IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Ne treba se previše zavaravati: HDZ je još čvrst kao stijena , uz par procenata gore-dolje, ali je zato na „staklenim nogama“ – Andrej Plenković - lider ove stranke i premijer RH... u trećem mandatu. Slučaj „Gospić“ je samo kap, koja je prelila čašu . Nešto što se tako jasno obilo o glavu tzv. malih građana u Lici (ali i šire) i što je još za Plenkovića užasnije – uglavnom po glavama vjernih glasača Plenkovićeve stranke!

  Zagreb se ozbiljno „uzjogunio“ zbog jednog pokopa „kod susjeda“   sa istoka. I oni s lijeva i oni - s desna su manje više jedinstvenim u stavovima... što nije tako česta pojava. Premijer RH Andrej Plenković (HDZ) je više nego jasan... ovakva Srbija, koja organizuje državni ukop (sa svim počastima) presuđenom ratnom zločincu - Ratku Mladiću - ne može u EU! Proziva Plenki i najviše evropske zvaničnike, kojima je Hrvatska „dala i svoj glas za izbor“ pokušavajući uspostaviti kauzalnu vezu između date podrške i očekivanja. Jasan je i dugogodišnji (vječni?) europski parlamentarac (i EU izvjestilac za Srbiju), Tonino Picula (SDP). On lijepo i lucidno primjećuje kako je "svako veličanje ratnog zločinca Ratka Mladića ili relativiziranje njegovih zločina izravno suprotno vrijednostima na kojima počiva Europska unija".

  Premijer RH Andrej Plenković opet je bio „široke ruke“. Na projekte od kako se navodi „interesa za Hrvate u BiH“ Vlada susjedne nam države (RH) je iskeširala desetine miliona eura! U pitanju je skoro 26 miliona eura, koji će se „razliti“ na ukupno šest stotina projekata. Brojka je velika, ali zna se šta je najvažnije i politički najoportunije: Sveučilište, HNK, SKB... Ukoliko Plenkovićeva vlada zaista ima „viška novca“ i političke volje, onda svoje pare može trošiti kako želi. Pa i na projekte u BiH, od čega neće konačne koristi imati samo Hrvati, nego i ostali građani.

  Mogu li Hrvati u Bosni i Hercegovini, u isto vrijeme!? biti u dva politička stanja ? Stanju konstitutivnog naroda sa svim izvedenim pravima (naslijeđe socijalizma) i dijaspore (naslijeđe višestranačja)? HDZ već decenijama smatra da je ovakva politička dvojnost ne samo moguća - već i poželjna! Ponajviše pragmatična kada treba „sastaviti vlast nakon izbora“. U teoriji (i samo teoriji) lista za dijasporu bi trebala predstavljati Hrvate izvan domovine, ali se od prvog dana (zbog brojnosti) znalo da će to biti mjesta samo za političke predstavnike konstitutivnih Hrvata u BiH ili još jasnije rečeno za... „sestrinski HDZ“.  

  Andrej Plenković je primoran da cijelo vrijeme politički kormilari kako bi o(p)stao na poziciji premijera ili što je još važnije i politički moćnije - u fotelji predsjednika HDZ-a. Plenković negdje u dubini svoje političke duše nije nikakav zadrti desničar. Dapače, on je uglađeni evropski birokrata sa dobrim vezama u utjecajnim (EU) krugovima... ali ukoliko želi kontrolirati HDZ onda itekako mora uvažavati stavove desnice. I to ne samo one u svojim krugovima, nego i one koja se javno postavlja još desnije i sa kojom HDZ-ovo desno krilo održava vrlo bliske odnose. Javno se svađa... tajno "šuruje".

  Ukoliko neko misli da je Hrvatska od Francuske i Njemačke – dvije najvažnije i najveće zemlje EU kupila samo skupo i sofisticirano evropsko naoružanje najnovije generacije – onda nema pojma šta je međunarodna politika i čime se sve, zapravo... trguje . Osim tehnologije i vojnih pitanja u ovakvim ugovorima na stolu se, u pravilu, nađu i teme ekonomije i politike. Najvažnija je politička saglasnost zemlje proizvođača da proda „sredstva“, a onda je sve na ostalo na ugovaračima. Pa i tzv. „pitanja sa margina“, koja ne završavaju na naslovnicama ili u udarnim vijestima, ali to ne znači da se o tome nije negdje okolo razgovaralo, a možda i nešto dogovorilo .

