IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Kako u BiH „fercera“ politka i sistem donošenja važnih političkih odLuka od kojih dobrim dijelom zavise sudbine svih građana u BiH? Ustav? Zakoni? Političke stranke, predsjedništva, parlamenti i te „stvari “? Malo morgen ...rekao bi Slobodan Milošević. Najvažniji „alat“ u ovdašnjoj politici je jedan revolucionarni tehnološki izum relativno novijeg datuma, koji je omogućio ljudima da komuniciraju kada požele... Da...da, to je – pogodile ste – mobitel! Čemu, uopće, to naporno zamaranje procedurama , kada se oni koji donose odluke mogu jednostavno čuti ili vidjeti preko savremenih sistema komunikacija i u par minuta „završiti posao“! Sve ostalo je samo tehnička realizacija ugodnih i kratkih telefonskih „ćaskanja“. Ostalo „završavaju“ niži nivoi...

  Nije to više pragmatično interesno svrstavanje uz jednu politiku i njene zagovaratelje, kako bi se ostvarili sasvim određeni politički ciljevi , već otvoreno svrstavanje i „izbor strane“ u velikoj geopolitičkoj igri između Zapada i Rusije u Evropi! Predsjednik RH, Zoran Milanović, je sada jasno stao uz bok Milorada Dodika i ruskog vječnog vladara Vladimira Putina!?, postajući tako otvoreni zagovornik ruskih političkih interesa i to iz pozicije zemlje članice EU...i još važnije NATO saveza! Popriličan je to uspjeh ruske diplomatije, bez obzira na stvarni značaj i utjecaj Hrvatske u EU i NATO savezu, jer su u pitanju određeni vrlo važni politički i strateški principi, koje Milanović bez pardona krši, čak ih ismijava, dok se otvoreno dodvorava Moskvi. On je jednostavno „ruski spavač“ u zapadnim integracijama! 

  Na istoku Evrope se opasno zvecka oružjem! U toku je „velika igra“ , koja je odavno počela, ali je sada ušla u završnu – termalnu fazu. Zašto baš sada? Odgovor na ovo pitanje zna ruski predsjednik Vladimir Putin, koji i dalje formalno određuje ritam krize, ali i njen mogući dalji tok. Vrijeme eskalacije, Putin je odredio nimalo slučajno. Baš sada , Rusija i Putin smatraju da mogu povući svoje crvene linije, uputiti ultimatume i brutalno zaprijetiti silom. Prije svega, gomilanjem ruske vojske i teškog naoružanja na istočnim granicama Ukrajine, a što je samo logičan nastavak hibridnih operacija, koje je Rusije pokrenula prije desetak godina. Dugo se to kuha sistemom "malih koraka"... Po principu; malo oružja i ratovanja (Krim), malo korištenja energije kao oružja (Njemačka), malo lažnih vijesti i hibridnog rata na internetu i medijima (SAD i Velika Britanija). 

  Ima već dobrih par decenija, kako aktulena ministrica vanjskih poslova BiH ne živi životom običnih građana BiH. Službeni vozači i auta, dobre plaće, diplomatski prijemi ...sve je to dio života Bisere Turković, koji traje tako dugo, da je joj je već, najvjerovatnije, sve to postalo - posve normalno!  Podrazumijevajuće i očekivano. Iako se o njenim zaslugama i stručnosti malo ili nikako govori u javnosti, Turkovićka, već decenijama samo „šeta“ sa jedne na drugu ugodnu poziciju. U pravilu na „probranim“ diplomatskim adresama. Nikada na marginama, Azije, Afrike ili Južne Amerike. Trenutno je naša ministrica vanjskih poslova. Još jedna u nizu oprobano atraktivnih funkcija. Nije bilo nikoga mlađeg ili novijeg kadra, pa je Turkovića morala uskočiti . Ali šta se mora – nije teško! 

  Premijer RH, Andrej Plenković je na čelo Vlade i HDZ stigao na valu razočaranja, ali i jako loših rezultata vrlo desne Vlade, iza koje je stajao Tomislav Karamarko. Posložilo mu se... Karamakrkov HDZ je bio najdesnija varijanta HDZ-a još od ranih devedesetih godina prošlog vijeka i vremena Šuška i ekipe , ali se u praksi pokazalo kako ta opcija, ipak nanosi više štete Hrvatskoj i HDZ-u, nego što joj koristi.Posebno kao najmlađoj članici EU. Baš, zbog toga je aktuelizirana opcija reaktivacije političkog centra , pa je ponovo, doslovno na mišiće i bez stvarne podrške na čelo stranke doslovno postavljen poslanik u EU Parlamentu, Andrej Plenković. „Evropka faca“ HDZ-a, diplomata bez puno političkog iskustva u balkanskim gudurama politike, ali i neko ko se, kako se tvrdi - dopao „kingmakeru“ Vladimiru Šeksu! 

