U rock muzici, kao društvenom fenomenu, postoje brojne
samoproglašene „legende“. Postoje i oni, koju su doslovno „proizvedeni“ u taj
status iz razloga koji nikome nisu do kraja poznati.
Možda da bi im se bolje prodavali albumi od čega su svi imali itekakve koristi... u tom „hranidbenom lancu“ uvezanih interesa.
Ipak, ima i onih koji status „legende“ nose iz sasvim konkretnih razloga!
Zato, jer to svojim radom i djelom zaista
zaslužuju i jer su pokazali onu potrebnu dozu vjerodostjnosti po
kojoj je rock muzika poznata i što je jedan od esencijalnih sastojaka toga
muzičkog žanra.
Jedna od njih je svakako i frontmen beogradske rock grupe Partibrejkers – Zoran Kostić – Cane, koji je ovih dana boravio u Mostaru, kako bi promovirao svoju knjigu poezije pod zanimljivim naslovom „Ukrštene reči“.
Cane nikada nije biti niti će biti „slavan“ kao Štulić ili bogat kao Bregović, ali će zauvijek biti primjerom nekoga, koji je uporno ostajao na barikadama odbijajući da se pokori trendovima ili masovnom ukusu publike.
Nije Cane nikada podilazio publici, ali oni koji ga vole – znaju zašto im je drag. Poseban je to odnos. U Mostaru je relativno često sa svojim „Brejkersima“, a kako saznajem za iduću koncertnu sezonu se ponovo sprema put Mostara.
Razgovor nismo nešto posebno dogovarali.
Dogodio se gotovo slučajno u atriju Pavarotti centra Mostar. Bez puno priprema i na prvu. Ni on ni ja (možda zbog istog godišta rođenja), nismo od velike priče, pa je razgovor trajao, neki bi rekli, skormih desetak minuta.
A u tih desetak minuta stalo je iznenađujuće puno zanimljivih i važnih tema i priča.
Od razgovora o Mostaru, preko mogućnosti objavljivanja novog albuma Partibrejkersa, pa to metafizičkih tema o starosti i obraćanju Bogu ili pak stanja u Srbiji.
Cane bi rekao... „kratko, a slatko“!
Nema komentara:
Objavi komentar