Lider HDZ-a, HNS-a i svega ostalog političkog u Hrvata u BiH, Dragan Čović, našao se u velikim problemima!
Toliko velikim da su se „na-vrat-na-nos“ morale otkazivati i već ranije uredno izglasane nagrade ambasadorima Ericu Nelsonu i Johanu Sattleru u Gradskom vijeću u Mostara!
„Situacija“ je toliko urgenta, da se, zbog očitog nedostatka bilo kakvih valjanih argumenta, moralo posegnuti za problematiziranjem „procedura“ u GV Mostar, ali i podebljati savez sa Banja Lukom, preko koje je, saznajem, poručeno da se nagrade ambasadorima ne dodjeljuju sve do pronalaska rješenja na nivou BiH!?
Problem, naravno nije u procedurama i dilemam tipa; Ko je koga i kada obavijestio, posebno, jer su za nagrade ambasadorima ruke digli i vijećnici HDZ BiH, već u „situaciji“, odnosno vrlo ozbiljnim amričkim sankcijama, koje su direktno pogodile, Milorada Dodika, a samim time zaprijetile itekako i Čoviću. Izveden je i onaj smiješni igrokaz sa EU parlamentarcima iz HDZ-a, koji ne samo da nije ništa pomogao, već je samo pokazao pravu suštinu navodno „europske politike“.
To, sa sankcijama iz SAD i moglo bi se nakako politički „predeverati“ da dvojcu iz Banja Luke i Mostara ne prijete i EU sankcije. Zadnje saopštenje iz EU u tome neuvijeno svjedoči.
Prije svih, prozvani su Dodik i njegova „garda“, ali razloga za brigu itekako ima i Dragan Čović i njegova "ekipa", jer je to odavno prokužena politika „spojenih posuda“, koja djeluje usaglašeno i nimalo slučajno.
Nije to više nikakva tajna. Sve se zna. Dodik i Čović se „vole“ i to odavno ne kriju...
Za Čovića je ovo - uglavnom, gubitnička situacija, bez obzira na koji se scenarij odluči.
Ukoliko se okrene Dodiku i poput njega zaprkosi Washingtonu i Bruxellesu, šteta neće biti samo politička, a sankcije su u tom slučaju više pitanje vremena, nego izvjesnosti. Nastavi li dalje „surađivati“ sa Dodikom, Čović bi se mogao naći na vjetorometini i u odnosima sa zvaničnim Zagrebom.
Milanoviću možda nije, ali je Plenkoviću više nego jasno kako je politički savez sa notornim Dodikom zaparavo nemoguć za zemlju, koja je članica EU i NATO saveza!
Plenkovića i Hrvatsku itekako košta ovaj politički savez sa Banja Lukom i Beogradom, te posredno sa Moskvom, ali sve se to i moglo nekako „otrpiti“, do promjene vlasti u Njemačkoj.
Berlin je sada više nego jasan po pitanju BiH i svako koketiranje sa Dodikom će se uzimati kao vrhunski „politički krimen“. Sukob sa Berlinom oko Dodika u BiH i slijeđenje njegove politike, Zagreb jednostavno ne smije, niti može sebi dopustiti, pa je „peglanje“ odnosa sa Sarajevom, a na nagovor Berlina i Washingtona - sasvim izvjesno.
Sa druge strane, bude li Čović doveden u poziciju da se odrekne Dodika i krene u razgovore sa „političkim Sarajevom“, pri čemu će deblokada vlasti biti samo prvi korak, postat će više nego jasno da je on ovaj „politički poker“ - uglavnom izgubio.
Sav taj kredibilitet, koga je Čović stjecao čvrstim stavovom prema Sarajevu, odjednom bi mogao pući kao mjehur od saunice.
I zadnji razgovori Plenkovića sa Bakirom Izetbegovićem, te Plenkovića i utjecajnog njemačkog poslanika Josipa Juratovića (sada vladajući SPD), a nakon toga i sa Čovićem - ukazuju na to da se sprema nekakav politički obrat.
Pitanje je samo: Sa ili bez Čovića?
Odbije li prijedloge, Čović će proći poput Dodika. Pod sankcijama za njega i „njegove“. Pristane na nove odnose, jedno vrijeme će politički preživjeti, ali će postati znatno slabiji uz prijetnju moguće potpune marginalizacije.
Tako je to kada se zaigra „politički poker“ sa najvećim ulozima.
Nema komentara:
Objavi komentar