Šta to Neven Tomić, Mijo Brajković,
Jadranko Prlić, Hanka Paldum, Hans Koschnick, sir Martin Garrod, Ivan Prskalo,
Ivica Račan, Franjo Tuđman, Luciano Pavarotti, Valentin Inzko...rade u knjizi naslova
„Heroji Mostara“ autora Safeta Oručevića i u izdanju - Udruženja građana M –
Memorial&Museum iz Mostara?
Kojom se to logikom vodio autor ovog pozamašnog djela (teškog nekoliko kilograma!?) kada se odlučio da pod naslov „Heroji Mostara“ stavi, valjda cijelu arhivu fotografija kojom raspolaže!? Ili barem one fotografije, koje je selektirao kao njemu „najvažnije“.
Zamislite za trenutak, ali samo za trenutak, da imate nekakvu vremensku mašinu, koja vas može vratiti u prošlost, pa da u ratu izmučenim, izgladnjelim i ubijanim Mostarcima kažete kako će u nekoj, ne tako dalekoj budućnosti, njihova borba i patnja biti ovjekovječana u istoj knjizi sa slikama Franje Tuđmana i Jadranka Prlića. Bez obzira na kontekst?
Šta bi vam imali za reći?
Ali, treba biti do kraja pošten, pa priređivačima ove knjige odati dužno priznanje za ideju i silni uloženi trud da se ovjekovječi jedno vrijeme, ali suština problema je u nečemu drugom. U čemu?
U sasvim očiglednom neskladu između naslova izdanja i jednog dijela ponuđenog sadržaja.
Ukoliko se već knjiga zove (a zove se) „Heroji Mostara“, zar ista nije trebala zaista biti posvećenima SAMO onima, koji su branili i odbranili Mostar? Dobili za to zaslužena priznanja i odlikovanja? Iskazali se kao borci i patriote kada je bilo najteže u vjerovatno najgorem oružanom sukobu na prostoru bivše Jugoslavije.
Položili svoje živote za slobodu ili ostali bez dijelova tijela!
Zašto je bilo potrebno da se u tu tešku, ali do kraja časnu borbu „uvalja“, različite političare, zabavaljače, pa i presuđene ratne zločince!? Šta to uopšte kvalificira, recimo...jednog Jadranka Prlića da bude barem djelićem ove knjige? Osim što je stajao na čelu vlade čije su jedinice ravnale granatama Mostar! I to je samo jedan od primjera...
Autor knjige je očito uz sastavljenje i krojenje sadržaja „o Herojima Mostara“, onako usput – napravio dijelom i knjigu o samom sebi! Politici kojom se bavio, kada je oružje zašutjelo.
Samo se na taj, gotovo pa bizaran način, može objasniti ovo „nagomilavanje“ i „tovaranje“ svega i svačega između korica „Heroja Mostara“. Na sve primjedbe odgovara se - „popunjavanjem izdanja“. Izdavač tvrdi kako se knjigu može popuniti novim informacijama, ali će prije biti da bi iz nje trebalo itekako podosta odvaditi!
Cijeli taj politički balast, koji ne služi kao nekakvo pojašnjenje ukupnog konteksta, već je, većim dijelom, samo slikovnica za one sa viškom taštine. To je, komotno, mogla biti neka druga knjiga...ili barem još nekoliko. Politika, diplomatija, humanitarni rad.
Ovo je izdanje koje bi u istom trenu htjelo biti priča o herojima, ali i podeblja fotomonografija i nekakva političko-diplomatsko-istorijska analitika. U svemu tome se negdje pogubila ona osnovna nit iz naslova, a „Heroji Mostara“ su se pretvorili u knjižurinu, koju je zbog formata i težine teško i držati u rukama, a kamo li čitati!
Ako ništa, dobra je kao solidna osnova za dalja istraživanja.
Iako zakašnjela, ideja jedne ovakve knjige je svakako jako dobra i potrebna, ali se očigledno napravilo više grešaka u koracima prilikom njene ralizacije. Kopati po tako važnim i bitnim istorijskim momentima Mostara se, naime, ne može na način da se sve stavi pod istu kapu.
Da je autor bio manje zaigran vlastitom ulogom u svim ovim zbivanjima, te primijenio princip da je „manje, zapravo – više“, moglo je to biti kapitalno djelo o jednom herojskom vremenu. Dostajanstveno i neokrznuto bilo kakvom politikom. Domaćom ili stranom. Ovako, dobili smo taj „miš-maš“...po principu „za svakoga ponešto“...a ponajviše za autora!
Šteta...to vrijeme znanih i neznanih Heroja Mostara je zaslužilo bolje!
Zato...ZDRAVO, MA GDJE BILI, HEROJI MOSTARA!
(važna napomena...za "potpuni ugođaj" pročitati blog još jednom uz priloženi muzički link!)
Nema komentara:
Objavi komentar