U međunarodnim i diplomatskim pitanjima i odnosima faktor sreće je varijabla, na koju malo ko (ozbiljno) računa.
U tom svijetu vječitog reciprociteta i strogo unaprijed definiranioh odnosa na neke sretne okolnosti mogu računati, u pravilu, samo male države. One velike određuju pravila igra i modele ponašanja. Mali pažljivo osluškuju i oprezno vuku poteze...bez puno buke. Tiha diplomatija na djelu...
Predsjedniku RH, Zoranu Milanoviću, upravo se dogodio taj „sretni diplomatski trenutak“ u koga je on uletio kao „vruć nož i mlado maslo“. Potpuno i do kraja.
Da nema Erdogana, što se tiče Milanovića – trebalo bi odmah izmisliti, jer je upravo politika turskog predsjednika dala mogućnost Milanoviću da ponosno stane pred mikrofone i kamere i kaže: „Jesam li vam rekao“!
Suština je u pokušajima se minira ili bolje reći uslovi prijem Švedske i Finske u NATO. Svako iz svojih razloga. Sve dok se nije pojavio Erdogan na svojim zatjevima za blokadu Švedske i Finske, zbog „kurdskih pitanja“, Milanović je izgledao poput glasnog, ali nevažnog dosadnjakovića, koga ignorira i vlastita Vlada. U evropskoj političkoj javnosti već ga se uveliko doživljava kao „ruskog čovjeka“. Dakle, političkog izopćenika...nešto poput Orbana.
Sada kada je sa blokadom istupio turski predsjednik, eto ti Milanovića da svima održi „lekciju“. Najviše svojoj omiljenoj „mušteriji“ - premijeru Plenkoviću. O tome kako se brane nacionalni interesi. Doduše, u susjednoj suverenoj državi.
Težina blokade Erdogana i Milanovića je naravno dramatično različita, ali to predsjednika RH ne sputava da se ponaša kao da on komaduje drugom po snazi NATO članicom ili nekom barem dvadesetak puta većom zemljom.
Milanoviću je najvažnije da u blokadama Švedske i Finske nije sam i da na taj način može još malo „posuti soli na ranu“ premijera Plenkovića. Da bi „razmontirao“ premijera, Milanović koristi sva sredstva, koja mu stoje na raspolaganju; od političkih ucjena i raznih blokada, do neukusnih uvreda.
„Naoružao“ se šarolikom ekipom, mahom ambicioznih desničara, koji žele kompromitirati Plenkovića i „vratiti HDZ matici“, tedokopati se vlasti, a tu je i zbunjena ekipa nekakvih navodnih „ljevičara“. Svi oni već godinama prozivaju Plenkovića i čine sve da mu otežaju vlast.
Prozivaju ga za razne afere, prave mu gužvu na desnici i centru...„montiraju“ kandidate na predsjedničkim izborima. Da nije bilo tako, veliko je pitanje da li bi do tada vječiti gubitnik Milanović uopšte postao novi predsjednik! Svjesno ili ne desnica je preko zbunjenog Miroslava Škore progurala Milanovića, a on joj to očito nije zaboravio.
Zapravo je odlučno i pragmatično prigrlio i postao njen glavni apologeta u vrhu države!
Priča o podršci Hrvatima u BiH samo je dio te puno šire priče kompromitiranja Plenkovića, jer osim što - kako se tvrdi, ima „korumpiranu vladu“, još i vodi „mlaku“ politiku po pitanju BiH. I još je "izdajnik".
Milanović je upravo savršeno oružje u rukama za obračun oko liderstva nad HDZ-om i desnicom uopšte. Načelno nije dio te priče, a hoće i može da u pragmatičnoj igri razmjene zajedničkih interesa pritisne stvari do tačke pucanja!
Kreira ili servira problem i onda sve to istovari pred vrata Plenkovićeve Vlade. Zato je tu i ta priča o blokadi ulaska Švedske i Finske u NATO.
Milanović sada „brodi“ u sjeni Erdogana i ne zamara se pitanjima opravdanosti povlačanja nekakvih paralela između Hrvatske i Turske. On je tu ionako samo da zamuti vodu i napravi problem na najvećoj mogućoj skali.
Bilda svoj ogromni ego i pažljivo mjerka desno biračko tijelo u nadi da će biti nagrađen, kada dođe vrijeme. Nakon moguće detronizacije Plenkovića i u preskozorje novih predsjedničkih ili općih izbora.
I drži incidentne press konferencije, nakon nevažnih protokolarnih posjeta u nadi da će opet „sjesti za pravi volan“.
Nema komentara:
Objavi komentar