IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Da je kojim slučajem mogao (a nije nikako) predsjednik entiteta RS, Milorad Dodik, bi američkim bombarderima u niskom letu iznad BiH, najradije, poput onog lika iz pjesme Riblje Čorbe - “slomio krila“! Ali, kako je mogao samo nijemo posmatrati let tih moćnih američkih ratnih mašina - Dodiku je prestalo da radi samo ono što najbolje radi. Vrijeđa, psuje i prijeti, iako je svojevremeno došao na vlast u RS i BiH na jednom drugom američkom „borbenom sredstvu“.   Pozvao se ljutiti Mile i na nekakav “vazdušni prostor RS-a”!?, kao i “rušenje suvereniteta BiH”. Baš on, koji je najviše poznat upravo po stalnoj i upornoj prijetnji suverenitetu i teritorijalnom integritetu zemlje. U koordinaciji sa Moskvom i Beogradom. Godinama tako Dodik – korak po korak   „čačka istu mečku“ , pa je na kraju i dobio ono što je sve ove godine uporno „tražio“. Velike američke „vojne igračke“ iznad svoje glave! Big guns...for „big boys“.

  "Stanite malo...šta je s muzejom u Jablanici"? zapitao se u Mostaru predsjednik „ svega u Hrvata u BiH“ , Dragan Čović, dodajući još i kako se "sve treba staviti u istu ravan" . Ukoliko ste mislili da je u pitanju neka muzeološka ili kulturna problematika uopšte - grdno ste se prevarili! Čović je, naime, na ovaj način reagovao na sve snažnije kritike brojnih bivših logoraša, ali i javnosti, zbog namjera da se "Muzej HVO-a" izgradi baš na nekadašnjem Heliodromu. Da, da...na istom onom Heliodromu na kome su masovno zatvarani Bošnjaci i pripadnici Armije RBiH u, kako se počesto tvrdi, „nesretnom sukobu“. Logoru, koji je kao takav "završio" i u haškoj presudi liderima "Herceg-Bosne!  

  Nevolja nikada ne dolazi sama! Zna to najbolje, ovih dana, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Stislo ga sa svih strana, a koliko juče se činilo da vrlo uspješno upravlja brojnim krizama (od kojih mnoge i sam kreira!) i određuje ritam zbivanja . Ko zna, šta se to dogodilo u glavi srbijanskog predsjednika, ali gotovo svi njegovi potezi nakon dva slučaja nezapamćenih masovnih ubistava u Srbiji su bili - duboko pogrešeni. Kao da je namjerno radio u korist vlastite štete!  Laki je malo nerovozan... Prije svega, to njegovo uvjerenje da će se sve „riješiti“ onako kako se to da sada radilo…uz princip čvrte ruke neupitnog vladara i zdušnu podršku medijske mašinerije bez presedana. Zaveden svojom dugogodišnjom neupitnom vladavinom u Srbiji, Vučić nije shvatio da se nakon brutalnih ubistava u Srbiji nešto duboko i strukturno važno “prelomilo” i da više ništa neće biti isto.

  Ogroman broj diplomata, pa čak i samozvanih “eksperata” za Balkan spremni su bili vjerovati kako Dodik ne misli ozbiljno , već da samo “brusi oštru retoriku” radi osvajanja vlasti i pragmatičnosti. Što je najgore, jedan solidan broj njih i danas, nakon svega... Putina, ordena, Ukrajine ...misli manje više isto! Dodik je, naravno, odavno skontao takvu mlohavu politiku Zapada...prije svega EU i SAD, pa svaki put svoju letvicu provokacija podiže na još veći nivo. Stalna uvjeravanja i vjerovanja da Dodik samo priča i proizvodi puno buke bez puno rezultata vratila su se kao bumerang. Ravno u lice!

  Aktuelna “događanja naroda” u Srbiji, koja zvanična vlast uporno uz pomoć režimskih medijskih mašina pokušava “zaobići” ili im nekako umanjiti značaj nisu pokazala samo trenutno “stanje stvari” u Srbiji. Pozlata , koja je naglo spala sa Vučićevog režima, okrila je podosta toga i „preko Drine". I dok su ti, koliko juče, „nezamislivi događaji“ u našem susjedstvu potpuno polarizirali srbijansku društvenu i političku scenu u BH entitetu Republika Srpska - dogodilo se upravo suprotno ! I vlast i opozicija u RS se listom , svrstala pod istu kapu (cinici bi kazali pod istu šubaru !) beogradskog režima oličenog u vlasti...liku i (ne)djelu - Aleksandra Vučića. Najnovijeg neupitnog vožda kome se ne smije reći NE! Posebno kada poziva na kontra-miting, koji to zvanično nije, jer on to tako kaže .

  Stvari su se toliko otele kontroli i postale toliko očite na medijskoj i javnoj sceni Srbije da je “u ime vlasti” morao regaovati i “proslavljeni režiser” Emir (Namanja) Kusturica! Neko na koga se (svaka) vlast uvijek može osloniti da će teoretski obrazložiti problem na zadani narativ . Bez obzira stigne li ponuda ili naradba za posao iz Beograda ili Moskve! Napao je Emir TV Pink i to najgorim vokabularom, koji do sada bio rezervisan ekskluzivno samo za bjelosvjetske protivnike Srbije i Rusije. Muljatore i gospodare „Novog svjetskog poretka“. Zašto tako iznenada – tako „jako i nisko“ ide klizećim startom Emir na Željka? Zato, jer se taj val primitivizma i kreiranja društveno vrlo opasne situacije dokotrljao i do samog „šefa“ Aleksandra Vučića i njegove bratije! Među kojima je i Kusta „ugledniji“ član i po potrebi javni apologeta .