  Srbi, kulturnjaci lijevih i građanskih stremljenja , pripadnici civilnog društva, zatečeni sportisti, pisci, novinari, folkloraši, starci i djeca... sve su to samo kolateralne žrtve desne političke revolucije , koja traje već godinama u Hrvatskoj... ali svoj vrhunac doživljava zadnjih nekoliko mjeseci.  Pravi cilj je bio i još uvijek jeste - nešto sasvim drugo! U igri se preko leđa „marginalaca“ prelamaju puno veće i važnije stvari od simboličnih festivala, skormnih izložbi ili sportskih takmičenja, koja počinju i završavaju na marginama javnog interesa.

  Šta se to događa u Hrvatskoj? Povija li se vlast u susjednoj državi pod jakim pritiskom raznoraznih braniteljskih udruga i ulične desnice ? Zapravo, da li je izvedena neka vrsta „tihog državnog udara“? Pitanje se možda čini „pretjeranim“ ili čak „neumjesnim“ za jednu zemlju-članicu EU i NATO-a, ali neugodna događa nja ovoga ljeta itekako daju za pravo onima, koji na ovakav način tumače nagli porast vrlo desnog i radikalnog populizma kod susjeda. Pitaju se da li Republika, suštinski, uopšte više postoji ili je sve samo forma?

  “Vladavina prava iznad svega i poštivanje institucija iznad svega” – jedna je od poruka sa sastanka iz Mostara dva Predsjendištva HDZ-a iz BiH i Hrvatske, koje su predvodili - Dragan Čović i Andrej Plenković.   Poruka se, naravno, odnosi na “slučaj” Milorada Dodika i njegove konačne sudske presude, koja ga je udaljila sa pozicije predsjednika entiteta RS, ali i iz politike! Iskustvo nas, itekako, uči da kada dva Predsjedništva “sestrinskih stranaka” - iz BiH i Hrvatske zasjedaju u Mostaru, onda se u pravilu radi o važnim odlukama, zbog čega treba pokazati jedinstvo .

  Premijer RH i (što je u ovoj priči jako važno) – lider HDZ-a, Andrej Plenković, (opet) dolazi u Mostar... i to u dvodnevnu posjetu . Formalno, Plenković dolazi kako bi otvorio Mostarski sajam... održao par protokolarnih susreta, te najavio nove projekte pomoći njegove Vlade Hrvatima u BiH ... ali to je samo dio cijele priče . Uoči dolaska u Mostar, Plenković je vrlo znakovito izjavio kako su on i njegova Vlada „veoma zabrinuti“ zbog aktuelnog stanja u susjednoj BiH, te da je "Hrvatska među prvim državama, koje imaju iskren interes za političku i institucionalnu stabilnost Bosne i Hercegovine“.

  Premijer RH Andrej Plenković je izvrstan političar u smislu shvatanja politike kao zanata . Rječit je i dobro informiran. Zna politički i strateški misliti i ima dobro raspoređene prijatelje i zaštitnike na važnim evropskim funkcijama. Dobar je i u taktičkom upravljanju političkim krizama, ali ima jednu veliku slabost... stranku kojoj je na čelu! Kao u onoj bajci o Skadru na Bojani... sve što Plenki preko dana napravi i sagradi – „vile“ HDZ-a preko noći - uglavnom poruše, jer treba pomiriti sve te struje i apatite u HDZ-u, koji je navikao da funkcionira kao država u državi . Bez obzira ko je na čelu stranke – odnosno ko je „Ćaća“. „Ognjištar“ ili „Liberal“.

