IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Ponekad postaneš Tek kada ostaneš Ponekad nestaneš Tek kada prestaneš Možeš odlučiti Koliko ćeš se mučiti! “Pokreni se” (Goran Bare i Plaćenici) EPILOG Zrak pred bolnicom je topao i suh. Bacam pogled na novu pošuljku kisika na punom kamionu. Kome li će zatrebati? Zvanično sam bolje i “izliječen”, ali još nisam “negativan”, pa smo i dalje vozač i ja iza pregrade i na distanci. Prepoznaje me. Vožnja je opet kratka. Izlazim iz auta. Korak je sada sigurniji i čvršići... Supruga i sin već znaju da dolazim i spremili su mi sobu. 

If you are the dealer I'm out of the game If you are the healer it means I'm broken and lame... - “You want it darker” (Leonard Cohen)   Ulazak na Covid odjeljenje je poput ulaska u neko atomsko sklonište. Vrata su dobro zatvorena i već ispred ulaza se vrzmaju ljudu u kombinezonima sa maskama i na glavu nataknutim vizirima. Prolazim i ulazim u prostor na čijem zidu je ogroman znak upozorenja od „biohazarda“. Dobro upozorenje da znaš gdje si došao. U „srce tame korona epidemije“! "Ostavite svu nadu, vi koji ulazite" ... zvoni mi u glavi citat Danteovog "Pakla".  

  Ovo nije običan blog! Ovo je trilogija moga puta kroz korona virus i Covid-19. Ne želim da "popujem" ili "pametujem". Ovo je samo onako, kako je bilo i kako sam ja to doživio. Priča u tri dijela. Kao svjedočenje i kao opomena. Možda i kao obaveza za one koji nisu uspjeli... Pred vama je prvi dio...  P.S. Obavezno čitati uz pjesmu "Srce kuca tu je" grupe Partibrejkers...   Da li je san? Ili je java? Da li sam rodjen? Ili mrtav spavam? A srce kuca tu je Ko ga čuje…. ”Srce kuca, tu je” (Partibrejkers)   PROLOG   Kroz tanki prorez između očnih kapaka vidim nejasno bijelo svjetlo, koje pada na improviziranu stalažu, na kojoj su poredane, meni potpuno nepoznate stvari. Čudne dugačke i kratke cijevi, razna medicinska pomagala i slične stvari. Nastojim razaznati o čemu se radi i čitati teško vidljive natpise na plastičnim vrećicama, dok su svuda oko mene dopiru čudni zvuci različitih medicinskih sprava. Puno raznobojnih svjetlucanja i iritatnih tonova. Tri puta ...

  Političko posrtanje i lutanje “četvorke” u Mostaru nije bilo nimalo slučajno. Šarolika opozicija, koja namjerava ovladati polugama vlasti u najvećem gradu u državi - Sarajevu, obećavajući “novu politiku”, izgleda da pati od starih i već rasprostranjenih političkih “boleština” u BiH. Minder kadroviranje, skriveni interesi, nagla podmetanja, ukalkulisane “igre”... Najnoviji primjer za takvu tvrdnju stiže, ne iz Mostara, već Sarajeva, gdje je u farsičnoj atmosferi propao pokušaj da se za gradonačelnika Sarajeva izabere Bogić Bogićević. Relativno komotna većina se pobrkala, pa se gromoglasno najavljeno kadrovsko rješenje pretvorilo u težak politički poraz. Kratak kroše...sudija broji... 

Nigdje se taj “Korona blues” u Mostaru ne osjeća tako jako i intenzivno kao u Starom gradu. U tom dijelu Mostara, koga obično gledate na turističkim fotografijama ili video snimcima, već odavno malo ko zalazi. Posebno ne turisti. Mislim da je zadnja veća organizovana grupa turista, koje li ironije, negdje pred početak pandemije koronavirusa, stigla preko Hrvatske, baš iz Kine! U najslikanijem dijelu Mostara, ali vjerovatno i BiH vrijeme stoji. Žive duše nema. Mostarci bi rekli “nema živa roba”.  

  Zdravko je već toliko ovdje da se uveliko odomaćio. BiH je sada njegova “prva domovina”. Zoran je prvo ostao u  Zagrebu da čuva “grudobran u Dinamu”, ali je i on “prešao granicu”. Kažu, Zoran će se vratiti u Hrvatsku, “da odsluži kaznu”, dok Zdravko na to i ne pomišlja, već samo planski precizno ispaljuje medijske projektile u samo srce hrvatske državno-sudske strukture. Gađa “gazda” k’o snajperom. Zna aferime... Premijer Hrvatske Andrej Plenković je “ogorčen”, ali suštinski bez pravog odgovora. U javnosti, kod susjeda u javnosti vode žučne, ali bezvezne rasprave. Nije to dobro, ali...ide kolo naokolo...ili kako ono ide ona narodna mudrost…”ide vrč na vodu na vodu, dok se ne razbije”... 

