IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Kakva je to Država u kojoj postoji čak i načelna šansa da bi neki visoki policijski zvaničnici mogli učestvovati u obezbjedjivanju i čuvanju osoba za koje postoji itekakav osnov sumnje ili čak i neki konkretni dokazi da su duboko upleteni u kriminal međunarodnih razmjera i značaja!? Kratko i jasno rečeno – NIKAKVA! Međutim, šta ukoliko sve to nije samo plod nekakve greške u sistemu ili pitanje korumpiranih pojedinaca ? Šta ukoliko je taj svojevrsni „antisistem“ zapravo onaj pravi sistem , koji se samo vrlo vješto krije iza biznisa, nacionalnih prava, pa i politike? Eeeee, onda smo svi skupa u jako velikom... zapravo ogromnom problemu ...ili što bi Balašević kazao... „na putu za Honduras ili Kaunas“.  

  Još do prije nekoliko mjeseci raznorazni „stručnjaci i analitičari“ su nas uvjeravali da radije vjerujemo njihovim šupljim procjenama ponašanja i djelovanja Milorada Dodika - nego svojim očima i ušima! Glavna teza tih navodno dobro obaviještenih zvaničnika i javnih osoba je bila da je Dodik zapravo retoričar i taktičar , koji pravi puno buke okolo, ali da iza svega toga ne stoje nikakve... do kraja konkretne namjere. Tvrdilo se i da je Dodik samo vješt politički trgovac , pa čak i da nije nikakav nacionalista (!?) , jer nacionalizam samo koristi da bi riješio svoje probleme i pridobio birače.

  Čudo neviđeno na izborima u susjednoj Hrvatskoj! Najveći izborni gubitnik nije bio niti kandidat na izbornim listama!? Naravno... pogodili ste... riječ je predsjedniku RH, Zoranu Milanoviću, koji je izveo neviđenu ustavno-pravnu vratolomiju samo da bi iz fotelje aktuelnog predsjednika nekako zasjeo na buduću poziciju jakog premijera. Prešao s Pantovčaka na Markov trg. Imao je, prema vlastitom priznanju, lukav plan , koji je jedno kratko vrijeme čak i funkcionirao, ali onda se sve jednostavno prelomilo . Zašto?  

  Prostor političke borbe Milorada Dodika je poprilično sužen. Banja Luka, Beograd, Moskva, Budimpešta i... Mostar – to su te destinacije na koje Dodik još uvijek može doći i pričati svoju priču . Bez ikakvih propitkivanja... čak i uz određeni stepen ohrabrivanja kako je na pravoj strani , te da samo treba da nastavi, a rezultati će doći . Šetnja Dodika i Vučića po bespućima mostarskog Sajma tokom koje su međusobno razmjenjivali komplimente, rugali se novinarima i medijima, ali i otvoreno negirali genocid u Srebrenici – sramota je za Mostar, ali ponajprije za one, koji su im i omogućili ovakvu platformu za javno djelovanje. Sada kada su suočeni sa teškim pitanjima i izozvima. Ništa nije slučajno, pa ni Dodikovo i Vučićevo „paradiranje“ po Sajmu i Mostaru. Ništa, pa ni nategnuti osjećaj nekakvog političkog glamoura bez realnog pokrića nije mogao sakriti činjenicu da se u Mostaru skupila ekipa , kojoj polako, ali sigurno – curi političko vrijeme . Sajam ili bolje reći politički fo...

  Mrkla beogradska noć uz pokoje pozadinsko svjetlo , bila je „savršena atmosfera“ za slanje vrlo uznemirujućih poruka Milorada Dodika i Aleksandra Vučića. Kao da je sve to već ranije pažljivo režirano kako bi se dodatno pojačao dramski efekt objave otrovnog političkog sadržaja , koji je najjasnije do sada pokazao šta su prave namjere srbijanskog predsjednika i predsjednika BH entiteta RS – Milorada Dodika. Nije tu bilo previše novoga što u nekim ranijim prilikama nismo već čuli, ali je bilo skoncentrisano i pažljivo vremenski tempirano kako bi izazvalo najveću moguću buku .

