OPSJENAR I PRAGMATIK – SRCE POKORILO RAZUM!

 

Do prije samo godinu dana strogi pragmatik i politički opsjenar, (inače i predsjednik Srbije!) - Aleksandar Vučić stajao je vrlo dobro u beskonačnim nadmudrivanjima sa Kosovom i Zapadom.

Vule je vješto i dosljedno Prištini, Bruxellesu i Washingtonu „nabijao na nos“ Zajednicu srpskih opština (ZSO), koja mu je navodno obećana. Znao je dobro da u rukama ima nekakav međunarodni argument (Sporazum iz Bruxellesa), kojim može slobodno mahati, pa i prijetiti.

Posebno, jer je to bila prava „bolna tačka“ za kosovskog premijera Albina Kurtija.

To natezanje se uspješno sprovodilo stalnom kampanjom na način kako se...eto „dobro zna ko nije za sporazum“, uz povremeno doziranje pažljivo planiranih kriza na sjeveru Kosova. Jedan korak naprijed – dva koraka nazad!

MOSTARSKI STATUT – KRIZA KOJA SE (PO)VRAĆA!

 

Bilo kojom da vrludavom stramputicom krenete, vječna mostarska politička kriza vas uvijek vrati na njen jedini pravi početak – Statut Grada Mostara!

Samo je usvajanje toga, kažu, najvažnijeg dokumenta za funkcionisanje svakoga grada pravi garant da će se beskrajno vrzino kolo krize jednom „raskoliti“ u Mostaru. Grad izvući iz beskrajnog niza kriza cikličnih kriza, koje ga razdiru. Već skoro trideset godina!

A Mostar se ove zadnje tri decenije baš nagledao kriza i problema.

Sve to je bilo posljedica jednostavne činjenice kako se sve ovo vrijeme nakon rata i agresije nije moglo ili se nije htjelo naći usaglašeno političko rješenje za funkcionisanje Mostara. Uravneteženo između građanskog i etničkog. Ove, one...ili bilo koje druge strane.

A nije da nije bilo prilika i mogućnosti. Čak i jako dobrih šansi!

ZAPAD SE PRAVI NAIVAN - KRIK SA BALKANA NEMA KO DA ČUJE!

 

Nešto što se, samo kolokvijalno, voli nazivati međunarodnom zajednicom, a zapravo je geopolitički koloplet različitih interesa, voli se u BiH igrati „igre skrivača“. Ko bude iza „pika“ - sto puta „žmiri“ – ko se nije skrio magarac je bio!

Sve ono što dolazi iz BiH ili „poruke!“, koje se šalju - uporno se tumači kao navodno jedinstven stav državnog rukovodstva, iako su glavni akteri takvih – u pravilu krajnje kontraverznih priča svjetskoj javnosti – itekako dobro poznati.

Čak se i ne kriju, već ponosno i dosljedno iznose svoje stavove.

Planski i bez ikakve najave da bi se nešto u tom narativu moglo promijeniti. Šepure se...

GODIŠNJICA NEUGODNIH ISTINA...KAD' BI BIO "NUKLEARNO DUGME"!

 

Već godinu dana u Ukrajini gore i nebo i zemlja. Ruska agresija na susjednu zemlju (pre)okrenula je gepolitičke odnose na globalnom nivou. Malo toga je ostalo isto! Posebno u Evropi.

Da je Putin, kojim slučajem, znao šta će ga dočekati u Ukrajini, kakav jad i čemer - vjerovatno bi bolje porazmislio. Prespavao, jer je "jutro pametnije od noći". Ali teško je tražiti bilo kakve tragove racionalnosti u ponašanju ljudi, koji predugo imaju svu vlast samo u svojim rukama.

Posebna je to logika i psihologija otuđenosti i otklona od realnosti i života u izmaštanim svjetovima „prirodnog prava“ sa dubokim korijenima u vremenima od prije par stotina godina, pa i više.

Godišnica ruskog napada ne samo da neće označiti mogući povratak na početak, već će označiti period dalje i vrlo opasne eskalacije. Dva su razloga za to.

