IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Koncerti Marka Perkovića Thompsona – kroatizirane verzije nekadašnjeg pastriskog rocka Gorana Bregovića i Bijelog Dugmeta nisu tek raspojasani muzički događaji na kojima nastupa zvijezda, koje nije bilo u javnosti duge dvije godine . Iza tih koncerata na kojima se u pripremi i zagrijavanju ili na stadionu pjevaju nove, ali i stare „budnice“, krije se puno širi fenomen. Radi se o jako dobro upakovanoj mješavni muzike (glazbe) himničnih melodija i jakih riječi. Politke urolane u patriotizam, koji ima svoj jasan kontinuitet i proteže se ne samo na Domovinski, već i na Drugi svjetski rat. Originalnost i kreativnost su u drugom planu, jer publiku ne zanima šta je to i od koga Perković, kao i Bregović nekada „posudio“, već sama poruka pjesme, te masovna ekstaza do koje dolazi kada Thompson izađe na stage s mikrofonom i zastavom-šahovnicom, kao što je nekada Dugme izlazilo na scenu uz ikonografiju, koja je neodoljivo podsjećala na vrijednosti bratstva-jedinstva .

  Nije neka velika tajna da su „savjetničke“ pozicije na važnim političkim pozicijama... od vrha države do gradova i opština u BiH popunjene - uglavnom pogodnim kadrovima . Raznoraznim čudnim likovim a, koji već godinama prelaze s jedne na drugu „savjetničku“ poziciju, iako malo ko zna zašto su dotični toliko važni ili neophodni . Bitni do bola. Počesto takvi „savjetnici“ nemaju niti osnovnih preduslova da budu to za šta se fol izdaju, ali su očito puno važnije neke dobro uhodane „šeme“ od stručnosti i znanja. Mjesta savjetnika su u svim razvijenim demokratskim društvima, uglavnom, rezervirana za stare, provjerne i iskusne kadrove, koji počesto rade i volonterski, dok su samo kod nas sinonim za političko uglavljivanje (uhljebljivanje), mešetaranje i ugodan život na visokoj nozi bez odgovornosti, ali i rada.

  Osim što je ekstremno radikalni srbijanski nacionalista zaogrnut u više ideoloških šinjela tokom svoje karijere od koji je jedan bio i „ljevičarski“!? potpredsjednik srbijanske vlade, Aleksandar Vulin, je i vrhunski manipulator, te „dežurni zaštitnik“ Srba izvan granica Srbije. Čuvar senki srpskih grobova preko Drine ... Zagovornik je tzv. „srpskog sveta“, ali i apsolutno pasionirani sljedbenik geopolitičkih ideja iz Moskve, zbog čega i dospio na tzv. „crnu listu“ SAD. No i pored toga i takvih „referenci“ imenovan je za potpredsjednika Vlade Srbije, što puno više govori o predsjedniku Aleksandru Vučiću – nego o Vulinu.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, našao je „novu zvečku“, kojom želi zabaviti tamošnju opoziciju i skrenuti pažnju javnosti sa neugodne teme o rudarenju litija na polje njegovih ličnih obračuna sa opozicijom u najboljem stilu autoritarnih režima sa istoka Evrope. Vučić... onako lakonski i prigodno – kako to on samo zna, iz prirodnog okruženja zelenila i ekologije, šalje poruku kako opoziciji nudi mogućnost pokretanja njegovog opoziva! Čak kaže i kako će „zamoliti“ svoga „posilnog“ u ulozi republičkog premijera, Miloša Vučevića, da tu ideju podrži!? i omogući referendum o izglasavanju nepovjerenja predsjedniku. Dakle, njemu samom...

Najveći adut aktuelnog predsjednika RH, Zorana Milanovića, u njegovoj borbi za novi mandat na Pantovčaku - u prvom krugu skorih izbora - neće biti ni njegova predizborna starategija i taktika, kao ni rezultati u zadnjih pet godina – već angažman jednog drugog kandidata za predsjednika – pardon – predsjednicu. Radi se o Mariji Selak–Raspudić, polovini obiteljeke političke manufakture Raspudić, koju čini još i njen suprug Mostarac - Nino.     Zašto je ulazak u trku za Pantovčak, Marije Selak-Raspudić, važno za Milanovića? Pa, na isti način na koji je to bio angažman pjevača, Miroslava Škore, koji je bio dovoljno jak da oduzme značajan broj glasova, ali ne i da pobijedi.