DODIKOV "ENDGAME" - NA POTEZU SU AMERIKANCI!

 

Sve ono što se događa zadnjih dana u odnosima Dodika i SAD je svojevrsni „Endgame“ (kraj igre op.aut.). Barem, što se tiče Dodika, koji je istresao sve što je mislio da treba i pored činjenice da su SAD (pre)dugo „očijukale“ sa njim.

Na kraju krajeva, Dodik je pravo „američko dijete“, koje se nakon što je stalo na noge i osamostalilo okrenulo protiv vlastitih političkih stvoritelja, bez čijih tenkova i diplomatije nikada ne bi ni došlo na vlast!

Da nije bilo tadašanje otvorene podrške Amerikanaca Dodik bi vjerovatno i dalje glumio nekakvog ljevičara na marginama političke scene u RS i BiH. Sa par delegata u skupštinskim klupama...

Amerikanci su mu vjerovali, ali nisu znali (ili nisu htjeli znati!) da je Dodik samo vješta zamjena za izanđalu i kompromitiranu politiku SDS-a. Sve te ratne zločine i genocid. Etnička čišćenja i ratna razaranja bez presedana...opsadu Sarajeva.

„Ukrajinu“ prije Ukrajine...

OSVETA SE "SERVIRA HLADNA" - DA LI JE VRIJEME ZA "ŽENSKOG DODIKA"?

 

Hoće-neće...biće ovaj...biće onaj...tako se lagano kotrlja priča o novoj stranci na političkoj sceni entiteta RS. Stranku osniva nekadašnja mlađahna „perjanica“ PDP-a i nesuđena „predsjednica RS-a“ - Jelena Trivić.

Ranije poznata i kao „najbolja drugarica“, Draška Stanivukovića, sa kojim se u međuvremenu posvađala „na mrtvo ime“. Nekadašnji mladi par novih lidera sada ne bi zajedno niti u isti autobus!

Stvar je naravno pukla na odnosu na Dodika, koga Stanivuković što javno što tajno zapravo podržava, dok je Jelena - ipak zadržala jedan dio političke kičme. Poraz na izborima je doživjela isuviše lično, pa je i osveta koju planira servirati hladno – „lične prirode“.

I to ne samo prema Dodiku, već i prema vlastitoj stranci - PDP-u!  

 

NIŠTA NOVO: "EVROPSKI DODIK" (OPET) PODRŽAO DODIKA

 

Ministar vanjskih poslova Mađarske, Peter Szijjarto, izjavio je tokom posjete BiH kako je “potpuno nebitno” šta on misli o Dodiku!?

Krajanje je to čudna izjava za jednog diplomatu, koji sigurno dobro zna da se u diplomatiji svaka riječ pažljivo analizira. Pa čak, i ona koja ostane neizrečena ili nedorečena. Onda, kada nešto – navodno „nije bitno“.   

“Jedna stvar je važna šta ljudi u BiH, a posebno u RS-u šta oni misle o njemu. Ako sam ja dobro shvatio, u RS-u je on ponovo izabran za predsjednika entiteta i mi to poštujemo i to je veoma važno” ­­- kazao je Szijjarto, svodeći politiku na nivo golog pragmatizma i tehnikalija.

Formu bez sadržaja, pri čemu je BiH postala neka nova „platforma“ Orbanove Mađarske za obračun sa Zapadom. Za „pogađanje“ i trgovanje...

TRČI LI MILO SVOJU ZADNJU IZBORNU TRKU?

 

Trči li Milo Đukanović zadnju izbornu trku u svojoj itekako impresivnoj i dugoj političkoj karijeri?

Pobjeda u prvom krugu aktuelnih predsjedničkih izbora pokazuje kako Đukanović još ima relativno snažnu izbornu bazu, ali to mu - po svemu sudeći, neće biti dovoljno za još jedam mandat u njegovoj nekoliko decenija dugoj državničkoj karijeri.

Pirova je to pobjeda, bez dovoljno težine i prave snage.

Za njega se može reći sve, osim da nije talentovan političar. Onaj, koji zna prepoznati priliku ili se prešaltati u hodu. Uostalom, tako je i politički preživio sve ove godine. A nije da nije bilo izazova...

ZAŠTO MILANOVIĆ TOLIKO VOLI DEJTON?

 

Predsjednik RH, Zoran Milanović, isporučio je još jedan mali poklon svom prijatelju i „nota bene“ istomišljeniku - Miloradu Dodiku. Malo je toga oko čega se ovaj dvojac ne slaže. Od Kijeva do Sarajeva...preko Moskve.