Putin i Zelenski...i „krugovi“ oko njih.

SAMO NA FINJAKA - KAD' SE DINO VRATI IZ ZAGREBA...

 

Još u najavi svojih ambicija za obavljanje neke važne (državne) funkcije jasno se moglo razaznati kako se lider NIP-a Elmendin Konaković „začešljao“ za neku važnu priču.

I eto...kad' se vlast konačno nekako sastavila (sa Draganom i Miloradom i bez Bakira) i uz mali milion nejasnoća i otvorenih pitanja, ambiciozni Konaković se dokopao funkcije ministra vanjskih poslova!

Ministarstva, koje mu je prema svim predispozicijama, zapravo, ako ćemo pošteno, a hoćemo - najmanje odgovaralo...

Prije svega, zbog neiskustva (i političkog i profesionalnog) u tom važnom poslu, koji osim političke volje i želje, mora sadržavati i podosta diplomatskog zanata, koji se ne uči preko noći - niti se bilo ko, pa ni Konaković s time „rađa“. On možda ima (ili misli da ima nekog talenta), ali to ne znači da se diplomatijom može baviti samo zato, jer ga je to dopalo ili mu se učinilo da je zanimljivo i dovoljno atraktivno.

RATOVI I EVROPA: PROFESOR JE TO ZNAO...

 

Dobro se sjećam...iako je to bilo, već - poprilično davno. Jednog ljetnog dana u ponešto opuštenoj atmosferi mostarske vreline okruženi svježim ruševinama i ožiljcima rata - započeli smo razgovor o agresiji na BiH i njenim „globalnim odjecima“.

Nas, nekolicina lokalnih likova i profesor iz Sarajeva – mostarskih korijena.

Zdravko Grebo – naravno.

Elem, profesorska priča (proročanstvo?) je bila ovakva...rat(ovi) na Balkanu i agresija na BiH su samo „proba“ za mnogo opasnije ratove na istoku Evrope i u Aziji. “Mi smo samo neka vrsta retorte za ispitivanje mogućih scenarija na istoku“ – reče tada Grebo uz njegov itekako prepoznatljiv nivo gorke ironije. Nadopuni i da će „oni tamo“ biti u još i većoj gabuli, zbog „teorije velikih brojeva“, ali i činjenice da raspolažu sa nuklearnim naoružanjem!?

E, MOJ MOKE....KASNO ĆE BITI KASNIJE!

 

Trebaš imati poprilično jak želudac (da to svariš), ali i dobro tvrd obraz (da to podneseš), pa da postupiš onako kako je to učinio državni parlamentarac - Kemal Ademović (NIP) u Parlamentu BiH.

Ademović je, naime, postao jedan od zamjenika Predsjedavajućeg (sa "Crne liste SAD") Doma naroda iz reda Bošnjaka...a evo i kako. Začudno!

On je u stolicu sjeo zahvaljujući glasovima SNSD-a i HDZ BiH i to nakon što je na tu funkciju predložio – samog sebe! Istina, to mu Poslovnik omogućava, ali nije to „glavna fora“ u ovoj nevjerovatnoj priči, koja najbolje svjedoči o katastrofalnim odnosima unutar tzv. „probosanskog“ bloka stranaka. Šutiranju bez presedana i cilja.

„Kvaka“ je u stvarnoj političkoj reprezentativnosti, te činjenici da su u oktroiranom izboru učestvovali i oni, koji su to – koliko juče - nazivali „nelegitimnimim predstavljanjem“ i primjerom kršenja prava jednog konstitutivnog naroda.

 

"DOŠLA MACA" - DRAMA U BEOGRADU - VULE SE "ZALJULJAO"!

 

Bo'me nije lako srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću! Teško da bi bilo ko u Srbiji, sada bio u njegovoj „političkoj koži“.

Beogradski mediji vrište sa naslovnica...u Predsjedništvo u Beogradu pokušalo provaliti nekoliko stotina „desničara“. Policija ih spriječila.

