IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  „Zoki“ Milanović je očekivano skinuo sa lica i svoju posljednju masku, koja je samo ovlaš prikrivala njegovo pravo – istinsko lice! Lice novog desničarskog pragmatika i otvorenog rusofila. Jedinog visokog zvaničnika u EU i NATO savezu, koji ne propitkuje poteze Putina i Rusije, već za iste ima itekakvo razumijevanje!? Šta više, za njega su i Zapad i Rusija „ista stvar“. Više i češće proziva Zapad, nego Moskvu!? Malo ko sada može reći da Zoki nešto nije mislio kako je rekao ili ga vaditi na nekakav ukupni kontekst .

  Ni manje države – ni više „akademija nauka“ od BiH! Stječe se ustisak da u BiH " Akademiju nauka" ('VAKU ILI 'NAKU) može osnovati praktički kome se to prohtije. Kao da se radi o nekakvom NVO-u, a ne vrlo ozbiljnoj (državnoj) organizaciji, koja bi trebala okupljati ono najbolje, najpametije i najrelevantnije u nekoj državi. Creme-de-la-creme... Samo se kod nas akademije (bez ikakve šale i pretjerivanja) mogu organizovati po nekoj jaranskoj, kantonalnoj ili regionalnoj varijanti!? I sve bi to moglo biti predmetom čuđenja ili pomaknutog prava nekoga da se organizuje na takvim odnosima...da se u te i takve "akademije" ne trpaju ozbiljne javne...čitaj – naše pare!?

  Jedan od najdugovječnijih srbijanskih političara i „preletač“ bez presedana – Miloševićev „mali od kužine“ – Ivica Dačić - ponovo najavljuje nekakav veliki srbijanski „preokret“. Ovoga puta u odnosu prema Rusiji i mogućem uvođenju sankcija toj zemlji, zbog agresije na Ukrajinu. Kao i mnogo puta do sada, Daćić je Vučićeva „Katica za sve“. Servilni igrač i pijun u rukama puno većeg igrača, kome baš treba za ono što radi. Spreman da bude „gromobran“, ali i „udarna pesnica“ u zavisnosti od gazdine „strategije“. Kao što je nekada gorljivo branio Slobodana Miloševića, pa nakon njegovog pada se uvlačio novim vladajućima, tako i Vučiću već duže vrijeme glumi ađutanta i „političkog batlera“. A dobije i neku važnu državnu funkciju .  

  Čim je izašao iz okvira svoje ekskluzivne i vrlo komotne uloge u BiH ili bolje reći iz samo jednog entiteta (zvaničnici entiteta RS ga, naime, ne priznaju!?), Visoki predstavnik - Christian Schmidt je pokazao sve slabosti svojih iznenadnih i čudnih odluka da - baš u izbornoj noći, nametne izmjene Izbornog zakona u Ustava! Za razliku od javne i političke scene u BiH, gdje ovakve čudne odluke naprasno prolaze „snagom nametnutog autoriteta“ ili linije nezamjeranja i bez ozbiljnih objašnjavanja i propitkivanja (čak i od strane onih, kojima su usta puna demokratije) - u Evropskom parlamentu je to - poprilično drugačije.

  Aleksandar Vučić je majstor „velike iluzije“. Zna jako dobro kako „zakuhati“ i stvari dovesti do same granice pucanja, pa onda opet sve realtivizirati i zabovariti . Barata „činjenicama“ , s kojma balansira kako mu odgovara. Uglavnom vješto. Igra politička mečka .... Doduše, ne može on to posve sam. Okružio se dobro uhodanim sistemom, koji je kombinacija obožavanja vođe i straha od njega! Kao što su to radili i voljeli svi „nasmijani diktatori“ prije njega. Sada se to zove „hibrdini režim“. Zna se tu dobro kod „koga su ključevi“, mada se mnogi prave da kao „ne znaju“. Ključevi se zaključa i otključa sve što treba i kada treba. Lansira nova „najveća kriza“ ili najavi neko „istorijsko obraćanje“, pa se onda sve ugasi kao zvijezda repatica . Kratki bljesak i gotovo. Precizan „medijski metak“...

  Treba li bilo koga posebno čuditi što je Sergej Lavrov - „desna ruka“ ruskog predsjednika Vladimira Putina – tako jasno nahvalio Zorana Milanovića? Predsjednika zemlje (RH) članice EU, ali   u ovoj priči još važnije, članice NATO saveza! Naravno da ne treba, jer je problematični Milanović učinio gotovo sve što je trebao da ga Moskva zavoli, pa još i javno pohvali . Jer je, navodno, „rekao istinu“. A ta „istina“, koju Moskva, Putin i Lavrov vole da čuju je da Rusija u Ukrajini ratuje protiv NATO saveza , a ne oružanih snaga zemlje na koju je prije skoro godinu dana izvršila agresiju. Otkinula dobar dio teritorije uz masovna razaranja, ali i sasvim izvjesno počinjene ratne zločine. Sve to Milanović već duže vrijeme uporno i dosljedno relativizira i javnosti pojašanjava kao nešto što Hrvatsku „ne zanima“. Ima razumijevanje za „rusku čizmu“.

