AMERIČKE "BOMBASTIČNE" PORUKE DODIKU I PUTINU!

 

Da je kojim slučajem mogao (a nije nikako) predsjednik entiteta RS, Milorad Dodik, bi američkim bombarderima u niskom letu iznad BiH, najradije, poput onog lika iz pjesme Riblje Čorbe - “slomio krila“!

Ali, kako je mogao samo nijemo posmatrati let tih moćnih američkih ratnih mašina - Dodiku je prestalo da radi samo ono što najbolje radi. Vrijeđa, psuje i prijeti, iako je svojevremeno došao na vlast u RS i BiH na jednom drugom američkom „borbenom sredstvu“.  

Pozvao se ljutiti Mile i na nekakav “vazdušni prostor RS-a”!?, kao i “rušenje suvereniteta BiH”. Baš on, koji je najviše poznat upravo po stalnoj i upornoj prijetnji suverenitetu i teritorijalnom integritetu zemlje. U koordinaciji sa Moskvom i Beogradom.

Godinama tako Dodik – korak po korak  „čačka istu mečku“, pa je na kraju i dobio ono što je sve ove godine uporno „tražio“. Velike američke „vojne igračke“ iznad svoje glave! Big guns...for „big boys“.

MUZEOLOŠKO SVOĐENJE "U ISTU RAVAN"...

 

"Stanite malo...šta je s muzejom u Jablanici"? zapitao se u Mostaru predsjednik „svega u Hrvata u BiH“, Dragan Čović, dodajući još i kako se "sve treba staviti u istu ravan".

Ukoliko ste mislili da je u pitanju neka muzeološka ili kulturna problematika uopšte - grdno ste se prevarili! Čović je, naime, na ovaj način reagovao na sve snažnije kritike brojnih bivših logoraša, ali i javnosti, zbog namjera da se "Muzej HVO-a" izgradi baš na nekadašnjem Heliodromu.

Da, da...na istom onom Heliodromu na kome su masovno zatvarani Bošnjaci i pripadnici Armije RBiH u, kako se počesto tvrdi, „nesretnom sukobu“. Logoru, koji je kao takav "završio" i u haškoj presudi liderima "Herceg-Bosne!

 

VUČIĆEVA PUZAJUĆA ABDIKACIJA: POTROŠEN I SAM U GOMILI...

 

Nevolja nikada ne dolazi sama! Zna to najbolje, ovih dana, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Stislo ga sa svih strana, a koliko juče se činilo da vrlo uspješno upravlja brojnim krizama (od kojih mnoge i sam kreira!) i određuje ritam zbivanja.

Ko zna, šta se to dogodilo u glavi srbijanskog predsjednika, ali gotovo svi njegovi potezi nakon dva slučaja nezapamćenih masovnih ubistava u Srbiji su bili - duboko pogrešeni. Kao da je namjerno radio u korist vlastite štete! 

Laki je malo nerovozan...

Prije svega, to njegovo uvjerenje da će se sve „riješiti“ onako kako se to da sada radilo…uz princip čvrte ruke neupitnog vladara i zdušnu podršku medijske mašinerije bez presedana. Zaveden svojom dugogodišnjom neupitnom vladavinom u Srbiji, Vučić nije shvatio da se nakon brutalnih ubistava u Srbiji nešto duboko i strukturno važno “prelomilo” i da više ništa neće biti isto.

ZAPAD, PUTIN I DODIK: SINDROM "MLOHAVE ĆUNE"...

 

Ogroman broj diplomata, pa čak i samozvanih “eksperata” za Balkan spremni su bili vjerovati kako Dodik ne misli ozbiljno, već da samo “brusi oštru retoriku” radi osvajanja vlasti i pragmatičnosti.

Što je najgore, jedan solidan broj njih i danas, nakon svega...Putina, ordena, Ukrajine...misli manje više isto!

Dodik je, naravno, odavno skontao takvu mlohavu politiku Zapada...prije svega EU i SAD, pa svaki put svoju letvicu provokacija podiže na još veći nivo. Stalna uvjeravanja i vjerovanja da Dodik samo priča i proizvodi puno buke bez puno rezultata vratila su se kao bumerang.

Ravno u lice!

"HIPNOTISANA GOMILA" IZ ENTITETA RS...

