KAKO JE TRUMPOVA MAGAlomanija UJEDINILA "TEŠKAŠE"

 

Decenijama se u svjetskoj geopolitičkoj misli i praksi, smatralo kako veliki geopolitički savez Kine, Rusije i Indije - „praktički nije moguć“.

Kako zbog divergentnih interesa ovih državnih i demografskih svjetskih „teškaša“, tako i zbog vrlo vješte diplomatske igre Zapada (predvođenog od strane SAD), koji je s Kinom i Rusijom ekonomski sarađivao (i profitirao), dok je sa Indijom pažljivo gradio strateške odnose. Ti odnosi su bili puno više od privrednih veza i zadirali su u pitanja sigurnosne saradnje SAD i Indije, te razmjene visoke vojne tehnologije.

A onda se... pojavio Donald Trump!

Da, da... upravo je predsjednik SAD – zemlje koja je nekada vješto upravljala glavnim tokovima velike geopolitičke ploče (Azija) bio taj dovoljan katalizator kako bi se dogodio veliki globalni savez Kine, Rusije i Indije.

Kako mu je to „pošlo za rukom“?

Pa, krenimo sa Rusijom i Putinom sa kojim Trump još od prvog mandata, a možda i puno ranije - ima „specijalne odnose“. Vrhunac te politike u kojoj Trump potpuno pogrešno čita poteze i izjave Vladimira Putina dogodio se nedavno na američkom tlu – Aljasci. Tamo je američki predsjednik učinio baš sve da se nekako dodvori Putinu, ali je konačni rezultat bio tek – „veličanstvena katastrofa“.

U svega pola godine (ili nešto više) – Trump je prešao nevjerovatan put spoznaje... od tvrdnji da će rat u Ukrajini završiti za 24 sata!?, do praktičke propasti njegove pompezne diplomatske inicijative. I pored srdačnog susreta na crvenom tepihu, te usluge izvlačenja Putina iz zapadne političke izolacije, agresija na Ukrajinu nikada nije bila jača i to uz mali, ali bitan dodatak... sada su na nišanu ruskih projektila i neki zapadni ciljevi u Ukrajini!  

Trump nije samo nadigran od Putina, već se na primjeru pregovora na Aljasci pokazalo kako Trump ne može tek tako niti slomiti „incijativu voljnih“ u Evropi i natjerati je na praktičku kapitulaciju Ukrajine zarad „mira“ i njegove moguće Nobelove nagrade za mir.

Što se tiče Indije – SAD su u toj velikoj i svim resursima bogatoj državi imale gotovo dobijenu poziciju, ali se Trump u svojoj nejasnoj igri sa carinama opasno zaigrao, pa je i tom globalnom teškašu nametnuo carine od 50 posto!?

Ekonomske štete ovog poteza su već izbrojane (goleme su) i ne tiču se samo Indije, a one geopolitičke se tek broje nakon velikog okupljanja diktatora u Pekingu. Zašto? Zato, jer je Indija predvođena nacionalističkim premijerom Narendrom Modijem odlučila „preći Rubikon“ i odgovoriti na primamljive ponude iz Pekinga i Moskve (tehnologija i energija).

Čak i da sada SAD krenu u veliku akciju kontrole štete u Indiji, veliko je pitanje koliko je nešto takvo realno moguće i izvodivo.

Barem još neko vrijeme.

Što se pak tiče Kine – Trump je i za predsjednika Xi-a znao tvrditi da je poput Putina „njegov prijatelj“, mada je odnos dvije najveće svjetske sile, naravno, više medvjeđi zagrljaj (bear hug) dva takmaca u vječnom odmjeravanju snage i slabosti, nego nekakvo „iskreno prijateljstvo“.

I Rusija je bila dio Trumpove priče oko gradnje odnosa snage i odvraćanja sa Kinom, jer je američki predsjednik vjerovao (ili se možda samo nadao) da može Putina nekako namamiti koncesijama na račun Evrope i Ukrajine, ali se pokazalo da ruski predsjednik još vjeruje u moguću ratnu pobjedu, a još više u ogroman plinski posao sa Kinezima i plionovod koji će se, sasvim, izvjesno graditi.

I to kao zamjena za nekadašnji izvoz energenata u Evropu.

Osnovni problem Trumpa i njegove MAGAlomanske politike je u tome što on razmišlja u odnosima geopolitike iz vremena predesetih godina i Hladnog rata, dok je ostatak svijeta (posebno Kina i Indija) duboko zagazio u prvi kvartal dvadeset i prvog stoljeća i svijeta u kome je sve značajno drugačije od vremena... recimo „Kubanske krize“ ili raskomadanog Berlina.

On jednostavno ne poštuje realitete, iako se na iste na primjeru Ukrajine voli pozivati, već uporno nastoji voditi politiku, kao da Kina i Indija nisu poslale svoje napredne svemirske letjelice na Mjesec ili pak zavladale tržištima na kojima su nekada suvereno dominirale zapadne i to mahom američke kompanije.

Predsjednik SAD kod kuće vodi kulturne ratove, dok u svijetu misli voditi ratove... ne na jedan ili dva, već... tri fronta!? I sa politikama koje se mijenjaju od danas do sutra i za koje ozbiljne diplomate čak i javno tvrde da su običan „diplomatski vic“.

Veliki američki geopolitički ekspert, Zbigniew Brzezinski, na vrijeme je ukazao na to da će dvadeset i prvi vijek biti vijek Azije (i Kine), te da se za to Zapad treba pripremiti.

Tu svojevrsnu geopolitičku Bibliju Trump očito nije nije ni pogledao, a što je u kombinaciji sa njegovim trgovačkim menatalitetom (Art of deal) dovelo do najgoreg mogućeg scenarija za globalni Zapad.

Velikog saveza Kine, Indije i Rusije! Savez je sada više Alijansa - mahom ekomomska, ali je samo pitanje vremena kada će preći u domenu blokovske vojne saradnje.

Za početak bi bilo dobro samo preborojati broj potencijalnih vojnika na dvije strane... ili je i to za Trumpa previše i njegovu MAGAlomaniju? 

I hold you in my arms, yeah, that's when it starts

I seek faith in your kiss and comfort in your heart

Taste the seed upon your lips, lay my tongue upon your scars

When I look into your eyes and we stand worlds apart

(World Apart - Bruce Springsteen)