Milanović je, naime, poručio nakon nedavnog susreta sa Željkom Cvijanović, kako se nikako ne smije dirati u Dejtonski sporazum! “Dejtonski sporazum je temelj Bosne i Hercegovine i može nastati samo zlo, ako ga se bude diralo”, rekao je predsjednik RH Zoran Milanović.

Predsjednik RH dodaje i kako „Dejton nije nikakav prijelazni put, povratni put ili zaobilazni put do onoga što je Bosna i Hercegovina bila nekad davno“.

„To je temelj Bosne i Hercegovine i u hrvatskom je interesu, a mislim i u interesu pravde i prava“, naglasio je Milanović. Pravde i prava!?

MA KAKVA EU...DODIK PRAVI "MALU RUSIJU" U SRCU BALKANA!

 

Nakon što je „zaključao vlast“ na nivo BiH uz tradicionalno interesno savezništvo sa HDZ BiH (a preko njih i sa Zagrebom!), te nezgrapno „sekundiranje“ vlasti gladne „Trojke“ i asistiranje „stranaca“ - Milorad Dodik se bacio na sređivanje stanja u vlastitom dvorištu.

Političku opoziciju je već uredno pospremio. Kombinacijom političkih pritisaka, izbornih manipulacija i kupovine „papaka“. Nije to bilo niti previše teško, jer je opozicija u RS na istim pozicijama, ali joj nedostaje vlast...a time i utjecaj. Javni novac i te "špice"...

U sukobu dva slična ili ista principa, jasno je da će na kraju pobijediti onaj, koji je – na vlasti. Dakle, Mile! Ostala je tek mala grupacija slabo uvezanih i počesto posvađanih opozicionara, koja negdje po uglovima javne scene ponešto „docira“, ali to nema praktički nikakvog utjecaja na realne političke odnose.

"GORE MREŽE"...LAŽEŠ ZLATO...LAŽEŠ DUŠO!

 

Lažeš, pseto balijsko! Te tri teške riječi vjerovatno će obilježiti ukupnu političku karijeru mlađahnog „SDA lava“ - Harisa Zahiragića.

On je na taj, nimalo suptilan način, odgovorio Mirsadu Čamdžiću iz Naše stranke, a zbog Čamdžićevih stavova iznesenih na jednoj sarajevskoj televiziji.

Povod za Zahiragićevu reakciju bila je još jedna njegova (Zahiragićeva), hajmo reći, „nespretna izjava“ o mogućem okretanju BiH prema „novim saveznicima“ (Kina i Rusija), koja je naišla na popriličan odjek, čak i u regionalnoj javnosti.

"POLITIČKO SARAJEVO": VIŠE KOCKARA, NEGO ŠAHISTA!

 

U čemu to tako uporno griješi tzv. „političko Sarajevo“? Zašto su „politička Banja Luka“ i „politički Mostar“, uvjek za korak ili dva ispred? Ili se to barem samo tako čini?

Problem je u samom poimanju politike kao umijeća i zanata vladanja. U statici i donamici!? Ne...nemete razloga za brigu zbog mogućih pretjeranih „komplikacija“ izazvanih korištenjem političko-tehničkih terminima u ovom blogu. Nije to toliko komplikovano...

Zapravo je vrlo jednostavno!

Dok je u Banja luci i Mostaru na sceni isuviše statična politika, bez puno talasanja i uz jasnu spoznaju ko se (zaista) pita i odluke donosi u Sarajevu je ne sceni politika prevelike dinamičnosti, koja je opet posljedica pretjerane fragmentacije političkog tijela, a ne pravog „tržišta ideja“.

PLENKOVIĆ: JAHANJE „BIKA“ I VESELA PLAVA KAUBOJKA!

 

Hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću, čini se, polako ponestaje kadrova, koje bi kao “svježu krv” mogao ubaciti u političku arenu susjedne države. Dijelom zbog ograničenog “bazena” samog HDZ-a – stranke, kojom on suvereno upravlja, a dijelom i zbog ogromnog broja afera u koje su upletene dojučerašanje “HDZ perjanice”.

HDZ je, istina, i dalje neprikosnovena kao politička stranka, ali to je samo lako mogući privid. Prava je istina da stranka nikada nije imala jaču opoziciju na svom dijelu političkog spektra (od centra na desno), ali ni unutar vlastitih redova. Takve su pukotine naravno u zajedničkom interesu svih struja javno ne pokazauju u punom svjetlu, ali itekako postoje!

Osnovano se sumnja i kako su gotovo sve dosadašanje afere namjerno “iscurile” upravo iz redova samog HDZ-a u kome pred nastupajuću super-izbornu godinu traju nimalo naivna prepucavanja i politička „koškanja“.