Drama u Beogradu!

A baš ON najbolje zna kako to izgleda kada ti se nabrijana i mržnjom zadojena masa okupi ispod prozora. Kad' tebi „zaigra mečka“!

Zna, jer joj je i sam u svojim mlađim radikalskim izdanjima aktivno pripadao. Na gotovo isti način je i on svojevremeno vikao i prijetio....“stotinu muslimana...za jednog Srbina“...

Kad' krene ta vika i cika...omalovažavanje i vrijeđenje. Poruke od kojih se svakom normalnom čovjeku „ledi krv u žilama“. Kakve je i on nekada „ispaljivao“.

Ko potpiše – njega ubiše!

MORA LI TAKO? AUTOBUSKI "DESANT" NA PARTIZANSKO!

 

Odgovor na izuzetno važno mostarsko pitanje: Mogu li antifašisti iz Mostara i regije slobodno prošetati gradom, do recimo....čuvenog Partianskog groblja/spomenika, može biti jedino kratak i jednostavan:

Mogu i moraju!

Sve ostale priče, teorije, naklapanja, zabrane i reletiviziranja su samo loš izgovor kako bi se jednom dijelu ovdašanje populacije i njihovih gostiju dalo do znanja da ih se – eto nekako trpi, ali i suštinski ne podržava!

Antifašiste (ili one koji se tako deklarišu) se ne može sprovoditi gradom u autobusima kao da se radi o nekakvim potencijalno opasnim navijačima. Ali, ideološki dio problema je samo jedan dio ove priče. Još veći je problem ukoliko grad i kanton (MUP HNK) ne mogu, iz nekog razloga, garantovati sigurnost povorci antifašista, pa se zato ide ovom (autobuskom) linijom manjeg otpora!? Svojevrsnim desantom...partizanskim riječnikom rečeno.

HIBRIDNI RAT U BIH: RUSIJA ZADAJE RITAM - ZAPAD "CUPKA" U MJESTU!

 

U javni prostor BiH su istog dana plasirana dva pisma iz važnih „diplomatskih krugova“. Zanimljiva po svom čudnom sadržaju, ali i formi dopisivanja sa političkom javnošću BiH i regije.

Pisma-saopštenja su odaslana sa jako važnih diplomatskih adresa i to im je, čini se, jedina zajednička poveznica. Sve ostalo je, gotovo - pa dijametralno suprotno. Na neki način i totalno zbunjujuće.

Naime, prvo se oglasio pomalo tajenstveni PIC (dakle zemlje geopolitičkog Zapada), a onda je „sitno pismo“ javnosti stiglo i iz Ambasade Ruske Federacije u BiH! Teme oba pisma se, naravno, tiču odnosa u BiH, ali i širem prostoru.

...A, DA RS - POSTANE "ZSO"?

 

Ono što se, već neko vrijeme, čini kao jaka karta u rukama Beograda u pregovorima oko statusa Kosova (bolje reći priznanja bivše pokrajine kao nezavisne države), vrlo bi se lako moglo prometnuti u nešto posve drugo.

Radi se, naravno, o famoznoj Zajednici srpskih opština (ZSO) – čudnom političkom konstruktu, koga Beograd otvoreno vidi kao svoju buduću „isturenu teritoriju“ i razlog, zbog čega bi se na kraju moglo i (u nekoj varijanti) „priznati Kosovo“. Priština sa druge strane igra mudro, te i pored odavno stavljenog potpisa na sporazum o tome oprezno ispituje stvarni sadržaj jedne takve tvorevine.

Dogovoreno je postojanje (ZSO), ali ne i ono navažnije sadržaj...  

 

KOZARAC: MALI ŠEHER - "VEL'KA TAJNA"...

 

Tako to obično biva kada se „vjerska lica“ u BiH dohvate tumačenja istorije ili politike. Njihov je primarni zadatak da brinu o vjerskim potrebama svojih vjernika i stanju bogomolja (crkava i džamija), ali se u BiH nekako uvriježilo - među predstavnicima svih velikih monoteističkih religija da se obavezno progovori i koja o politici!