  Lider SNSD-a i predsjednik entiteta RS, Milorad Dodik dosljedno  šiba po svome  i čini se da ga baš briga šta o tome kažu svi ostali. Uključujući i najviše međunarodne zvaničnike „sa zapadne strane“. Zašto? Zato, jer je već nekoliko puta probao istu stvar i na kraju se nije dogodilo suštinski - ništa!? Uvijek je tu neka priča o sankcijama ili nekakvim crnim listama , ali stvari se uporno i dosljedno ne miču sa mrtve tačke! Kada i dođe do nekakvih opreznih propitkivanja, tipa: Šta to i za čije ciljeve Dodik radi u BiH i na Balkanu, lider SNSD samo napravi neki blagi retorički uzmak. Tek toliko da se amortizira početni glavni udar i kasnije nastavi onako kako je to činio i ranije. Prašina se slegne , a svi polako sve zaborave . Jer je tako lakše, nego se „kombati“ sa Dodikom ili bolje reći cijelom tom strukturom čiji je on samo  trbuhozborac . Uključujući i zvaničnu Moskvu.

  U BiH više nema nikakvih ideoloških narativa ili opredjeljenja! Sve se nosi...sve se kupuje . Klasična podjela na desnicu, centar i ljevicu, te razne „izvedenice i kombijancije“ - odavno je samo stara šema , koja funkcionira - tek na papiru . U stvarnosti ovdašnje političke baruštine sve se itekako izmješalo . I lijevo i desno. I crno i bijelo. Modni dodatak politici je ponajprije šaren u BiH! I to nije tako haotično i slučajno, kao što se to nekome možda čini! U pitanju je dobro razrađena šema u kojoj „svaka i igra i svaka dobija“. Ideologija je aktuelna samo kada se treba pridobiti ili tačnije rečeno - prevariti birače ili javnost. Sve što slijedi iza toga je klasična trgovina, koja nema nikakve veze sa, barem pristojnim, poštivanjem onoga za šta se navodno zalagalo . Pojeo vuk kenjca – kazali bi u Hercegovini.

  Što više dio ovdašanje političke javnosti tetoši Milorada Dodika, a diplomate mu povlađaju , iako ga navodno uvrštavaju na nekakve fantomske i suštinski nepostojeće „crne liste“ – to lider SNSD-a postaje sve bezobzirniji u nastojanjima da ostvari odavno zacrtane ciljeve . „Ufatio furseta“ – kazali bi u Mostaru... Sve ono što smo mo mogli vidjeti i čuti u Istočnom Sarajevu povodom neustavnog „Dana RS-a“, te svjedočiti prigodnom , ali skandaloznom odlikovanju Vladimira Putina - samo su posljedice jedne propale (zapadne) politike, koja je stalno htjela vidjeti da je čaša u slučaju Dodika radije „napola puna“ , nego „ napola prazna“ . Ali znate kako se ono kaže...“nije svako zlo za zlo“ i „ne pada snijeg da pokrije brijeg, već da svaka zvjerka pokaže svoj trag“!  

  Republika Srpska - BH entitet, koji postoji samo i isključivo kao sastavni dio države, ali i pripadajućeg Opšteg mirovnog sporazuma (Dayton), već duže vremena nastoji voditi neku svoju zasebnu „entitesku politiku“. Čak se u nekim segmentima i na međunarodnoj sceni predstavlja kao „država u državi“!  Radi se taktici „korak-po-korak“, kojom se želi kroz duži vremenski period doći do očekivanog rezultata – odnosno realne nazavisnosti . Sa ili bez međunarodnog priznanja. Možda i u nekom obliku BiH kao „države ljušture“ široko konfederalnog karaktera. Igra se na zamor materijala , kako međunarodne zajednice, tako i domaće, te regionalne politike . Vjeruje se kako je potrebno „samo sačekati pravi trenutak“ i onda se iznenada i preko noći suštinski odvojiti od BiH. Proglasiti „novu geopolitičku realnost“.

  Bilo je to samo pitanje vremena . I ništa više od toga . Konstrutkcija na brzinu sklepalne „Osmorke“ popustila je već pri prvom jačem pritisku! A koga durgoga, nego - Dodika. Onako kabastog i teškog. I u doslovnom i u prenesenom – političkom značenju. Iz te političke kompozicije „bez voznog reda“, već su pomalo iskočila najmanje dva vagona na kojima piše NES i SBiH. Čaša stepljanja se polako punila trulim kompromisima i lošim sporazumima, pa je neminovno došlo da „izlijevanja sadržaja“. U Mostaru bi kazali i „pukla tikva“!   Milorad Dodik je usvajanjem spornog zakona o državnoj imovini u Skupštini entiteta RS samo dodatno testirao (samo da proba) koliko daleko i duboko može ići u „pritiskanju Osmorke“. Nije bilo nikakvih političkih predigri ...Mile je to odradio onako „iz zatrke“, želeći na taj način odmah dati do znanja ko je „Glavni baja“. Alkar Baja „u sridu“!