Prodaja moćnih antitekovskih projektila „Javelin“ Kosovu od strane
SAD, pa još i javno obznanjivanje jednog takvog važnog poteza, ponajprije je
poruka za „nestašnog“ srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića.
Kosovari sigurno neće ovim moćnim defenzivnim oružjem započeti rat, ali su Javelini baš ono što im najviše treba, povuče li taj potez Vučićeva Srbija! Odluči li se, možda, Beograd na ko zna čiju inicijativu ili možda na osnovu vlastitih ideja - na ratnu opciju „ograničenih razmjera“.
Recimo na sjeveru Kosova. U dijelovima sa srpskom većinom stanovništva.
A da je takva opcija itekako moguća najbolje je posvjedočio incident u Banjskoj sa do zuba naoružanim „vojnim osobama“, koji su po svemu sudeći trebale biti samo inicijalna kapisla i opravdanje za šire vojne operacije regularne Vojske Srbije i uz obrazloženje kako je trebalo zaštititi civile i razdvojiti zaraćene strane.
Glasnim i javnim objavljivanjem prodaje Javelina Kosovu SAD šalju snažnu poruku Vučiću. Možda i najjaču u zadnjih pet-šest godina. Poruku da je „pročitan“...da je vrijeme isteklo za raznorazne igre i igrice i da se neka nova Banjska sigurno više - neće dogoditi.
Hladan tuš za Vučića u vidu prodaje moćnih projektila Kosovu, nije bilo jedino „ohlađivanje“ srbijanskog predsjednika, jer su na Kosovo već, puno ranije, stigli i turski Bajraktari, koji sigurno nisu tamo mogli stići bez znanja, ali i odobrenja Amerikanaca...a sve pod kapom NATO saveza.
Za dodatnu količinu „osvježenja u Beogradu“ se osim Washingtona pobrinuo i London.
Naime, britanski ministar vanjskih poslova i nekadašnji premijer, David Cameron, je prije par dana ocjenjujući političku situaciju na Zapadnom Balkanu poručio kako je Srbija - "ruski proxy".
Zapad se do sada, uglavnom značajno, klonio ovakvih kvalifikacija u odnosu na vlast u Srbiji nadajući da će se Vučić i njegova vlast "promijeniti", ali je ta taktika očito proglašena mrtvom i promašenom.
Stvari, izgleda, konačno treba nazvati pravim imenom.
Čak i kada se pojavi naknadno tumačenje britanske ambasade u Beogradu koja je termin "ruski proxy", zamijenila pojašnjenjem "da pojedini elementi u zemlji djeluju direktno u interesima Rusije". Oba termina su skoro, pa sinonimi, te se ne mijenja puno toga u suštini i tonu „poruke“.
Osim što se još preciznije pojašnjava ko je pravi problem.
London je otvoreno i bez zadrške stavio znak jednakosti između
Putinove Moskve i Vučićevog Beograda.
Mali ili veliki - posve je svejedno.
Sve ovo je dokaz kako se najmoćnije zemlje Zapada više neće zadovoljavati samo praznim obećanjima i propuštenim šansama. Dogovorima za koje će se prvo tvrditi da su postignuti, pa će se onda naknadno šanerski i neozbiljno govoriti da nisu ni potpisani, jer je Vučića „zabolila ruka“.
Za te gadne bolove...London i Washington su pripremili terapiju....bad medicine...baby!
Nema komentara:
Objavi komentar