IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  SAD gledaju na EU kao neku vrstu saveznika, ali i globalnog suparnika i to nije samo stav aktuelne američke administracije! Pristup Dolanda Trumpa odnosima prema Evropi je samo puno manje diplomatski od uobičajnog, ali je suština – ista. Razlika je u stilu i načinu provođenja strategije „uklinjavanja“ u Evropi, ali ne i u najvažnijim ciljevima. Teza o „novoj“ i „staroj“ Evropi dogodila se davno prije Donalda Trumpa... u vrijeme čvrste vladavine Georgea Busha (mlađeg), kada je njegov utjecajni državni sekretar, Donald Rumsfeld, u trenutku tadašnje (ne)podrške ratu u Iraku (2003.) iznio tu „tezu“, koja suštinski podgrijava (stare) podjele u Evropi i EU, te sugeriše na različitost interesa .

  Na ovdašnjoj političkoj sceni sve je nekako relativno i podložno promjenama, osim jedne političke „konstante“, a to su bliski politički odnosi lidera SNSD-a i HDZ-a – Milorada Dodika i Dragana Čovića. Odnosi su to koji su odavno prevazišli granice klasičnih političkih veza i ušli su duboko u prostor dobro uštimane pragmatične koalicij e, koju ne mogu uzdrmati nikakve „nesuglasice“ ili „teške riječi“. Preko svega se nekako pređe! Zašto?

  Politički savez SNSD-a i HDZ-a, te u širem smislu Beograda i Zagreba, čini se kao da je okončan ili barem doveden na ostatke ostataka , nakon najnovijeg „sijela u Beogradu“ na kome je Milorad Dodik (SNSD) objavio kakao je Republika Srpska “suštinski ugrožena vojnim savezom Hrvatske, Albanije i „samoproglašenog Kosova“. Dodik je dodao i kako ovaj savez “usmjeren protiv srpskog naroda”. Osim što ovo znači definitivno pucanje odnosa na relaciji Dodik-Čović, sastanak sa Vučićem u Beogradu i iznesene ocjene o „ugroženosti Srba u BiH“ treba tumačiti kao otvoreno negiranje suvereniteta BiH.

Ona se zove Darijana Filipović i živi je „dokaz“ kako mladi ljudi itekako mogu uspjeti u burovitim političkim i javnim vodama u BiH. Doduše... uz iskaznicu „odgovarajuće“ političke stranke i podršku s vrha . U manje od deset godina Filipovićka je (i sestra joj) uspjela da od anonimne stranačke aktivistice (iz provincije) dogura do najvažnijih stranačkih, političkih i državnih funkcija. I sve to je učinila u potpunoj tišini!? Ne mislim u prenesenom, nego u doslovnom značenju.

  U političkoj ličnosti dugovječnog mađarskog premijera, Viktora Orbana, „prelomili“ su se neki od strateških interesa SAD, evropskih desničarskih pokreta i Ruske Federacije! Svako ima svoje razloge zbog kojih je baš Orban njihov „Trojanski konj“ u Evropskoj uniji. Viktor „svima treba“. Moskva u njemu vidi svoga „igrača“, koji je i doslovno „informiše“ o svim tajnama iz Bruxellesa i planiranim strategijama, dok za Washington Orban korisna „krtica“, čiji je zadatak da slabi evropsko jedinstvo koristeći institut potrebe opšteg konsenzusa o najvažnijim odlukama. Evropskim „novim radikalima“ Orban je dokaz da se može i da vlast nije tako daleko kako se čini.

Odlučivši se napasti Iran, Donald Trump, je napravio istu vrstu „velike geopolitičke greške“, kao i Vladimir Putin, kada je svojevremeno olako napao Ukrajinu! Upao je u istu klopku „specijalne operacije“, koja je trebala biti okončana za par dana ili najviše par sedmica. Tako se, barem, mislilo. Američki predsjednik je počeo rat, koji ima globalan utjecaj na čitavu planetu i čije će se posljedice godinama osjećati samo na osnovu svojih „uvjerenja“, a vjerovatno i nekakvih procjena da je samo potrebno „dovoljno jako udariti“. Pobiti najviše državno i vjersko rukovodstvo i cijeli sistem Irana će se... urušiti sam od sebe .