  Baš sve se u političkom i dobrom dijelu javnog života u susjednoj Hrvatskoj „vrti“ oko dva državna „dužnosnika“ – premijera i predsjednika – Plenkovića i Milanovića.  Dva ovna na „brvnu vlasti i moći“. Odmah najavljena tvrda kohabitacija traje već godinama. Strogo politički gledano ovdje se ni ne radi o „kohabitaciji“ u punom smislu toga pojma, već o obostranom podmetanju klipova i sukobu, koji više liči na jeftinu političku sapunicu, nego na ozbiljnu politiku i vođenje države. Zapito podjebavanje u nekoj krčmi u Zagorju...Zagori ili Lici. Plenković i Milanović su dva centra vrtnje dva velika politička „jata“, koja se okreću oko dvojice političara spremna reagirati na svaki mig iz centra – kako se očekuje ili bolje reći – naredi.

  „Političko Sarajevo“ je potpuno promašilo metu u detekciji glavnog problema dvodnevnog boravka premijera RH Andreja Plenkovića u BiH. Suštinski i osnovni problem Plekovićeve posjete nije u nekakvom prigodnom protokolu ili u tome hoće li ili neće premijer susjedne nam države držati govori pri otvaranju mosta „Hercegovina“ i dionice auto-puta (a što je platila BiH), već u „razmjeni dobara“ između njega i lidera HDZ-a BiH i HNS-a – Dragana Čovića. Političkih dobar a – naravno, jer se odnos dva (sestrinska) HDZ-a i dva dugovječna stranačka lidera već duže vrijeme odvija po principu spojenih posuda . Ono što je „problem Čovića“ – to je i „problem Plenkovića“... i obratno.

  Osnovni problem na uzavreloj političkoj sceni u susjednoj Hrvatskoj zadnjih godina je zamjena političkih identiteta . Onoga što javnost dobije kao gotov proizvod i onoga što zaista stoji iza tih programiranih narativa . Politički je to bal pod maskama , koji se odvija po strogo određenim scenarijima, koji su pažljivo kreirani prema očekivanjima političkih klasa. Skrojeni su tako da diraju u tanke žice glasača.   Niti je predsjednik Zoran Milanović nekakav „ljevičar“ ili barem socijal-demokrata, niti je premijer Andrej Plenković uglađeni europejac i „centrista“.

  Hrvatska je u potpunom političkom haosu! Tek imenovani i prema mnogima mišljenjima vrlo problematični Glavni državni odvjetnik (tužilac) polaže zakletvu dva mjeseca!? prije zvaničnog stupanja na ovu funkciju?  Baš pred izbore! Predsjednik (šef) države, pak sa te pozicije želi na parlmentarne izbore i to, ni manje ni više, nego kao lider na izbornoj listi oporbenog SDP-a! Takozvana superizborna godina u Hrvatskoj nije pošteno niti započela, a već su političke tenzije poskočile do maksimuma. Na kocki je puno toga, pa se već duže vrijeme igra vrlo ... vrlo prljavo . Procedure i pravila se koriste za razne i igre igrice . Počesto na samoj ivici zakona i Ustava. 

  Svaki poznatiji političar ili državnik u regiji na kraju karijere ostane obilježen nekom svojom izjavom ili upadicom , koja čak i nije morala zvučati kao nešto posebno u vrijeme kada je izgovarana. Slobodana Miloševića tako politička javnost regije ponajviše pamti po kratkoj rečenici-poruci Srbima na Kosovu ...“niko ne sme da vas bije“ , dok će mnogima prva asocijacija na Tuđmana, vjerovatno biti njegovo lamantiranje o „crvenim, žutim i crnim vragovima", koji se „prodaju za Judine škude“. Aliju Izetbegovića je pak u kolektivnom sjećanju obilježila izjava kako... „to nije naš rat“.   Primjera ima unedogled...a najnoviji doprinos ovoj pomalo bizarnoj kolekciji dao je premijer RH Andrej Plenković. On je, naime, očigledne neistine (njegovog i HDZ) kandidata za Glavnog državnog odvjetnika RH o pravoj prirodi poznanstva sa „suspektnim osobama pod istragom“ – nazvao – „reduciranim izričajem“ !?

