Politički savez SNSD-a i HDZ-a, te u širem smislu Beograda i Zagreba, čini se kao da je okončan ili barem doveden na ostatke ostataka, nakon najnovijeg „sijela u Beogradu“ na kome je Milorad Dodik (SNSD) objavio kakao je Republika Srpska “suštinski ugrožena vojnim savezom Hrvatske, Albanije i „samoproglašenog Kosova“.
Dodik je dodao i kako ovaj savez “usmjeren protiv srpskog naroda”.
Osim što ovo znači definitivno pucanje odnosa na relaciji Dodik-Čović, sastanak sa Vučićem u Beogradu i iznesene ocjene o „ugroženosti Srba u BiH“ treba tumačiti kao otvoreno negiranje suvereniteta BiH.
Sve što je Dodik iznio kod Vučića nikako nije u domenu ovlaštenja entiteta RS, a ponajmanje njega kao (samo) jednog od stranačkih lidera.
Ocjena da je bilo koji vojni savez nekakva „ugroza“ za BiH ili bilo koji od njena tri (konstitutivna) naroda isključiva je nadležnost države, koja preko svojih organa - kreira strateške odbrambene politike, te iznosi ocjene.
Priču o „antisrpskom savezu“ Zagreba, Tirane i Prištine prvi je lansirao i na njoj insistira predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i to kao dio ranije teorije o vanjskoj prijetnji Srbiji, koja se opet kanališe kroz navodna uplitanja u unutrašnje stvari Srbije (protesti), ali i ovakve saveze.
Srbija će ove godine vjerovatno na izbore, te Vučić itekako treba priču kojom će mobilizirati birače, a šta je bolje od „stare dobre zavade sa Hrvatima i Albancima“? Dodik je tu da samo svemu dadne dodatnu dozu dramatizacije, kao i da po ko zna koji put „u paketu“ sa Vučićevim potrebama - otvoreno negira suverenitet BiH.
Ovakvi susreti u Beogradu i iznesene tvrdnje su, zapravo, način na koji se kreira stanje nestabilnosti na Balkanu, iako se stalno priča o potrebi „čuvanja mira“.
Stvarajući situaciju „vanrednog stanja“ na Balkanu, Vučić ima na umu dva cilja: Proizvesti značajnu dozu unutrašnje kohezije zbog „neposredne ratne opasnosti“ i pružiti ruku Dodiku u njegovim nastojanjima da razvlasti BiH kao državu i stvori preduslove za proglašenje secesije.
Ova igra nije nikako naivna i treba se posmatrati sa maksimalnom dozom opreza, jer je Vučiću jasno da su nakon pada Viktora Orbana posredno ugrožene i njegove pozicije, te da se Evropa odmiče od radikalnih političkih opcija „novog suverenizma“ u kojima je Vučić kao suštinski politički radikal - itekako dobro „plivao“.
Uvođenjem u priču entiteta RS, a time i BiH Vučić nastoji proširiti „polje geopolitičke borbe“ i manje-više otvoreno zaprijetiti izbijanjem mogućih sukoba ukoliko budu ugrožene njegove pozicije na vlasti.
Na tom fonu su i najave o dodatnom naoružavanju Srbije, kao i signali da je obrambena politika „zajednička stvar“ Srbije i RS.
To što se dvije članica NATO saveza (Hrvatska i Albanija) dogovaraju u vezi saradnje, uz „pridruženo Kosovo“, svakako nije problem BiH, ali ga Vučić nastoji učiniti baš takvim!
Na potezu su državni organi i vlasti u BiH...
Nema komentara:
Objavi komentar