IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Zoran Milanović skoro pa je „završio posao“ u prvom krugu predsjedničkih izbora u Hrvatskoj i to ne zato jer je bio pretjerano dobar i uvjerljiv, već zato jer mu je glavni protukandidat Dragan Primorac bio - očajno loš.   Aktuelni predsjednik RH je uspio uvjeriti hrvatsku javnost kako je on „jedina čvrsta brana“ apsolutizmu HDZ-a i Andreja Plenkovića i to je bio njegov daleko najjači predizborni adut. Osim toga, na desnici je vladala poprilična kakofonija  i višak kandidata, a što je dovelo do jakog rasipanja glasova. Međutim, veliki broj desnih kandidata teško da može biti opravdanje za Primorca i HDZ. Problem je (ne)uvjerljivosti Primorca kao predsjedničkog kandidata, kao i brojnim njegovim slabim tačkama, te percepciji većine glasača da on nije „dobar izbor“.

  Pričalo se, analiziralo i najavljivalo kako će predsjednička kampanja na izborima u Hrvatskoj biti „dosadna“, te da se manje-više sve unaprijed zna . Te birači su umorni ... te nema novih lica ... te ionako se zna da je prednost aktuelnog predsjednika RH, Zorana Milanovića, toliko „velika“ da neće biti nikakve neizvjesnosti . Neki su u euforiji ritualnog obožavanja lika i djela aktuelnog predsjednika čak ustvrdili da bi se sve moglo završiti već u prvom krugu! Ništa od toga. Kampanja ne samo da nije dosadna, već bi - kako se čini – mogla biti jedna od zanimljivijih u zadnje dvije dekade. Priča o već gotovim izborima najviše odgovara aktuelnom predsjedniku, koji se ušuškao na Pantovčaku vjerujući da će do novog mandata najlakše doći, ako što manje otvara usta . Taktika nije lišena osnova, zna li se kako Zoki zna biti neugodan i prgav na jeziku, te da počesto uz svoje protivnike propisno rani i samog sebe! Poput istočnjačkog redovnika Milanović samo sjedi na obali rijek...

  Baš sve se u političkom i dobrom dijelu javnog života u susjednoj Hrvatskoj „vrti“ oko dva državna „dužnosnika“ – premijera i predsjednika – Plenkovića i Milanovića.  Dva ovna na „brvnu vlasti i moći“. Odmah najavljena tvrda kohabitacija traje već godinama. Strogo politički gledano ovdje se ni ne radi o „kohabitaciji“ u punom smislu toga pojma, već o obostranom podmetanju klipova i sukobu, koji više liči na jeftinu političku sapunicu, nego na ozbiljnu politiku i vođenje države. Zapito podjebavanje u nekoj krčmi u Zagorju...Zagori ili Lici. Plenković i Milanović su dva centra vrtnje dva velika politička „jata“, koja se okreću oko dvojice političara spremna reagirati na svaki mig iz centra – kako se očekuje ili bolje reći – naredi.

  Hrvatska i Zagreb imaju veliki problem! Imaju ga, jer predsjednik jedne od zemalja članica NATO saveza smatra kako je ova vojna (ali politička alijansa) neka vrsta samoposluge sa čijih se polica može uzimati samo ono što mu treba ili mu se sviđa. Poput strategije zajedničke sigurnosti u odbrani, pristupa zapadnoj tehnologiji ili pak geopolitičkog položaja, koji se gradi na plećima najmoćnijeg vojnog saveza u svijetu. Sve što Hrvatskoj itekako odgovara i čemu je težila kao nova mlada nezavisna država predsjednik Zoran Milanović bi zadržao, ali se „pravi naivan“ kada treba taj isti savez podržati ili uzeti aktivnog učešća u njegovim planovima, ali i konkretnim akcijama. Recimo...na istoku Evrope...u Ukrajini.

  Kada bi se jednom, kojim čudom, snimao biografski film po motivima iz političkog života, Zorana Milanovića, onda bi mu savršeno pristajao naslov: „Veliki manipulator“...ili možda bolje... „Veliki gubitnički manipulator“?  Upravo je ta vješta, ali gubitnička manipulacija u korijenu političkog bitisanja čovjeka, koji uporno opstaje negdje prvi vrhu političkog „hranidbenog lanca“ u susjednoj Hrvatskoj, iako znatno više gubi na izborima, nego što pobjeđuje!? I kada dobija na izborima to je samo zato, jer su se tako „posložile prilike“...zbog HDZ kriminala na djelu , koji se nije dao sakriti,  premijera u pritvoru ili pak dva jaka desna kandidata. Iako nije dobar u operetivnoj politici, te počesto zna promašiti „ceo fudbal“, Milanoviću se mora priznati da zna strateški razmišljati i manipulirati ljudima, prilikama... a   posebno „svojim“... SDP-om.  