 

Aktuelna “događanja naroda” u Srbiji, koja zvanična vlast uporno uz pomoć režimskih medijskih mašina pokušava “zaobići” ili im nekako umanjiti značaj nisu pokazala samo trenutno “stanje stvari” u Srbiji.

Pozlata, koja je naglo spala sa Vučićevog režima, okrila je podosta toga i „preko Drine".

I dok su ti, koliko juče, „nezamislivi događaji“ u našem susjedstvu potpuno polarizirali srbijansku društvenu i političku scenu u BH entitetu Republika Srpska - dogodilo se upravo suprotno!

I vlast i opozicija u RS se listom, svrstala pod istu kapu (cinici bi kazali pod istu šubaru!) beogradskog režima oličenog u vlasti...liku i (ne)djelu - Aleksandra Vučića. Najnovijeg neupitnog vožda kome se ne smije reći NE! Posebno kada poziva na kontra-miting, koji to zvanično nije, jer on to tako kaže.

PUCANJE SRPSKOG MATRIXA...

 

Stvari su se toliko otele kontroli i postale toliko očite na medijskoj i javnoj sceni Srbije da je “u ime vlasti” morao regaovati i “proslavljeni režiser” Emir (Namanja) Kusturica!

Neko na koga se (svaka) vlast uvijek može osloniti da će teoretski obrazložiti problem na zadani narativ. Bez obzira stigne li ponuda ili naradba za posao iz Beograda ili Moskve!

Napao je Emir TV Pink i to najgorim vokabularom, koji do sada bio rezervisan ekskluzivno samo za bjelosvjetske protivnike Srbije i Rusije. Muljatore i gospodare „Novog svjetskog poretka“.

Zašto tako iznenada – tako „jako i nisko“ ide klizećim startom Emir na Željka?

Zato, jer se taj val primitivizma i kreiranja društveno vrlo opasne situacije dokotrljao i do samog „šefa“ Aleksandra Vučića i njegove bratije! Među kojima je i Kusta „ugledniji“ član i po potrebi javni apologeta.

PARTIZANSKI SPOMENIK: IMA LI, ZAISTA... ALI ZAISTA - PRAVE VOLJE?

Ponovno (po ko zna koji put) nacrtani ustaški i nacistički simboli na ulaznom pročelju mostarskog Partizanskog spomenika živa su potvrda da u Mostaru pitanje tretiranja promocije i veličanja mračnih totalitarnih režima nije tek „tehničko pitanje“, kako to neki ovdašnji „krugovi“ žele prikazati.  

Poput, recimo, izmjene naziva ulica nazvanih po vojnim i političkim liderima NDH. Problem veličanja nacističkog svjetonazora i ideologije, očito je ima svoje duboke i postojane korijene u Mostaru.

Kako su i zašto te ulice uopšte imenovane i zašto je trebalo tako dugo vremena da se uklone iz javnosti? Uostalom, da li je samim činom tehničkog skidanja tabli zaista došlo do izmjene javne paradigme i odnosa dijela javnosti prema tom pitanju?  

I dok se Mostar bavi tehničkim pitanjima, politikom i formom, te prima čestitike (čak iz inostranstva) dobro uhodane ekipe uporno rade svoj „posao“, pri čemu ih policija, iz nekog čudnog razloga nikada ne pronađe niti barem ima nekakve opoipljive tragove o njima!?

Kako je nešto takvo moguće...sve ove godine?

REHABILITIZACIJA ZLOČINACA I VIKTIMIZACIJA ŽRTAVA

 

„Svježoj“ ministrici kulture i sporta u Vladi FBiH Sanji Vlaisavljević, nije trebalo dugo vremena da po svom ustoličenju na ovu važnu funkciju opet javno „zablista punim sjajem“.

Od ranije poznata po svojim kontraverznim stavovima i pokušajima da se Sarajevo pošto-poto predstavi kao nekakav „evropski Teheran“ i bastion lažne tolerancije - Vlaisavljevićka je samo uredno nastavila sa svojim podužim nizom skandaloznih izjava, zbog kojih se, najvjerovatnije - najvećim dijelom i dokopala atraktivne ministarske fotelje.

