SIMPATIJE SU OBOSTRANE - IMA NEKA RUSKA VEZA...

 

Treba li bilo koga posebno čuditi što je Sergej Lavrov - „desna ruka“ ruskog predsjednika Vladimira Putina – tako jasno nahvalio Zorana Milanovića?

Predsjednika zemlje (RH) članice EU, ali  u ovoj priči još važnije, članice NATO saveza! Naravno da ne treba, jer je problematični Milanović učinio gotovo sve što je trebao da ga Moskva zavoli, pa još i javno pohvali.

Jer je, navodno, „rekao istinu“. A ta „istina“, koju Moskva, Putin i Lavrov vole da čuju je da Rusija u Ukrajini ratuje protiv NATO saveza, a ne oružanih snaga zemlje na koju je prije skoro godinu dana izvršila agresiju. Otkinula dobar dio teritorije uz masovna razaranja, ali i sasvim izvjesno počinjene ratne zločine. Sve to Milanović već duže vrijeme uporno i dosljedno relativizira i javnosti pojašanjava kao nešto što Hrvatsku „ne zanima“. Ima razumijevanje za „rusku čizmu“.

Kao da je nama susjedna država nekakva vojno neutralna država, a ne već dugogodišnja članica jednog vojnog saveza kakav je NATO. I u nekim drugim članicama NATO saveza postoje izabrani političari koji drže štangu Putinu i Rusiji, ali praktički niko od njih ne ide tako daleko u svojim konstrukcijama, teorijama i relativizacijama kao što to radi Zoran Milanović.

Upravo zbog toga, Milanović je od Kremlja zaslužio „javnu pohvalu“. Dapače, „priznanje na otvorenoj sceni“ – kazali bi sportski komentatori. Ipak, jedna druga stvar je najvažnija u cijeloj ovoj priči i glasi: Zašto Milanović radi to što radi?

Ukoliko je tačno to što zastupa...da Hrvatska nema šta da radi u sukobu Ukrajine i Rusije, zašto se on uporno u to „umeće“. I to kao, ni manje ni više - nego vrhovni komandant oružanih snaga zemlje članice NATO saveza!? Zemlje čiji bi predsjednik valjda trebao dijeliti barem približno iste vrijednosti sa ostalima i u dobri i u lošim vremenima, a ne okolo „solirati“.

I to na krajnje bahat i problematičan način. Voli da se pravi važan. Važniji od onoga što realno jeste.

Moguće je da to Milanović radi i zbog svoje opsesivne opterećenosti premijerom RH Andrejom Plenkovićem. Ko biva, ako je Plenković već toliko angažovan oko Ukrajine, onda će on biti „kontra“!? Kao što je oštra kontra u praktički svemu. Osim, kada je na dnevnom redu BiH, a i tu bi „Milanče“ pritisnuo još jače.

Na kraju krajeva, pravi razlog nije uopšte niti bitan. Bitno je samo to da jedan visoki (zapadni) državni zvaničnik uporno ide „uznos“ Zapadu po pitanju Ukrajine i to je potez koga Moskva voli notirati i pohvaliti.

Posebno kada dolazi i regije Balkana, koja bi mogla postati novo rezervno bojište Moskve, ako stvari u Ukrajini odu „u krivu stranu“. Zato je Milanović bitan Moskvi i Putinu. Zato stiže pohvala. Za lijepe riječi i dobro vladanje, kao i prisno druženje sa Miloradom Dodikom. Lavrov prvo ode do jarana iz Talibana, pa onda nahvali Zokija.

Eto takvo je to fino malo i probrano društvance!

Jer Moskva želi pošto-poto „razvaliti“ jedinstvo zapadnih asocijacija. Ukoliko to već ne ide onako kako je planirano u velikim i puno važnijim zemljama, onda dobro dođe i bilo kakav predsjednik.

Čak i onaj iz neke male članice sa ruba Eu i NATO-a, koji prvo kaže, pa onda razmisli o (iz)rečenom.

Ustvari takav je najbolji!