  Čudo neviđeno na izborima u susjednoj Hrvatskoj! Najveći izborni gubitnik nije bio niti kandidat na izbornim listama!? Naravno... pogodili ste... riječ je predsjedniku RH, Zoranu Milanoviću, koji je izveo neviđenu ustavno-pravnu vratolomiju samo da bi iz fotelje aktuelnog predsjednika nekako zasjeo na buduću poziciju jakog premijera. Prešao s Pantovčaka na Markov trg. Imao je, prema vlastitom priznanju, lukav plan , koji je jedno kratko vrijeme čak i funkcionirao, ali onda se sve jednostavno prelomilo . Zašto?  

  U žaru svoga neustavnog i otvorenog sudjelovanja u Općim izborima u Hrvatskoj, te pokušaja da se nekako domogne tako željene premijerske fotelje predsjednik RH Zoran Milanović je lakonski ovih dana „izvalio“ kako „Amerikanci imaju neprijateljski odnos prema Hrvatima u BiH“!? Ništa čudno za političara tipa i karaktera Milanovića. On svoje ideološke okvire i političke stavove mijenja poput košulja ili čarapa. Po potrebi samo njegove... dnevne politike i službe. Planski lišen osjećaja za bilo kakvu mjeru, ali i dobar ukus. On je...negdje do podneva ljuti „ljevičar“, koji poput hrvatskog Robina Hooda navodno štiti od korupcije opljačkane građane, dok se popodne pretvara u otrovnog desničara, koji s jednakim žarom zagovara politike od kojih je jednim dijelom zazirao čak i „Otac nacije“ – Franjo Tuđman.

  Osnovni problem na uzavreloj političkoj sceni u susjednoj Hrvatskoj zadnjih godina je zamjena političkih identiteta . Onoga što javnost dobije kao gotov proizvod i onoga što zaista stoji iza tih programiranih narativa . Politički je to bal pod maskama , koji se odvija po strogo određenim scenarijima, koji su pažljivo kreirani prema očekivanjima političkih klasa. Skrojeni su tako da diraju u tanke žice glasača.   Niti je predsjednik Zoran Milanović nekakav „ljevičar“ ili barem socijal-demokrata, niti je premijer Andrej Plenković uglađeni europejac i „centrista“.

  Hrvatska je u potpunom političkom haosu! Tek imenovani i prema mnogima mišljenjima vrlo problematični Glavni državni odvjetnik (tužilac) polaže zakletvu dva mjeseca!? prije zvaničnog stupanja na ovu funkciju?  Baš pred izbore! Predsjednik (šef) države, pak sa te pozicije želi na parlmentarne izbore i to, ni manje ni više, nego kao lider na izbornoj listi oporbenog SDP-a! Takozvana superizborna godina u Hrvatskoj nije pošteno niti započela, a već su političke tenzije poskočile do maksimuma. Na kocki je puno toga, pa se već duže vrijeme igra vrlo ... vrlo prljavo . Procedure i pravila se koriste za razne i igre igrice . Počesto na samoj ivici zakona i Ustava. 

  Lik je uglavnom loše raspoložen i sitničav. Prznica u pravilu i uredno pozicioniran kao moderni desno-lijevi populista. Pobornik „postistine“. Njega - predsjednika RH Zorana Milanovića je teško oduševiti, ali kada ga nešto „oduševi“ – onda je to, u pravilu, spektakl . A baš to... oduševiti Zokija uspjela je „Trojka“ ojačana po bokovima Dodikovim SNSD-om i Čovićevom HDZ-om. Bolje reći pristajanjen na ispunjavanje (svih) Čovićevih želja pod izgovorom famoznog „puta u Evropu“. Milanović je toliko oduševljen , da je u zanosu neke nove snage udario i na najveću supersilu u svijetu!   Neš ti sile...  