  Nema nikakvih zvaničnih potpisa, ali ima „dogovora“...i to nakon „razgovora“, a ne pregovora. U privatnim odajama, Milorada Dodika, a ne u zvaničnim institucijama ili pred javnošću u BiH!? Eto, takvim je „papirom“ aktuelna vladajuća „kombinacija“ (puno bolji termin nego koalicija) dočekala visoke goste iz Evrope, pokušavajući ih uvjeriti da je BiH pod njihovim vodstvom na famoznom putu prema EU i da treba dobiti datum otvaranja pregovora o članstvu.   Takva pozitivna priča iz BiH treba svima...SNSD-u i Trojci, ali najviše treba HDZ BiH. Posebno, kako se Dragan Čović našao na „nišanu Amerikanaca“. Pod plaštom nekakvog napretka na putu BiH u EU zapravo se, na mala vrata, i onako kako to odgovara samo Čoviću želi „provući“ novi Izborni zakon BiH. Nešto što je Trojka odavno obećala HDZ BiH, ali nije „isporučila“, pa je zato „Evropski put“ najbolji način da se to uradi. Onako u paketu i uz slanje „pozitivnih signala“.

  Afera „Agrokor“ vratila se u fokus javnosti u susjednoj Hrvatskoj kao bumerang. Na velika vrata...ravno u lice premijera Andreja Plenkovića! Praktički najvažniji „dokaz“ u sudskoj trakavici pao je kao zrela kruška . Cijela ta igra odigrana je toliko amaterski da je teško povjerovati da je iza svega stajala neka ozbiljna ekipa i pamet. Šta li su to planeri mislili kada su angažirali potpuno nekompetentnog revizora (u sukobu interesa!?)...bez znanja hrvatskog jezika - potpuno je nejasno. Možda im se jednostavno žurilo ili su računali na snagu argumenata države i zamor materijala javnosti? Ili su pak bili bahati i pohlepni, pa od „prilike“ nisu vidjeli „zamku“? Bilo kako bilo, afera je eksplodirala u najnezgodnije vrijeme za Plenkovića i njegov HDZ. U praskozorje tzv. super izborne godine tokom koje će se dijeliti ogroman kolač vlasti u Hrvatskoj.

  Kada je doslovno posjednut u fotelju prvog čovjeka HDZ-a tadašanji strogo centristički političar vrlo europskih manira sa izvjesnim lijevim „inklinacijama“ , Andrej Plenković, imao je na umu jedan važan plan i zadatak! „Duboka stranka“ (faktor „Šeks“!) svjesna pogubnosti zaluđenog desničaranja i novi lider namjeravali su „djelovanjem odozgo“ - promijeniti HDZ! Izvesti ga iz zone Pokreta , pomjeriti prema centru i ono najvažnije - što više ga očistiti od pošasti sistemske, kapilarne korupcije. Ali, umjesto da promijeni HDZ, čini se da je ta stranka, nakon svega, promijenila samog Plenkovića! Nakon početnog entuzijazma vrlo brzo se pokazalo kako Plenković obično ide drumom, a HDZ šumom . Nekadašnji zastupnik u EU parlamentu je došao da bude „brižni tatica“ stranke, ali se ispostavilo se da baza, odnosno vjerna sljedba Pokreta i dalje želi samo Ć AĆU!

  Jedna „kratka vijest“... ujahala je lagano ovih dana u   medijski i politički prostor susjedne Hrvatske i cijele regije. Naime, kako pišu, obično dobro obavješteni švedski mediji - premijer RH, Andrej Plenković sebe vidi kao ozbiljnog kandidata za novog Generalnog sekretara NATO saveza! Mediji u Hrvatskoj su se odmah raspisali i počeli nagađati. Da li u tome ima nešto od istine? Šalje li Plenković poruke Hrvatskoj javnosti preko Skandinavije i Stockholma? I na kraju krajeva da li ima ikakvih šansi da zaista zasjedne u fotelju „prvog birokrate“ NATO saveza? Sam Plenković nije bio previše razgovorljiv, što sugeriše da bi tu - u tom „dimu“, možda moglo biti i neke prave „varte“. Šta više, premijer RH je ovu informaciju iskoristio da još jednom - poprilično uspješno „pecne“ predsjednika RH Zorana Milanovića, kazavši kako su se Šveđani eto - zabunili , jer su vjerovatno mislili na Milanovića, koga – tvrdi „Plenki“ – „jedva čekaju u komandi NATO saveza u Bruxellesu “.