IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoğanu se može (s punim pravom) prigovoriti puno toga, ali ne i da je loš strateški pregovarač i politički trgovac . Jako puno toga važnog mu već duže vrijeme ide na ruku i to ne (samo) zato, jer je dobar u poslu tipa: “samo su interesi vječni” , već i zbog činjenice da su mu se jednostavno “poklopile” geopolitičke karte. Turska je na najvažnijoj razdjelnici euoroazijske ploče i to Erdogan koristi bez ikakve zadrške ili ustručavanja. Dobar je sa svima, jer svima, na neki način - treba!

  Nekada davno, još u prošlom vijeku, jedno od najvažnijih mjesta u svijetu bio je državni prostor SFRJ. Države, koja baštinila ideje socijalizma i komunizma, ali i bila uredno i čvrsto povezana sa Zapadom što se nikako nije moglo reći za ostatak „komunitičkog lagera“ pod teškom čizmom Sovjetskog Saveza i Moskve.   SFRJ je bila ono „nešto između“ - država na samoj granici velike geopolitičke linije, koja se poput „Željezne zavjese“ prostirala od Baltika do Balkana. Upravo zbog takvog položaja u samom srcu Evrope , koja je stenjala pod teretom Hladnog rata, ta bivša (nama nekada zajednička) država je imala vrlo poseban položaj u svijetu. Borilo se za naklonost zvaničnog Beograda sa obje strane „Željezne zavjese“, a to je nekadašnji naš „najbolji sin“   - Josip Broz Tito - itekako znako iskoristiti.

  Vođen očiglednom i vidljivom panikom, zbog izostanka pravih aktivnih poteza, a što je posljedica otvorenog sukoba sa "Zapadom", lider svega i svačega u RS, Milorad Dodik, je ovih dana izvukao svoj novi „kec iz rukava“ - Trilateralni sastanak o BiH Hrvatske, Srbije i - pazite sada, Turske!? Dayton je - kaže Dodik – „mrtav“. On naravno i „vodu muti“ u BiH i uredno nudi „rješenja“, što je njegova dobro oprobana taktika sa ciljem diplomatskog razvlašćivanja Sarajeva i pretvaranja BiH u problem-protektorat , koga suštinski trebaju urediti Zagreb i Beograd. Onako kako im odgovara... 

  Državni vrh Hrvatske se ovih dana „razletio“ od Zapada do Istoka ne bi li od, sasvim izvjesnog poraza, pokušao spasiti nastojanja da se preko jakog diplomatskog pritiska nekako pokušaju progurati ultimativne promjene Izbornog zakona BiH, a sve prema željama Dragana Čovića i HDZ BiH. Svi su u u igri...i desni i lijevi, a cilj je samo jedan: obezbjediti podršku za Čovićeve planove i politiku, koja je bazirana na, da budem do kraja jasan – ultimatumu. Zagreb, očito ove zahtjeve iz hrvatskog političkog Mostara tretira kao „unutrašnje pitanje“ Hrvatske, kojim se intenzivno bavi, iako nama susjedna zemlja grca u problemima, koji su za njene građane puno važniji od moguće reinkarnacije ideje trećeg enititeta pod okriljem „poštivanja konstitutivnosti“ i izmjena Izbornog zakona BiH.