  U politici se malo toga - gotovo ništa – ne događa slučajno . Bez obzira na sve kasnije intrepretacije, pojašnjenja ili izjave .   Sasvim je druga stvar zbog čega se...zašto...u koje vrijeme i gdje pojavljuje neka zanimljiva informacija . Uvijek tu ima neke „pozadinske priče“, koja obično nije ono što se u prvi mah može prepoznati ili razumjeti. U pitanju su političke i diplomatske „finese“, koje treba znati pročitati ... Za analizu važnih informacija odaslanih u javnost u domeni najvećih geopolitičkih tema u svijetu uvijek je bitan i tzv. „širi kontekst“ zbivanja. Posebno, ukoliko je u priču uvučen ruski predsjednik Vladimir Putin, a tema je rusko uplitanje u izborne procese u nekoj od zemalja članica NATO saveza i EU!

  Dok dobar dio EU, najglasnije do sada, poziva na sankcije notornom Miloradu Dodiku, predsjednik RH Zoran Milanović, Dodika sasvim ležerno poziva na intimno ljetno druženje na jednom od hrvatskih otoka. Dodik poziv prihvata i stiže u stilu – helikopterom. Ipak je on „Glavni Baja“.   Lagana rana večerica i takve stvari...slično kao i kada je u „neformalnoj atmosferi“ jednog nedavnog ljeta Milanović uz iće i piće ugostio i mađarskog premijera Viktora Orbana. Još jednog ljubitelja uplitanja u BiH. Na meniju nisu suštinski bili „plodovi mora“ ili neke druge morske delijice , (iako je i toga sigurno bilo), već nešto drugo. Za stolom uz more je, iz svega što se nakon sastanka-večere moglo saznati, bila – BiH!

  Predsjednik RH, Zoran Milanović, isporučio je još jedan mali poklon svom prijatelju i „nota bene“ istomišljeniku - Miloradu Dodiku. Malo je toga oko čega se ovaj dvojac ne slaže. Od Kijeva do Sarajeva...preko Moskve. Milanović je, naime, poručio nakon nedavnog susreta sa Željkom Cvijanović, kako se nikako ne smije dirati u Dejtonski sporazum! “Dejtonski sporazum je temelj Bosne i Hercegovine i može nastati samo zlo, ako ga se bude diralo”, rekao je predsjednik RH Zoran Milanović. Predsjednik RH dodaje i kako „Dejton nije nikakav prijelazni put, povratni put ili zaobilazni put do onoga što je Bosna i Hercegovina bila nekad davno“. „To je temelj Bosne i Hercegovine i u hrvatskom je interesu, a mislim i u interesu pravde i prava“, naglasio je Milanović. Pravde i prava!?

  „Zoki“ Milanović je očekivano skinuo sa lica i svoju posljednju masku, koja je samo ovlaš prikrivala njegovo pravo – istinsko lice! Lice novog desničarskog pragmatika i otvorenog rusofila. Jedinog visokog zvaničnika u EU i NATO savezu, koji ne propitkuje poteze Putina i Rusije, već za iste ima itekakvo razumijevanje!? Šta više, za njega su i Zapad i Rusija „ista stvar“. Više i češće proziva Zapad, nego Moskvu!? Malo ko sada može reći da Zoki nešto nije mislio kako je rekao ili ga vaditi na nekakav ukupni kontekst .

  Treba li bilo koga posebno čuditi što je Sergej Lavrov - „desna ruka“ ruskog predsjednika Vladimira Putina – tako jasno nahvalio Zorana Milanovića? Predsjednika zemlje (RH) članice EU, ali   u ovoj priči još važnije, članice NATO saveza! Naravno da ne treba, jer je problematični Milanović učinio gotovo sve što je trebao da ga Moskva zavoli, pa još i javno pohvali . Jer je, navodno, „rekao istinu“. A ta „istina“, koju Moskva, Putin i Lavrov vole da čuju je da Rusija u Ukrajini ratuje protiv NATO saveza , a ne oružanih snaga zemlje na koju je prije skoro godinu dana izvršila agresiju. Otkinula dobar dio teritorije uz masovna razaranja, ali i sasvim izvjesno počinjene ratne zločine. Sve to Milanović već duže vrijeme uporno i dosljedno relativizira i javnosti pojašanjava kao nešto što Hrvatsku „ne zanima“. Ima razumijevanje za „rusku čizmu“.

