Zasjedanja Hrvatskog narodnog sabora BiH
(HNS BiH) su poput nekog poznatog, ali odavno bajatog filmskog serijala. Uporno
se snimaju nastavci, iako se ništa suštinski novo ne događa. Stari likovi i
novi – stari zapleti.
HNS se sastane svako malo u Mostaru i to ne da bi se raspravljalo ili debatiralo o nekoj novoj strategiji, već da bi se sve do sada - javno i ritualno – samo potvrdilo. Sve se zna danima ili čak mjesecima unaprijed! Nema tu mjesta nikakvim iznenađenjima.
Kako ono glasi slogan? „Dosljedno i ustrajno“!
Radi se o sve samim općim mjestima, već toliko puta ispričane politike, samo što se sadržaj povremeno lagano „frizira“ uz par novih fraza primjerenih datom političkom trenutku. I na vrhu sve ostaje dosadnjikavo - isto. Dragan Čović je i dalje alfa i omega - početak i kraj i to kao jedini kandidat za šefa, a i najnovija Deklaracija je „već ispričana priča“.
Da se pojača dojam kod domaće, ali i regionalne javnosti, te posebno kod „predstavnika međunarodne zajednice“ (za koju je ova predstava i režirana) obavezno navrati u Mostar i neki visoki gost iz susjedne Hrvatske. Ovaj put je to bio premijer RH Andrej Plenković, kome je programirano jedinstvo stavova u Mostaru itekako dobro došlo kao predah, nakon ne baš ugodnih propitkivanja na domaćem terenu. Korupcija i te, kako ono reče Plenki...„neteme“.
U Mostaru je Plenković igrao na posve sigurnu kartu. Šta je očekivao – to je i dobio. Zahvalnost prije svega, zbog upornog guranja stavova HNS BiH pod nos evropskih zvaničnika. HNS BiH to zna cijeniti – Plenković to voli čuti. Više puta, ako treba...
A Deklaracija k'o i ranije Deklaracije!
Fino su to upakovane prijetnje (novim) mogućim ultimatumima, ukoliko se traženi zahtjevi ne ispune! HNS BiH se uporno voli predstavljati tzv. trećom („medijatorskom“) stranom u BiH. Jedni su, eto, separatisti, a drugi unitaristi...samo su stranke iz HNS za neko treće rješenje – „evropsku BiH“. Ma šta to značilo.
O svemu tome bi se itekako dalo raspravljati. Ponajviše o toj samoproglašenoj poziciji „u sredini“ političkih zbivanja u BiH. Možda to HNS zaista i pokušava biti, ali teorija je jedno, a praksa nešto posve drugo.
Praksa, ipak bjelodano potvrđuje da je HNS BiH zadnjih godina itekako bio na strani, kako je vole nazvati“ „separatističke strane“, ali se to naravno ne želi (javno) priznati, već se gradi narativ o „političkoj ekvidistanci“ i strategiji, koja je „najviše (jedina takva!?) evropska u BiH“.
„Odgovorno tvrdimo i ponovno skrećemo pažnju našim partnerima iz međunarodne zajednice kako su unitarizam i separatizam osnovni uzrok blokada, stagnacije, nefunkcionalnosti i kronične nestabilnosti BiH“ – stoji u Deklaraciji HNS BiH da bi se odmah ustvrdilo da „će nastaviti raditi na svim administrativno-političkim razinama vlasti na ispunjavanju vitalnih strateških ciljeva ostvarivanja potpune konstitutivnosti Hrvata u BiH i pune jednakopravnosti s Bošnjacima i Srbima“.
O jednakopravnosti sa Bošnjacima u (Schmidtovom) modelu prema kome upravo hrvatske stranke imaju „ključeve vlasti“ u FBiH suvušno je i govoriti kao o nekakvom problemu, ali insistiranje na jednakopravnosti sa Srbima – može značiti samo jedno: insistiranje na ideji etničkog entiteta!
To se naravno ne govori otvoreno, ali se putem ovakvih „političkih rebusa“ javnosti šalju šifrirane poruke. I sve to pod okriljem evropskih rješenja. Pitanje Komšića je možda i planski ostavljeno od strane Schmidta i njegovih „šaptača“ onakvo kako jeste i to kao dovoljan razlog za redovnu političku kuknjavu...
Suština projekata HNS BiH je u eskplicitnom nepristajanju na izmjene uloge Doma naroda u FBiH, kao praktički drugog predstavničkog doma i stvarnog „uskog grla“. Koga nema u drugom entitetu (RS), već je to nekakvo Vijeće, koje bi i takvo...nikakvo i kljakavo, Dodik ukinuo!
Da HNS zaista ima poziciju ekvidistance prema različitim opcijama u BiH, onda bi upravo u svojoj Deklaraciji insistirao na uravnoteženju ovakvih ustavno-pravnih nelogičnosti. Umjesto što se u domenu poštivanja prava (samo)jednog naroda jasno definira, dok se u odnosu na državu i druge postavlja načelno i uopšteno. Da se čita kako kome odgovara...
Ali, tim koji dobija se ne mijenja, zar ne?
Pa ni politika i Deklaracije HNS BiH. Sve što se do sada dogodilo na političkoj sceni BiH ukazuje na to kako ovakva strategija iz nekog razloga ima podršku dobrog dijela međunarodne zajednice i diplomata i zašto bi je HNS uopšte mijenjao ili prilagođavao?
Blokade i ultimatumi nisu sankcionisani, nego nagrađeni...pa stara špranca može ići kao i do sada.
Zašto stajati sad' - kad' je put prohodan? „Dosljedno i ustrajno“!
Vidiš li, nestaće sve, ako sad stanemo
tu?
Još jedan propada plan ako ne posvetiš
mu svu svoju pažnju
Već smo uložili sve, ljubav i vreme i
trud
Sve što je bilo do nas, kažeš da nemamo
kud pa ti svejedno. (Artan Lili)
Nema komentara:
Objavi komentar