IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  U nedostatku ozbiljnih rezultata, ali i što je puno važnije - političke vjerodostojnosti - vladajuća „Trojka“ (SDP, NIP, Naša stranka) nastoji upisati sebi u zasluge politički pad Milorada Dodika! U najboljem slučaju Trojkaši su samo znali prepoznati trenutak (ili im je i to najavljeno?) i strateški se povući na rezervne pozicije kako bi ostavili prostora Dodiku da se sam uništi, a strancima da mu u tome „pripomognu“. Ono što gledamo zadnjih dana samo je završna faza jednog dužeg procesa, koji je počeo nakon zadnjih Općih izbora u BiH kada su nas baš iz Trojke uvjeravali kako se Dodik... eto „promijenio“, iako je baš svima bilo jasno da su to tek slatke nade bez stvarnog uporišta u realnostima turbulentnih političkih odnosa.

  Jasno je da se radilo o tajnom dogovoru . Dodik i njegovi ljudi su to, uostalom, i tražili. Sami su se nudili i kitili MAGA kapama i na sva usta hvalili Trumpa. Međutim, sasvim je drugo je pitanje šta su na kraju (zaista) dobili? Prije svega, dobili su listu zadataka, koje moraju provesti da bi se izvukli iz „živog blata“ u koga su se sami uvalili. Brzina i način povlačenja neustavnih zakona u entitetskoj Skupštini, kojima su, ne tako davno, bahato negirali državu i njene ovlasti, te mešetarenje imenima Dodikovih nasljednika - svjedoče o dramatici događanja unutar Dodikovog kruga .  

  Kada nudi svoje „dobre usluge“ bivši gradonačelnik Mostara i tata-mata za sve ; od politike do sporta, kulture i filantropije, Safet – Sajo Oručević - ima vrlo „jednostavan princip“. Njegova „teorija svega“ izgleda ovako: Ono što je bilo dobro – to je samo moja zasluga! Ono što je, pak, bilo polovično, loše ili se na kraju balade pokazalo kao strateški katastrofalno... eeee za to su krivi - neki drugi ! Nekada je znao „krivce“ pronalaziti u svojoj neposrednoj okolini ili među ljudima za koje (i danas) vjeruje da ih je „lično izmislio“, ali je sada malo povisio ulog . Okrenuo ploču...

  Konačno je završeno to natezanje i taktiziranje . Vučiću je dato sasvim dovoljno vremena i prilika da završi ono što mu je „preporučeno“... ili što je, možda, jednom čak i negdje... „obećao“. Da se nekako riješi presudnog ruskog (vlasničkog) utjecaja u Naftnoj industriji Srbije (NIS). Kako nije - američke sankcije preko hrvatskog „Janafa“ su stupile na snagu! Hrvatska je samo „klimnula glavom“, iako će i Zagreb itekako osjetiti finansijske gubitke. Procjene su samo do kraja godine nekih 18 miliona eura na uslugama transporta nafte . Najvažnije je pitanje zašto Vučić nije postupio racionalno i „zamolio“ Moskvu da se „isključi“ iz NIS-a?

  Bio je to  test Zapada i njegove odlučnosti na Balkanu. Naravno, u igri je bila BiH i to na tragu stalnih opasnih zahtjeva Milorada Dodika da se, ionako (pre)komplikovano stanje u BiH dodatno – zakomplicira. Dodik je već odavno odani vojnik Kremlja na Balkanu, pa ne čudi što su iz Moskve praktički ponovili sve ono što Dodik već mjesecima, pa i godinama papagajski ponavlja i čime neuvijeno prijeti. Uz podršku Rusije... naravno.  Iz usta ministra vanjskih poslova Ruske Federacije, Sergeja Lavrova, stigle su tako najave da će Rusija krajem oktobra u UN-u postaviti Zapadu neka „jako teška pitanja“ o BiH.