  Ferman stize iz Stambola buruntija iz Travnika da uhvate dva hrabra mladića dva mladića, dva brata Morića…. Šta je to zajedničko Miloradu Dodiku, Aleksandru Vučiću, Zoranu Milanoviću, Draganu Čoviću i....Redžepu Taipu Erdoganu? Svi ovi polititičari i državnici, naime, misle kako treba praktički zaobići državne institucije BiH i prevažne pregovore o budućnosti zemlje premjestiti u okvir „nacionalnih lidera“!?   Da ova ideja ima itekakvu podršku u susjednim zemlja jasno je odavno, a što akteri nisu niti skrivali, ali je poprilična novost što je na tu priču „nalegao“ i turski predsjednik! Doduše i ranije se dalo naslutiti kako Erdogan ima nešto reći na tu temu, ali se to izbjegavalo javno saopštiti. Da se nešto događa moglo se samo zaključiti po čudnim potezima i izjavama Bakira Izetbegovića, koji je naglo osjetio potrebu da nešto „čestita“ Aleksandru Vučiči ili pak najavljuje svoj dolazak u Beograd, kako bi se „relaksirali“ odnosi između Srba i Bošnjaka. U to vrijeme Izetbegov...

  Ko to vodi vanjsku politiku Republike Hrvatske? Premjer Plenković, uz nepostojeću asistenciju predsjednika države Zorana Milanovića, ili to možda čini sam „vanjski“ ministar Gordan Grlić-Radman? Ili, ko koga prevari? Naime, samo mjesec dana nakon što je Pleković posjetio Kijev i Ukrajinu i tamo na opšte neodobravanje Rusije - govorio, između ostalog, o hrvatskim iskustvima u reintegraciji okupiranog teritorija , njegov ministar vanjskih poslova je „osvanuo“ u Moskvi kod kolege, Sergeja Lavrova, i to u potpuno drugačijem okruženju i sa dijametralno različitim porukama!? Kako je to moguće? Zna li "Plenki", šta mu radi ministar?   Igra li Zagreb to nekakvu dvostruku igru ili se nešto čudno dešava u „Igri prijestolja“ u susjednoj državi? Da li je možda na sceni neko „dvovlašće“? Jedni su za Zapad i poštivanje geopolitičke činjenice da je Hrvatska dio EU i NATO-a, dok drugi misle da cilj opravdava sredstvo, te da se može „sarađivati“ i sa Rusijom radi ostvarivanja ciljev...

  Opozicija ili bolje reći oporba unutar hrvatskog političkog korupsa u BiH , ima isti problem, kao i opozicija u Republici Srpskoj...uglavnom postoji samo „na papiru“. Oporbeni problem među Hrvatima, čak je i veći, obzirom na broj osvojenih glasova na izborima, ali i potrebi „oporbe“ da uvijek bezpogovorno stane uz moćni HDZ BiH, pravdajući takav potez „potrebom rješavanja hrvatskog pitanja u BiH“. Istina, tu i tamo, procuri nešto što nalikuje na kritiku ili drugačiji stav, ali to je samo najmanji zajednički sadržalac premise da bi se oporba uopšte mogla tako nazvati. Ovakva kakva je ima puno više sličnosti sa vladajućima, nego bilo kakvih ozbiljnih razlika! 

  Hrvatska je protiv bilo kakvih separatističkih tendencija u BiH – izjavio je ovih dana premijer RH Andrej Plenković. Kako treba „čitati“ ovu izjavu premijera susjedne države? Kao već toliko puta izrečenu „mantru“, prema kojoj se jedno govori , a sasvim drugo radi i misli ili kao moguću najavu promjene „kursa“ u BiH?   Prije svega po pitanju saradnje "sestrinskog HDZ-a" i Dragana Čovića sa Miloradom Dodikom. Ukoliko, već govorimo o separatističkim tendencijama, onda se, čak i površno upoznati sa stanjem u BiH, moraju složiti kako ova dijagnoza najbolje pristaje uz lik i djelo notornog Milorada Dodika, koji je opet više nego pouzdan partner sestrinskog HDZ-a , ali i „pajdaš“ predsjednika RH Zorana Milanovića. I tu dolazimo do više problema i važnih pitanja! 

