Nema nikakvih zvaničnih potpisa, ali ima „dogovora“...i to nakon „razgovora“, a ne pregovora. U privatnim odajama, Milorada Dodika, a ne u zvaničnim institucijama ili pred javnošću u BiH!? Eto, takvim je „papirom“ aktuelna vladajuća „kombinacija“ (puno bolji termin nego koalicija) dočekala visoke goste iz Evrope, pokušavajući ih uvjeriti da je BiH pod njihovim vodstvom na famoznom putu prema EU i da treba dobiti datum otvaranja pregovora o članstvu.   Takva pozitivna priča iz BiH treba svima...SNSD-u i Trojci, ali najviše treba HDZ BiH. Posebno, kako se Dragan Čović našao na „nišanu Amerikanaca“. Pod plaštom nekakvog napretka na putu BiH u EU zapravo se, na mala vrata, i onako kako to odgovara samo Čoviću želi „provući“ novi Izborni zakon BiH. Nešto što je Trojka odavno obećala HDZ BiH, ali nije „isporučila“, pa je zato „Evropski put“ najbolji način da se to uradi. Onako u paketu i uz slanje „pozitivnih signala“.

  Svojoj, već podužoj, listi raznih poluga vlasti, moći i utjecaja, Dragan Čović, je ovih dana lagano... iz rukava ...dodao i onu – Božansku ! Reagirajući na kritike, koje su stigle iz strogog vrha američke politike – od državnog sekretara SAD Antony Blinkena - lider HDZ BiH je kazao kako on ne može biti na nekakvoj „crnoj“, već samo na „bijeloj“ – „anđeoskoj listi“ !?  Posezanje lidera HDZ BiH za argumentima iz domena religijsko-dogmatske tematike jasan su pokazatelj kako Čović unaprijed odbija bilo kakva propitkivanja svoje politike i strategije. Zalazeći u domene nadnaravnog i duhovnog Čović Amrikancima šalje poruku kako o svojim potezima nema namjeru raspravljati, niti se ubjeđivati. Pa, ni sa Amerikancima, koji su ga već dva puta upozorili . Uostalom, zar organizirana religija nije stvar jasnog i nedvosmislenog izbora: ili vjeruješ ili ne vjeruješ!  

  Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i dobar dio srbijanske javnosti žive u dvije paralelne stvarnosti . Jednoj, koja je pažljivo kreirana prema željama i instrukcijama Vučićeve vladajuće klike i nije ništa drugo do projekcija nepostojeće snage i odlučnosti...i one druge u kojoj je sav taj izmaštani svijet okrenut naglavačke, ali zapravo itekako stvaran i realan! I dok u Vučićevoj verziji stvarnosti, Srbija puca od snage i samopouzdanja, naoružava se, uz kako se tvrdi, nevjerovatni ekonomski rast... u „stvarnoj stvarnosti“ - Beograd već neko vrijeme uredno popušta pod pritiscima. Malo se migolji , ali na kraju postupi kako se od njega očekuje. Bez puno suštinskog protivljenja. Da javnosti zamaže oči ...Vučić u Davosu pravi Sneška“...svodeći važne međunarodne poslove na nivo trivijalnosti. Eto, koliko je njemu stalo...jer ga zabole uvo !

  Sada je već i službeno potvrđeno. Američki državni sekretar, Antony Blinken, pisao je ministru vanjskih poslova BiH Elmedinu Konakoviću, da ovaj...pazite sada...kao „izvrši pritisak“ na lidera HDZ BiH Dragana Čovića!? Razlog? Ubrzanje projekta Južne gasne interkonekcije (projekt plinske veze BiH i Hrvatske op. aut.)! Gledano čisto diplomatski, komunikacija Blinkena sa Konakovićem je logična, ali je politički i stvarno - blago rečeno - čudna.   Mogao je Blinken slobodno i mirne duše zaobići Konakovića, koji se sigurno ne bi naljutio , pa odmah uputiti pismo na pravu adresu . Onu Čovićevu, ali to nije uradio!? Vjerovatni razlog nije diplomatska pristojnost američke strane, već izostanak strategije, te pokušaj da se Čoviću „preko Sarajeva“ pošalje poruka. Preko njegovog koalicijskog partnera.