Zapravo, to se od njih, čak u dobroj mjeri, i „očekuje“. Ohrabruje ih se. Na sve tri „strane“, moliću lijepo!

Problem je samo u tome kako se sve to naknadno tumači. Iz kojeg se (vjerskog) ugla cijela priča posmatra i tumači? Kao navodno mudra riječ „našeg duhovnika“, koji „upozorava“  ili pak kao nekakav zadrti nacionalizam i poziv na mržnju.

Zašto se jednima doslovno sve oprašta i prešućuje (iz ugla zainteresirane „naše“ strane), dok se drugima (sa druge strane vjerske „barikade“) to isto ili čak dosta benignije - tovari na vrat kao teški krimen!?

HNS BIH: ZAŠTO STATI...KAD' JE "PROHODNO"?

 

Zasjedanja Hrvatskog narodnog sabora BiH (HNS BiH) su poput nekog poznatog, ali odavno bajatog filmskog serijala. Uporno se snimaju nastavci, iako se ništa suštinski novo ne događa. Stari likovi i novi – stari zapleti.  

HNS se sastane svako malo u Mostaru i to ne da bi se raspravljalo ili debatiralo o nekoj novoj strategiji, već da bi se sve do sada - javno i ritualno – samo potvrdilo. Sve se zna danima ili čak mjesecima unaprijed! Nema tu mjesta nikakvim iznenađenjima.

Kako ono glasi slogan? „Dosljedno i ustrajno“!

Radi se o sve samim općim mjestima, već toliko puta ispričane politike, samo što se sadržaj povremeno lagano „frizira“ uz par novih fraza primjerenih datom političkom trenutku. I na vrhu sve ostaje dosadnjikavo - isto. Dragan Čović je i dalje alfa i omega - početak i kraj i to kao jedini kandidat za šefa, a i najnovija Deklaracija je „već ispričana priča“.

"STARE NAVIKE": I ŠTA, AKO DODIK „JEDNOM ODE“?

 

U politici izuzetno rijetko dobijete, baš ono što želite. U pravilu - nikada. Obično to bude neki manje ili više neugodan i težak kompromis. Nešto što jednostavno morate proguti. Kao gorki lijek, koga uzimate da bi vam bilo bolje.

U BiH se takav slučaj neugodnog kompromisa već dogodio...još prije skoro trideset godina! Da, da...na umu mi je čuveni Daytonski mirovni sporazum. Opći mirovni sporazum ili kakav već, nakon koga je jedino važno i bitno to što je stvorio i sačuvao mir.

Sve ostaalo je, uz pokoje časne izuzetke (koji potvrđuju pravilo) samo beskrajna kriza.

Geopolitička je to zaostavština vremena sa kraja dvadesetog vijeka i tadašnjeg odnosa snaga između velikih i najvećih. Navodnog Kraja istorije. Nešto u šta su nas uvjeravali da je jedino moguće, te da će kasnije biti bolje.

 

NA KRILIMA ŠENGENA, EURA I KORUPCIJE: VOZI LI "SVILENI ĆAĆA" PREBRZO?

 

U svijetu Andreja Plenkovića – alfe i omege HDZ-a, do prije koju sedmicu/tjedan je sve izgledalo poput prave političke bajke. Toliko mu je, navodno, dobro išlo da je čak čitavu prošlu godinu pompezno nazvao – „godinom isporuke“.

Vrhunac je bio ulazak Hrvatske u „eurozonu“, ali i Šengen i to kao prve zemlje, koja je te dvije zahtjevne zadaće obavila u isto vrijeme. Isporučila!

Likovao je Plenković na press konferencijama i u Saboru. Opoziciju dodatno omalovažavao, ismijavao i bacao pod noge. Čak joj i servirao i „rusku stupicu“ u koju je dezorijentirana i fragmentirana grupacija spremno - upala. Kao u živo blato.

A onda su počeli problemi u raju...nakupili se oblaci...