IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Svaki pokušaj, bez obzira od kakvog „autoriteta“ ili „zvaničnika“ dolazio, da se opravda...na neki način „objasni“ ili „stavi u pravi kontekst“, prikazivanje barem jedne sekunde filma o četnicima kao „dobrim momcima“ - osuđen je na propast! Jednostavno rečeno, nema tog' „argumenta“ ili „višeg cilja“, koji bi mogao objasniti tu - najblaže rečeno - ozbiljnu blamažu sa dugoročnim posljedicama. I to u ratu divljački poharanom i ubijanom Sarajevu. Svaka nova „naknadna pamet i objašnjenje“ samo vrijeđa zdrav razum onih, koji dobro znaju šta je u pravilu ostajalo iz te vojne formacije „ljubitelja neurednih muških brada, ljute rakije, bijelog luka i oštrih noževa“.

Iako je to još uvijek jako daleko od nekog ozbiljnog pritiska ili pravih sankcija - činjenica je da Milorad Dodik nikada nije lošije politički stajao u očima Zapada. „Šef“ entiteta RS i svega u njemu je na ozbiljnim iskušenjima. Polako se „zavrću zapadne pipe“, a politička javnost sve više propitkuje odnos Zapada prema omiljenom Putinovom političaru na Balkanu . Dodik je u svojevrsnoj polu-izolaciji sa tendencijom dalje marginalizacije...ali avaj! Pomoć ne stiže samo sa istoka Evrope ili Orbana...već i iz „Stanbola – s Bosfora“!? Jasno je zašto su međunarodni legitimitet Dodiku potrčali dati Vučić i Orban, ali zašto je to učinio i predsjednik Turske Redžep Taip Erdogan? Državnik, koji se volio pohvaliti, inače, teško provjerljivim podatkom - da mu je na smrtnoj postelji Alija Izetbegović (u četiri oka) ...„ostavio Bosnu u amenet“.

  Dodik je prešao granicu . Kaže da je to odlučio sam i da već „osjeća pritisak“. Da ne bude nikakve zabune javnosti o tome kakvu je politiku vodio i još uvijek vodi, sebe je uporedio sa Karadžićem i Mladićem. Presuđenim zločincima za najteža djela ratnog zločina! Time se svojevoljno stavio u isti status sa haškim osuđenicima, vjerujući da će mu to donijeti još veći „ugled“ među najtvrđim nacionalistima u entitetu RS, ali i Srbiji. Politički ga osnažiti, pred možda najteže izazove u karijeri... Poput svih desničara, koje se optuži i Dodik za optužnicu protiv njega tvrdi da se radi o „politički montiranom procesu“, ali je samo dobio ono što je već godinama sam tražio i „zazivao“. Još je i dobro prošao obzirom da je itekao odavno bio itekako „zreo“ za više različitih optužnica.

Reći će vam da je kriv pomahnitali bilder-kriminalac na steroidima ...“sud“, koji očigledne opasnosti nije uzeo za ozbiljno ili neki pripadnik policije koga istraga tek teba otkriti , a koji je nasilnoj i pomahnitaloj zvijeri odao lokaciju, gdje se krila nesretna žena. I tako je osudio na smrt! I sve će to biti samo dijelovi jedne te iste navodne „skandalozne informacije“ , nakon što su - kako se to već uvriježilo javno reći ili čak objaviti!? - „u javnost isplivali detalji“.   Prava i jedina istina je da je najveći krivac – sama država i njen očito nefunkcionirajući sistem! Da je sistem funkcionirao kako je to određeno – zakonima i Ustavom - nesretna žena, koja je ritualno smaknuta pred očima bezdušne internet rulje danas bi bila još živa, a nasilnik bi odavno bio iza rešetaka. Onemogućen da bilo kome nanese zlo.

  Tokom ratova i više agresija u bivšoj Jugoslaviji na HTV-u se emitirala - tada vrlo popularna TV emisija pod nazivom:  „Slikom na sliku“.   Pod krinkom " jednakog medijskog tretmana" aktuelnih vijesti i tema, zapravo se vodila dobro osmišljena propaganda sa ciljem promocije ili izmjene određenih politika. Dnevno-političkog ili strateškog karaktera. Bio je to mali medijski prozor za nešto kontrolirane samokritike , ali i otvorena pozornica za reletiviziranje konkretnih događaja i pojava. Krojenje informacija uz korištenje nešto istine i puno nagađanja i propagande. Stručnjaci za propagandu bi kazali...„prostor sive istine“. Sličan koncept , ali u novom vremenskom segmentu i drugom "formatu" osmislila je i srbijanska velikodržavna ideologija i to pod mogućim radnim slovom: „Zločinom na zločin“!  

  Američka „crna lista“ u BiH i na Balkanu se značajno proširila i uvećala. Najbližim saradnicima predsjednika RS – Milorad Dodika, koji je i sam već nekoliko godina na tom „popisu“.   Iz američkog State Departmenta su naveli kako je uvrštavanje predsjedavajućeg NSRS Nenada Stevandića, premijera RS Radovana Viškovića, člana Predsjedništva BiH Željke Cvijanović i ministra pravde RS Miloša Bukejlovića, u skladu sa Izvršnom uredbom 14033. I to "zbog odgovornosti za ili saučesništvo ili zbog direktnog ili indirektnog učešća u kršenju ili postupku kojim je opstruisana ili ugrožena provedba bilo kojeg regionalnog sporazuma u oblasti sigurnosti, mira, saradnje ili sporazuma o međusobnom priznavanju ili okvira ili mehanizama odgovornosti koji se odnose na Zapadni Balkan, uključujući Dejtonski mirovni sporazum". Reakcija iz enetiteta RS je, kao i puno puta do sada, bazirana na relativiziranju i minimiziranju značaja ovakvih američkih odluka. Navikli su oni i na gore...Cvijanović...