  Srbija i „srpski svet“ su u velikim problemima, pa je neprikosnoveni vladar ( vožd ) Srbije i svega ostalog što mu inklinira u regionu - Aleksandar Vučić smislio... rekao bi njegov kolega u Hrvatskoj Zoran Milanović - „lukavi plan“. Otići će do nekog od navodnih najvećih srbijanskih prijatelja na Zapadu i pokušati kombinacijom lažne kooperativnosti i novca ishoditi izvjesne koncesije . Izbor je pao na Pariz i Francusku. Zbog neke globalne impresije Beograda , koja suštinski više ne postoji. Tamo je srbijanski predsjednik otišao sa izdašnim ponudama za francusku privredu. Želi, poput zvaničnog Zagreba, kupovati francuske borbene avione, ali i ponuditi ulaganja francuskim kompanijama u srbijansku energetiku.

  Svježe okićen ordenom RS i to „na ogrlici“... mađarski premijer Viktor Orban se u Banja Luci do kraja otvoreno i uz vrlo pažljivo biranje strane - umiješao u unutrašnje stvari i odnose u BiH! I to nakon što je odlikovanje „na ogrlici“ primio iz ruku Milorada Dodika i uprkos jasnoj odluci Ustavnog suda BiH, koji je Dan Republike Srpske - u povodu koga se odlikovanje dijeli - proglasio neustavnim. I tu nije stao, te je u cijelu opasnu priču planski uvukao i Srbiju, prema kojoj se, smatra mađarski premijer, „odnose nepravedno te u Evropi ne prepoznaju da su Srbi Evropi potrebni“. „Bez Srba u EU nema evropske bezbjednosti, bez Srba nema zdrave Unije, bez Srba nema stabilnosti“ – poručio je Orban.

  Odnos Milorada Dodika i Visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta je samo na prvi pogled kompliciran i zakovan . Njihova komunikacija nije dijalog već niz monologa... ali to ne znači da kontakata nema i to ne preko Banja Luke... nego preko Beograda! Taj... najmanji zajednički sadržalac i oficir za vezu između Schmidta i Dodika je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić. Dodiku treba Vučić, jer želi nekako komunicirati sa strancima i Zapadom, ali da to ne čini on ili njegovi ljudi , dok Schmidtu treba predsjednik Srbije kako bi ojačao svoj legitmitet, koga Dodik stalno propitkuje i negira. U toj igri gluhih telefona , Vučić je ta „karika koja nedostaje“.

  U žaru svoga neustavnog i otvorenog sudjelovanja u Općim izborima u Hrvatskoj, te pokušaja da se nekako domogne tako željene premijerske fotelje predsjednik RH Zoran Milanović je lakonski ovih dana „izvalio“ kako „Amerikanci imaju neprijateljski odnos prema Hrvatima u BiH“!? Ništa čudno za političara tipa i karaktera Milanovića. On svoje ideološke okvire i političke stavove mijenja poput košulja ili čarapa. Po potrebi samo njegove... dnevne politike i službe. Planski lišen osjećaja za bilo kakvu mjeru, ali i dobar ukus. On je...negdje do podneva ljuti „ljevičar“, koji poput hrvatskog Robina Hooda navodno štiti od korupcije opljačkane građane, dok se popodne pretvara u otrovnog desničara, koji s jednakim žarom zagovara politike od kojih je jednim dijelom zazirao čak i „Otac nacije“ – Franjo Tuđman.

  Nekakva američka „crna lista“ služila je sve donedavno Miloradu Dodiku tek kao „potvrda“ da je, navodno,  na pravom putu i da njegova politika daje rezultate. Suštinski izostanak bilo kakvih ozbiljnih posljedica, Dodika je uljuljkao u uvjerenju kako mu SAD, eto... ne mogu ništa , te da su te sankcije samo tigar od papira . Mala neugodnost .   Nešto što ga ne treba previše brinuti i što mu - na kraju krajeva samo podiže ugled među nacionalistima i rusofilima poput njega u Moskvi, Beogradu ili Banja Luci. Međutim, problem sa američkim sankcijama je u tome što one, u pravilu, nisu sredstvo brzog pritiska, već poluga moći koja svoje prave rezultate daje u dužem vremenskom periodu. Dobar je to "poučak" i za sve one ostale, koji misle da mogu sa Amerikancima "igrati igru - bez igre".