Ponovno (po ko zna koji put) nacrtani ustaški i nacistički simboli na ulaznom pročelju mostarskog Partizanskog spomenika živa su potvrda da u Mostaru pitanje tretiranja promocije i veličanja mračnih totalitarnih režima nije tek „tehničko pitanje“, kako to neki ovdašnji „krugovi“ žele prikazati.   Poput, recimo, izmjene naziva ulica nazvanih po vojnim i političkim liderima NDH. Problem veličanja nacističkog svjetonazora i ideologije, očito je ima svoje duboke i postojane korijene u Mostaru. Kako su i zašto te ulice uopšte imenovane i zašto je trebalo tako dugo vremena da se uklone iz javnosti? Uostalom, da li je samim činom tehničkog skidanja tabli zaista došlo do izmjene javne paradigme i odnosa dijela javnosti prema tom pitanju?   I dok se Mostar bavi tehničkim pitanjima, politikom i formom, te prima čestitike (čak iz inostranstva) dobro uhodane ekipe uporno rade svoj „posao“ , pri čemu ih policija, iz nekog čudnog razloga nikada ne pronađe niti barem ima nekakve opoi...

  „Svježoj“ ministrici kulture i sporta u Vladi FBiH Sanji Vlaisavljević, nije trebalo dugo vremena da po svom ustoličenju na ovu važnu funkciju opet javno „zablista punim sjajem“. Od ranije poznata po svojim kontraverznim stavovima i pokušajima da se Sarajevo pošto-poto predstavi kao nekakav „evropski Teheran“ i bastion lažne tolerancije - Vlaisavljevićka je samo uredno nastavila sa svojim podužim nizom skandaloznih izjava, zbog kojih se, najvjerovatnije - najvećim dijelom i dokopala atraktivne ministarske fotelje. Njena komunikacija je sve samo ne suptilna. A što bi se moralo očekivati od jedne ministrice kulture. Ona javno komunicira u   pravilu planski konfliktno, a što po formi više priliči nekakvom nadvikavanju argumentima u lokalnom frizeraju, nego ozbiljnom medijskom istupu jedne ministrice. Kulture – pogotovo.  

  Dva brutalna slučaja masovnih ubistava u Srbiji učinila su više na razotkrivanju i demaskiranju prave prirode i suštine režima Aleksandra Vučića, nego sve aktivnosti i javne akcije u pravilu razjedinjene i slabašne srbijanske opozicije. Krv je doslovno dopuzala do svakog srbijanskog doma i kuće...na krilima lažnih moralnih vertikala, ratnih zločinaca kao TV komentatora, kriminalaca - "zabavljača"...žena sumnjivog morala...u udarnim terminima. Jad i čemer društva proizveden u prihvatljivi model ponašanja. Otrovan i zavodljiv u svojoj banalnosti puzajućeg zla . Sve je u trenutku postalo kristalo jasno i očigledno. Godinama taložene naslage lažnog demokratskog make-upa su se jednostavno rastopile i pred Srbijom se u svom „punom sjaju“ pokazalo pravo lice srbijanske hibridne vlasti. Pijane od moći ... Dobro podmazane mašinerije , koja stvara privid nekakve demokratije i višestranačja, dok se u pozadini uredno vrti matrica vlasti, koja nema namjeru da „pusti uzde“. Zapr...

Jedni su (opet) vidjeli ono što su itekako već  dobro znali i osjetili na vlastitoj koži ...drugi su jednostavno ignorisali ono u što ne žele vjerovati i pored svih mogućih dokaza. I prije skoro trideset godina i danas. Ista meta – isto odstojanje! Prvi je to rezime puštanja u javnost najnovijeg snimka rušenja Starog mosta u Mostaru iz 1993. i dokaz kako u ovom gradu i dalje uredno žive dvije istine „pod jednim krovom“ . Činjenice ne zanimaju one, koji ih ne žele vidjeti , dok sa druge strane vječito čuđenje: Z ašto je to tako ? Odgovor na ovo pitanje je vrlo jednostavan: Za zvanični Zagreb i dio Mostara, sukob HVO-a i Armije RBiH ili preciznije agresija na BiH se nije nikada dogodila ! U najgorem slučaju, barata se sa terminom „nesretni sukob“, kao da svaki sukob, a posebno onakav kakav se desio u Mostaru i dijelovima BiH nije u suštini nesretan i tragičan? Zar postoje neki „sretni sukobi“?  

  Nominalno to je privredni (gospodarski) mostarski Sajam. Sve je tu: hale, izlagači, popratni programi , „zemlja partner“ i još mnogo toga. Čak i previše za jedan Sajam „opšte prakse“. U ne baš velikom i industrijski važnom gradu. U halama u kojima su se nekada gradili avion i halikopteri uz tadašanje najnovije tehnologije, a sada se godinama samo „razgledaju štandovi“.    Početkom proljeća se tako svake godine u Mostaru okupe mahom – jedni te isti izlagači. Bude i roštilja. Sve sa ciljem gospodarskog razvoja i novih kontakata . Pa, iako je privreda u prvom planu, nekako svaki Sajam ostane debelo u sjeni politike i političara. Kamere bilježe njihov svaki korak. Reporteri se javljaju s mjesta događaja uz uobičajan asortiman prigodinih i stotinama puta izrečenih fraza. Da se ostvarilo nešto od svih tih nadanja i dobrih Mostar bi odavno bio neka balkanska Silicijska dolina ...