Njena komunikacija je sve samo ne suptilna. A što bi se moralo očekivati od jedne ministrice kulture. Ona javno komunicira u pravilu planski konfliktno, a što po formi više priliči nekakvom nadvikavanju argumentima u lokalnom frizeraju, nego ozbiljnom medijskom istupu jedne ministrice.

Kulture – pogotovo.

 

NOVA MASKA: RADIKAL, NAPREDNJAK, PA...NARODNJAK

 

Dva brutalna slučaja masovnih ubistava u Srbiji učinila su više na razotkrivanju i demaskiranju prave prirode i suštine režima Aleksandra Vučića, nego sve aktivnosti i javne akcije u pravilu razjedinjene i slabašne srbijanske opozicije.

Krv je doslovno dopuzala do svakog srbijanskog doma i kuće...na krilima lažnih moralnih vertikala, ratnih zločinaca kao TV komentatora, kriminalaca - "zabavljača"...žena sumnjivog morala...u udarnim terminima. Jad i čemer društva proizveden u prihvatljivi model ponašanja. Otrovan i zavodljiv u svojoj banalnosti puzajućeg zla.

Sve je u trenutku postalo kristalo jasno i očigledno. Godinama taložene naslage lažnog demokratskog make-upa su se jednostavno rastopile i pred Srbijom se u svom „punom sjaju“ pokazalo pravo lice srbijanske hibridne vlasti. Pijane od moći...

Dobro podmazane mašinerije, koja stvara privid nekakve demokratije i višestranačja, dok se u pozadini uredno vrti matrica vlasti, koja nema namjeru da „pusti uzde“. Zapravo, sve ih više steže i napinje, što ta mimikrija i predstava postaje javnosti očitija i svima vidljivija. 

Ljušti se poput loše pozlaćenog kičastog kipa sa nekog seoskog sajma.  

Hibridni režimi se, naime - kada ih se zaista pritisne - nikada ne reagiraju na način da otvore više prostora slobode, već se samo malo jasnije pokažu u javnosti...da svima bude jasno „ko je glavni“.

"DVIJE ISTINE" I JEDNA POLITIKA

Jedni su (opet) vidjeli ono što su itekako već  dobro znali i osjetili na vlastitoj koži...drugi su jednostavno ignorisali ono u što ne žele vjerovati i pored svih mogućih dokaza.

I prije skoro trideset godina i danas. Ista meta – isto odstojanje!

Prvi je to rezime puštanja u javnost najnovijeg snimka rušenja Starog mosta u Mostaru iz 1993. i dokaz kako u ovom gradu i dalje uredno žive dvije istine „pod jednim krovom“. Činjenice ne zanimaju one, koji ih ne žele vidjeti, dok sa druge strane vječito čuđenje: Zašto je to tako?

Odgovor na ovo pitanje je vrlo jednostavan: Za zvanični Zagreb i dio Mostara, sukob HVO-a i Armije RBiH ili preciznije agresija na BiH se nije nikada dogodila! U najgorem slučaju, barata se sa terminom „nesretni sukob“, kao da svaki sukob, a posebno onakav kakav se desio u Mostaru i dijelovima BiH nije u suštini nesretan i tragičan? Zar postoje neki „sretni sukobi“?

 

"SAJAMSKA POLITIKA"...

 

Nominalno to je privredni (gospodarski) mostarski Sajam. Sve je tu: hale, izlagači, popratni programi, „zemlja partner“ i još mnogo toga. Čak i previše za jedan Sajam „opšte prakse“. U ne baš velikom i industrijski važnom gradu.

U halama u kojima su se nekada gradili avion i halikopteri uz tadašanje najnovije tehnologije, a sada se godinama samo „razgledaju štandovi“.   

Početkom proljeća se tako svake godine u Mostaru okupe mahom – jedni te isti izlagači. Bude i roštilja. Sve sa ciljem gospodarskog razvoja i novih kontakata. Pa, iako je privreda u prvom planu, nekako svaki Sajam ostane debelo u sjeni politike i političara. Kamere bilježe njihov svaki korak. Reporteri se javljaju s mjesta događaja uz uobičajan asortiman prigodinih i stotinama puta izrečenih fraza. Da se ostvarilo nešto od svih tih nadanja i dobrih Mostar bi odavno bio neka balkanska Silicijska dolina...