  Lider SDS-a, Mirko Šarović, pozvao je u nekom od mnogih saopštenja za javnost na "na smirivanje tenzija i razum" u kako se tvrdi, njegovom osvrtu na „trenutnu političku situaciju zaoštravanja konflikata i prijetnji“. „Sve čemu svjedočimo proteklih dana, od zapaljive do ratnohuškačke retorike a nažalost i do slika i postupaka do kojih su dovele takve politike - neće nas odvesti nigdje – upozorava Šarović i vapi da se „prestane sa zveckanjem oružjem“. „Narodu treba egzistencija, nada i napredak a ne povratak u prošlost i sunovrat u koji nas sa ovakvim politikama uporno guraju“, poenitira Šarović svoju besjedu, koja je načelno tačna, ali suštinski potpuno prazna . 

  Politička „bura u čaši vode“ izazvana čudnim „dilemama“, treba li i na koji način održati Svečenu sjednicu Gradskog vijeća Grada Mostara, kako bi se nagradili ambasadori, Eric Nelson i Johann Sattler, smirila se gotovo jednakom brzinom, kojom se „zakovitlala“ u javnom prostoru BiH i Grada Mostara. Na kraju, sve se svelo na bojkot ili bolje reći „nedolazak“ par vijećnika, te izostanak potpredsjenika GV Grada Mostara, Velibora Milivojevića (SNSD), koji izgleda nikako nije mogao, a ne ispoštovati stranačku stegu SNSD-a ili bolje reći volju Milorada Dodika. Političara, pod sankcijama SAD, a uskoro, sve su šanse i EU! Dodik se – gotovo svaki dan - svojski trudi da i ono malo preostalih mostova prema Washingtonu i Bruxellesu temeljito poruši, pa ne treba čuditi, zašto su mu priznanja iz Mostara za Nelsona i Sattlera tako „zaparala uši“. Toliko da je odmah naredio obustavu aktivnosti , pa još i pride „zvrcnuo“ svoje, u zadnje vrijeme, vrlo revnosne i odane partnere u Mostaru. ...

  Lider HDZ-a, HNS-a i svega ostalog političkog u Hrvata u BiH , Dragan Čović, našao se u velikim problemima! Toliko velikim da su se „ na-vrat-na-nos“ morale otkazivati i već ranije uredno izglasane nagrade ambasadorima Ericu Nelsonu i Johanu Sattleru u Gradskom vijeću u Mostara! „Situacija“ je toliko urgenta , da se, zbog očitog nedostatka bilo kakvih valjanih argumenta, moralo posegnuti za problematiziranjem „procedura“ u GV Mostar, ali i podebljati savez sa Banja Lukom, preko koje je, saznajem, poručeno da se nagrade ambasadorima ne dodjeljuju sve do pronalaska rješenja na nivou BiH!? Problem, naravno nije u procedurama i dilemam tipa; Ko je koga i kada obavijestio, posebno, jer su za nagrade ambasadorima ruke digli i vijećnici HDZ BiH, već u „situaciji “, odnosno vrlo ozbiljnim amričkim sankcijama, koje su direktno pogodile, Milorada Dodika, a samim time zaprijetile itekako i Čoviću. Izveden je i onaj smiješni igrokaz sa EU parlamentarcima iz HDZ-a, koji ne samo da ...

  U gluho doba dana, upravo okončane neradne nedjelje, Mostar je zadesila strašna vijest. U kompleksu ruševina u strogom centru grada, smrtno je stradala jedna muška osoba, nakon uršavanja ratom gotovo potpuno uništene konstrukcije jedne od zgrada. Ogromna količina kamena i betona sručila sa na čovjeka, koji je baš na tom opasnom mjestu tražio svojih par maraka zarade.  Ne da živi, već a preživi... Stradalo je „lice sa margine“. Mali čovjek u potrazi za bilo kakvom zaradom, čak i ako se može poginuti. „Berač željeza“... Tragedija je mogla biti i veća, ali na sreću nije. Pogibija nesretnog „berača željeza“ razotkrila nam je u svom najbrutalnijem svjetlu ono za što znamo godinama i decenijama, a pravimo se da ne postoji - ruševine rata, koje i danas - skoro 30 godina od sukoba, „krase“ dobar dio poznatih i prometnih lokacija u gradu!