Notorna je i dobro poznata činjenica da HDZ BiH
itekako snažno i bez ikakvih propitkivanja podržava politiku Vlade
Izraela. Politički i kroz institucije.
To što ta ista (i nikada desnija) Vlada, čak i uz
snažna protivljanja unutar samoga Izraela, već mjesecima provodi Genocid nad Palestincima u Gazi - HDZ BiH previše ne zanima!?
Politički stav te stranke je da se
Genocid u Gazi treba jednostavno - odšutiti i praviti se kao da se ništa
posebno ne događa, iako cijeli demokratski svijet panično upozorava na
alarmantne vijesti o najtežim ratnim zločinima.
Takav politički stav je, naravno legitiman, jer uskoliko
su ta stranka i njeni kadrovi u Mostaru i BiH spremni „progutati takvu dlakavu
žabu“ – ko ih u tome može spriječiti? Sasvim je drugo pitanje šta su pravi razlozi
za jednu takvu real-politiku?
Iskrena simpatija ili čista pragmatika?
Obzirom na istorijske činjenice i kolektivno
sjećanje nekakve „simpatije“ teško mogu objasniti ovakvu politiku. Prije će
biti da se radi o jasnom primjeru planskog pragmatičnog ponašanja, gdje se preko
najvećih međunarodnih pitanja pokušavaju ostvariti neki domaći ciljevi i
planovi.
Još nešto je jako važno u odnosu HDZ BiH i
Izraela: Zašto samo i uvijek Mostar?
Kako to da nikakvih proslava ili vatrometa
nema u gradovima i mjestima sa ubjedljivom hrvatskom većinom u recimo...
Zapadnoj Hercegovini? Ukoliko su ti odnosi zaista dobri i iskreni onda
bi poneki događaj u slavu Izraela mogao „zalutatiti“ i na te prostore.
Ali ne.
Mostar je uvijek u prvom planu!
Jedno od logičnih objašanjenja je da je Mostar prirodni
centar cijele regije, ali da li je samo to - cijela priča? Želi li neko
baš u multietničkom Mostaru u kome se među inim i još
prisutnim podjelama uvesti još i podjela oko politike Izraela prema
Palestincima!?
„Zametnuti“ ili isprovocirati novi problem, koji
bi se onda poput vlage širio daleko izvan granica grada. Kao nekakav „dokaz“
navodne „antisemitske politike“ Bošnjaka Mostara, pa čak i navodnog „podržavanja
Hamasa“.
Problem nije toliko u povodu, koliko u cilju. U
pokušaju da se Mostar vještački predstavi kao grad u kome se eto... „podržavaju
teroristi“, a sve pod krinkom nekakve „međunarodne politke“.
Mario Kordić, Borjana Krišto i ostali mogu slaviti šta ih je volja kao privatne osobe, ali kao izabrane političke ličnosti moraju znati da ne predstavljau samo i isključivo one koji podržavaju njihove ideje i osobne preferencije.
Konkretno – Kordić nije Grad Mostar – Krišto nije
BiH! Oni su samo Primus inter pares.
Izabrani zvaničnici, koji bi trebali znati da
imaju prava, ali i odgovornosti te da se u složenim sredinama sa
bremenitom prošlošću poput Mostara i BiH stvari ne mogu provoditi politikom svršenog
čina ili osobnih preferencija „sviđanja“.
Mogu, ali uz kakvu cijenu i za kakve ciljeve?
Možda neke, koji su daleko od Mostara, koji se ni sam nije riješio svojh demona,
ali eto ima vremena da se bavi tuđim.
Još većim i gorim.
Odgovorni i mudri političari bi se radije držali politike
aktivne suzdržanosti oko „osjetljivih pitanja“ važnih za SVE građane,
koje predstavljaju. Politički stav se može izraziti i puno suptilnije od gromovitog
vatrometa.
Tih jasno vidljivih „signala u noći“...
Zvaničnici HDZ-a mogu „voljeti Izrael“ i okretati
glavu od Genocida nad Palestincima, ali moraju znati da se bučnim vatrometima i
kačenjem ogromnih zastava stranih zemalja svuda u gradu ne provodi nikakva
druga politika do one da je samo bitno da „komšiji crkne krava“.
Zašto Mostar i za čije ciljeve mora nositi „sav
teret ovog svijeta“?
Nema komentara:
Objavi komentar