  Stari narodnjak u izvođenju Lepe Lukić iz vremana dok se ta vrsta muzike (još) nije pretvorila u „turbo folk“ - „Od izvora dva putića“, najbolje opisuje politiku dva čelna čovjeka susjedne Hrvatske prema BiH, ali i Bošnjacima, kao političkom narodu. „Izvor“ je u ovoj priči politika službenog Zagreba, koja pod svaku cijenu želi nametnuti izmjene Izbornog zakona BiH, onako kako to zagovara Dragan Čović, dok su ta dva putića – samo dvije različite vrste strategije preko kojih se želi doći do istog cilja. Jedan „putić“ je premijer RH i lider HDZ-a Andrej Plenković – upeglani tehnokrata i zanatlija vlasti , dok je drugi - aktuleni predsjednik države sa manjkom samokontrole – Zoran Milanović. I jedan i drugi bi što prije ispunili zahtjeve Dragana Čovića, ali to rade na poprilično različiti način. Ne u suštini, koliko u stilu i taktici.

  Opet se „nakupilo“ puno toga Zoranu Milanović u zadnje vrijeme. Niže poraz za porazom na domaćem i gostujućem terenu. Nije da se Zoki ne trudi, ali slabo mu ide! Ali, bez obzira na sve lošije, a neki bi rekli i katastrofalne rezlutate njegove politike, svoju retoriku ne namjerava mijenjati. Čak je i dodatno zaoštarava u tvrdoglavom vjerovanju da će „više pritiska“ promijeniti i ishod „igre“.   Ne ide, pa ne ide ...bez obzira na Milanovićevu taktiku, koja opasno podsjeća na pravašku maksimu, koja kaže kako na „ljutu ranu, treba staviti ljutu travu“.

  U međunarodnim i diplomatskim pitanjima i odnosima faktor sreće je varijabla, na koju malo ko (ozbiljno) računa. U tom svijetu vječitog reciprociteta i strogo unaprijed definiranioh odnosa na neke sretne okolnosti mogu računati, u pravilu, samo male države. One velike određuju pravila igra i modele ponašanja. Mali pažljivo osluškuju i oprezno vuku poteze...bez puno buke. Tiha diplomatija na djelu... Predsjedniku RH, Zoranu Milanoviću, upravo se dogodio taj „sretni diplomatski trenutak“ u koga je on uletio kao „vruć nož i mlado maslo“. Potpuno i do kraja. Da nema Erdogana, što se tiče Milanovića – trebalo bi odmah izmisliti, jer je upravo politika turskog predsjednika dala mogućnost Milanoviću da ponosno stane pred mikrofone i kamere i kaže: „Jesam li vam rekao“!

  Lider HDZ BiH, Dragan Čović, zadnjih dana vuče krajnje nerezonske, pa moglo bi se reći, čak i očajničke političke poteze! Izgleda da je gotovo svima, (pa i dobrom dijelu politike u Hrvatskoj), savršeno jasno da od poželjnih i za njega neophodnih izmjena Izbornog zakona - po diktatu HNS-a neće biti ništa, ali tu gorku činjenicu Čović kao da ne želi prihvatiti. Živi u nekoj svojoj realnosti i „balonu“. Jasno je i zašto. Na cijeloj to propaloj priči gradio je kompletnu strategiju svog političkog nastupanja i djelovanja...„ sva je jaja stavio samo u jednu košaru “! Igrao je igru velikih uloga i na kraju je praktički izgubio, što ima katastrofalan učinak na njegov politički dignitet neupitnog nacionalnog lidera i „šefa svih šefova“. Sada, debelo u sudijskom vremenu , nastoji „prevrnuti sto“ i nekako se domoći, barem dijela onoga što je obećavao. A obećao je jako puno... Čini to na kockarski način pokušavajući da preko procedura i poluga vlasti ishodi barem neke koncesije. Z...

  Hrvatski narodni sabor BiH (HNS) našao se „ pred zidom“ . Nastojanja da se pod svaku cijenu izmjeni Izborni zakon BiH na kraju su, nakon duge političke „borbe i blatu“ - ostala samo mrtvo slovo na papiru . Pregovaralo se i dogovaralo...na trenutak se čak činilo da bi od svega toga, možda i moglo nešto biti, ali se ostalo u „pat poziciji“. Time je razočaranje konačnim   rezultatom i veće! Nije pomoglo ni jako lobiranje Hrvatske i zvaničnog Zagreba u EU i SAD, pa ni podrška, koja je stizala od nekih drugih „partnera“. Poput, recimo, Viktora Orbana, Milorada Dodika ili Ambasade Ruske Federacije u BiH. Izbori su raspisani prema važećem Izbornom zakonu i na to su pristali svi - osim HNS-a!