  Prodaja moćnih antitekovskih projektila „Javelin“ Kosovu od strane SAD, pa još i javno obznanjivanje jednog takvog važnog poteza, ponajprije je poruka za „nestašnog“ srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. Kosovari sigurno neće ovim moćnim defenzivnim oružjem započeti rat, ali su Javelini baš ono što im najviše treba, povuče li taj potez Vučićeva Srbija! Odluči li se, možda, Beograd na ko zna čiju inicijativu ili možda na osnovu vlastitih ideja - na ratnu opciju „ograničenih razmjera“. Recimo na sjeveru Kosova. U dijelovima sa srpskom većinom stanovništva. A da je takva opcija itekako moguća najbolje je posvjedočio incident u Banjskoj sa do zuba naoružanim „vojnim osobama“, koji su po svemu sudeći trebale biti samo inicijalna kapisla i opravdanje za šire vojne operacije regularne Vojske Srbije i uz obrazloženje kako je trebalo zaštititi civile i razdvojiti zaraćene strane.

  Niko u BiH, ali i regionu, nema takvu koncentriranu političku moć u svojim rukama kakvu ima i uredno koristi – Dragan Čović. Što se tiče BiH, neki bi u pokušajima nategnute usporedbe naivno  uprli prstom , u Milorada Dodika ili nekada u Bakira Izetbegovića, ali je njihova moć samo dio arsenala sa kojim raspolaže lider HDZ BiH. Jedina konkurencija bi mu mogao biti Aleksandar Vučić, koji realno ima ogromnu moć u Srbiji, gdje nadgleda sve važnije državne i društvene procese, ali ima i opoziciju . Doduše razjedinjenu i nekako kilavu , ali je ipak ima i u skladu sa time se mora ponašati. Reagovati i praviti planove i strategije. Čović za razliku od Vučića ne mora brinuti šta mu to opozicija docira , jer je jednostavno i uglavnom – nema. Opozicije nema ni na višim nivoima vlasti, gdje je odlukama OHR-a doveden u poziciju „kingmakera“ – nekoga bez koga se vlast ne može sklopiti . Ko je nezaobilazan.  

  Iako se skoro svi vole ponašati kao da se ništa posebno ne dešava ili barem ništa što se ranije nije već desilo , u BiH su se stvari u zadnjih par sedmica opasno zakomplikovale! Ostavši bez manevarskog prostora, koga je sam suzio svojom tvrdom maskimalističkom politikom, te suočen se sudskim procesuiranjem, Milorad Dodik je krenuo u avanturu , koja bi, ukoliko na vrijeme ne bude osujećena – mogla izazvati - katastrofalne posljedice! Naime, Dodik je „zakuhao“ po svim mogućim pitanjima: od stausa državne imovine BiH, preko Ustavnog suda, do insistiranja na proslavi neustavnih praznika, slavljenju presuđenih ratnih zločinaca i njihovih projekata, pa sve do najave vlastitog Izbornog zakona i naravno kao finale – secesije entiteta RS od BiH. Ukoliko sve ovo nije razlog za podizanje političke uzbune u BiH   i regionu – onda ne znam šta bi to moglo biti? Šta još to Dodik treba uraditi ili najaviti , pa da se ovdašnja autistična javnost u BiH i diplomate konačno probude?

  Zapadne diplomate i mediji kao da su konačno „progledali“ kada je u pitanju srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i njegov režim u Srbiji! Neki od najvažnijih i najuglednijih zapadnih medija uveliko pišu o pravoj prirodi Vučićeve vlasti i neslavnoj propasti zapadne strategije i diplomatije da ga se „pridobije“. Zapad se, naime, godinama (samo)zavaravao u nastojanjima da nekako privuče Srbiju i Vučića u svoju geopolitičku orbitu . „Žmirilo“ se na oba oka i vjerovalo Vučiću i onda kada je jedno govorio na diplomatskim sastancima iza zatvorenih vrata, a drugo radio u stvarnosti. Zapad se stalno zadovoljavao sitnicama sa Vučićevog stola. Malim ustupcima, koji suštinski ne znače puno toga u nadi da će neprikosnoveni lider (vožd) Srbije u jednom trenutku „prelomiti“...na stranu Washingtona i Bruxellesa.