IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Rat u Evropi je već uveliko počeo, samo što ga još niko nije zvanično proglasio! Veliko je i pitanje i hoće li obzirom da se tehnologija rata i ratovanja znatno promijenila u odnosu na neke ranije periode. Savremeni rat ima više pojavnih oblika od kojih je onaj „vatreni“ samo završna faza jednog dužeg procesa, koji počinje hibridnim, a u pravilu se nastavlja proxy sukobom. Prva dva oblika rata u Evropi već uveliko traju!

  Iako se ponekada čini kako „specijalni odnosi“ Milorada Dodika i Dragana Čovića pucaju ili da, barem, nisu onakvog „kvaliteta“ kakvi su bili prije pravosnažne presude lideru SNSD-a i sada već bivšem predsjedniku entiteta RS. U stvarnosti... to je još uvijek itekako... daleko od istine! U ovom slučaju možemo samo govoriti o promjeni forme i retorike , ali nikako i samog sadržaja toga „specifičnog odnosa“. Relacije Dodika i Čovića, naime, ne počivaju isključivo i samo na političkim odnosima stranaka (HDZ BiH i SNSD), kojima oni suveremeno vladaju, nego su i dio puno šire geopolitičke slike.  

  Živimo u vremenima kada više ništa nije „nemoguće“. Sva pravila, sada već, „starog svijeta“ - više ne važe! Ono što nas najviše frustrira je da ni nova pravila nisu još (do kraja) poznata... osim generalnog smjera , koji je - jako zabrinjavajući. Na sceni je neuvijeno globalno promoviranje gole sile kao jedinog sredstva za postizanje svih ciljeva i uređenja „novog svjetskog poretka“.   Sve ono što smo godinama gradili kao krhki projekt međunarodne saradnje za neko sanjivo opće dobro , sada je svedeno na ostatke ostataka . Na nekoliko nepovezanih „ostrva“, koja su dovoljno bogata da bi takav „luksuz“ sebi još neko vrijeme - mogli priuštiti. A i tamo se stvari opasno drmaju. U samim temeljima.

  U rock muzici, kao društvenom fenomenu, postoje brojne samoproglašene „legende“. Postoje i oni, koju su doslovno „proizvedeni“ u taj status iz razloga koji nikome nisu do kraja poznati. Možda da bi im se bolje prodavali albumi od čega su svi imali itekakve koristi... u tom „hranidbenom lancu“ uvezanih interesa . Ipak, ima i onih koji status „legende“ nose iz sasvim konkretnih razloga!  

  Najbolji dokaz da su Milorada Dodika itekako pogodile sankcije, koje mu je nametnula Slovenija, je njegova narovozna reakcija na zabranu ulaska u Sloveniju ili i tranzita kroz tu zemlju. Na državnički potez Slovenije, koja je samo slijedila slične poteze, koje su već povukle neke evropske države, Dodik je reagovao nekakvom „zabranom ulaska“ visokim zvaničnicama Slovenije (Pirc i Fajon) u „njegov entitet“ - RS.   Doduše, nije to „tehnički“ uradio Milorad Dodika, već njegova nelegalna i marionetska „Vlada“, ali se još jednom pokazalo kako je cijeli sistem untuar BH entiteta RS u aktivnoj službi samo jednog čovjeka – Milorada Dodika. Sve ostalo je samo fasada i farsa .

  Napad dronovina na Poljsku – članicu NATO saveza je puno veći problem, nego što se na prvi pogled čini . Najveća opasnost nije u tome što su dronovi doletjeli do Poljske i što je većina od njih oborena (dok su ostali pričinili tek materijalnu štetu), već što je uopšte jedna takva akcija naređena i provedena. Moskva zvanično negira navode o svojim dronovima na poljskom nebu, ali to samo dodatno pojačava, ionako jake sumnje da baš Rusija stoji iza ove jako opasne eskalacije . Razne teorije su naravno moguće, ali je to u ovom slučaju jako malo vjerovatno. Psihološki oblik rata traje još od prije otvorenih sukoba, prije par godina.

  Šta bi trebalo značiti to što su nam iz SAD umjesto očekivanog ambasadora u BiH sa punim diplomatskim kapacitetom te visoke i cijenjene diplomatske funkcije - ponovo poslale otpravnika poslova ? Ili još bolje pitanje: Zašto je već postojećeg „otpravnika“ zamijenio jedan drugi i to se već unaprijed uračunatim rokom trajanja od godinu dana!? To da neka država umjesto regularnog ambasadora na toj poziciji ima otpravnika poslova nije nikakav presedan ili nešto čudno, ali je vrlo neobično da se u „važnim i velikim ambasadama (a to ona u Sarajevu svakako jeste) opet imenuje diplomata nižeg diplomatskog statusa .

  Najniži oblik političkog postojanja na „brdovitom Balkanu“ je pokušaj da se u javnosti istupi na tzv. „moderan način“ – primjeren vremenu digitalne Tik-Tok generacije. Da se kopiraju nekakvi nejasni „svjetski trendovi“, koje je započeo, Donald Trump, ali i dobar dio ostrašćene desnice od SAD do Argentine i recimo... Holandije. Nastup u kome je forma važnija od malo sadržaja. Zapravo, veliko je pitanje da li sadržaja uopšte i ima. Posebno onog državničkog, koji ide s funkcijom koja se obavlja. Iako nam svima odmah na pamet pada srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, čija je javna komunikacija odavno prešla iz domene neobičnosti u čudnost , pa kasnije i u parodiju, neki od najboljih primjera „opuštenosti“ i „zaigranosti“ visokih (državnih) zvaničnika nalazimo baš u BiH. Evo recimo nešto „neozbiljno“. Policija i vojska.

Notorna je i dobro poznata činjenica da HDZ BiH itekako snažno i bez ikakvih propitkivanja podržava politiku Vlade Izraela. Politički i kroz institucije . To što ta ista (i nikada desnija) Vlada, čak i uz snažna protivljanja unutar samoga Izraela, već mjesecima provodi Genocid nad Palestincima u Gazi - HDZ BiH previše ne zanima!? Politički stav te stranke je da se Genocid u Gazi treba jednostavno - odšutiti i praviti se kao da se ništa posebno ne događa , iako cijeli demokratski svijet panično upozorava na alarmantne vijesti o najtežim ratnim zločinima. Takav politički stav je, naravno legitiman, jer uskoliko su ta stranka i njeni kadrovi u Mostaru i BiH spremni „progutati takvu dlakavu žabu“ – ko ih u tome može spriječiti? Sasvim je drugo pitanje šta su pravi razlozi za jednu takvu real-politiku ? Iskrena simpatija ili čista pragmatika?

  Decenijama se u svjetskoj geopolitičkoj misli i praksi , smatralo kako veliki geopolitički savez Kine, Rusije i Indije - „praktički nije moguć“. Kako zbog divergentnih interesa ovih državnih i demografskih svjetskih „teškaša“, tako i zbog vrlo vješte diplomatske igre Zapada (predvođenog od strane SAD), koji je s Kinom i Rusijom ekonomski sarađivao (i profitirao), dok je sa Indijom pažljivo gradio strateške odnose. Ti odnosi su bili puno više od privrednih veza i zadirali su u pitanja sigurnosne saradnje SAD i Indije, te razmjene visoke vojne tehnologije. A onda se... pojavio Donald Trump!