  Lider SDA, Bakir Izetbegović, ima već neko vrijeme u javnosti iznosi teze kako se politički odnosi u njegovoj stranci, ali i u “političkim Sarajevu” - moraju mijenjati. Izetbegović tvrdi kako SDA treba biti puno više “probosanska” stranka, iako je sada - priznaje mahom bošnjačka politička opcija, a to, kaže i namjerava ostati, “ali uz neke promjene u stilu i ponašanju”. Prvi čovjek SDA dodaje u javnim istupima i da njegova stranka mora da napravi puno jači zaokret prema građanskom političkom konceptu, jer je to u interesu BiH, kao multietničkog društva i države. 

  Olimpijske planine oko Sarajeva ove su zime odlučile negirati postojanje pandemije koronavirusa i opasnog oboljenja Covid-19!? Hajmo se „napravit'“ da virusa nema ili da ga možemo „kontrolisati“. Tačnije, učili su to oni, koji upravljaju turističkim i rekreacijskim centrima, mahom, na Jahorini i Bjelašnici.   U javnost su putem medija odaslane i umirujuće poruke o tome kako se „poštuju epidemiološke mjere“, te cijeli niz prigodinih „apaurin“ objašnjenja sa osnovnim ciljem umanjivanja stvarne opasnosti.

Dugo smo vjerovali kako su u “razvijenom svijetu” stvari postavljene na svoje mjesto i kako nema puno prostora za kojekakva muljanja i niske udarce “ispod stola”...a onda je stigla Pandemija. Masovno širenje koronavirusa oko planete, nije imalo za posljedicu samo ugrožavanje javnog zdravlja. Cijeli sistem, nama poznatog modela ponašanja, jednodstavno se preokrenuo u svega par dana. 

  Zdravko Mamić je bogati čovjek sa dvije domovine. “Prvom” i “drugom”. Biraj burazeru...ima se ...može se! Dugo godina, dok su stvari išle prema planu i kao “podmazane”, prva domovina je bila - Hrvatska. Kada je sve krenulo u suprotnom smjeru, prema dole,  Mamić se naglo sjetio “domaje” i njegova “prva domovina” je postala BiH. Stvari su se, naime, “malo pobrkale”...

  Priča o političkom usponu “alfe i omege” crnogorske politike, Mile Đukanovića, je priča o samoj politici. Djelatnosti sazdanoj od talenta, ali i pragmatizma “prepoznavanja pravog trenutka”.   Milo je (od)uvijek znao u koja se kola “ukrcati” i prije svih prepoznati kada stiže “novo vrijeme”. Radio je to brutalno i efikasno. Kada je trebalo i bilo oportuno podržao je Slobodana Miloševića, te zajedno sa Momirom Bulatovićem ohrabrivao “jogurt revoluciju”, raspadajuće SFRJ, ali i kasnije vojne avanture sa mirisom baruta i ratnih zločina. Recimo u Hercegovini ili oko Dubrovnika. Pucalo se, kralo, bombardovalo, zatvaralo...od Dubrovnika do Mostara.

  Kada je u pitanju tzv. „euro-atlantska“ budućnost BiH iz usta najviših zvaničnika susjedne Hrvatske, u načelu, teče samo “med i mlijeko”. I Beograd se "ubi" od "dobrih poruka". Opet "unačelu"...   Kažem, namjerno „unačelu“, jer se riječi zvaničnog (političkog) Zagreba i Beograda počesto potpuno razlikuju od ponašanja „na terenu“. Zagreb se vrlo vješto skriva iza dobrih praksi EU kada pokušava pojasniti politiku prema BiH, ali kada se izađe iz okvira diplomatskih „šećerlema“, poruke sa Markovog trga i Pantovčaka su, ništa drugo do - otvoreno uplitanje u unutrašnja pitanja naše zemlje. 

  U ovom novom digitalnom vremenu opšte povezanosti, ima onih kojima je razlog njihove javne medijske prepoznatljivosti, baš u činjenici da su - „poznati“. U vremenima post-istine, sve su opcije postale legitimne, pa i pravo pojedinaca na iznošenje različitih stavova. Počesto problematičnih političkih razmišljanja na granici svjesno ili ne izrečenih konstrukcija i glasina. Biti „poznat“ u medijskom smislu ne znači odmah biti i neko od profesionalnog i moralnog integriteta, iako bi se to u nekom normalnijem - boljem svijetu podrazumjevalo.

  Milorad Dodik, „gazda“ RS-a i jedan od upravljača „Srpskog sveta“, opet je „otpustio sve kočnice“ i pred skupštinom RS iznio cijeli niz lažnih, ali i vrlo opasnih tvrdnji i zašto ne reći - prijetnji. Prije svega državi BiH, ali i svima onima koji je vole i žele u njoj živjeti.   Polemizirati sa isključivim Dodikom jednostavno nema smisla, jer on priznaje „samo Sud vlastite partije“. Istini je najpribližnija konstatacija, kako Dodik poput političkih mu idola, Putina i Vučića sam samcat upravlja sistemom. Sam svoj majstor, uz nešto šegrta sa strane... 

Opet „stali“ pregovori oko izmjena Izbornog zakona BiH? Ma šta mi kažeš? Ima li mjesta, uopće za bilo kakvo iznenađenje, zbog najavljene propasti još jednog (ko zna kojeg) kruga pregovora o izmjenama Izbornog zakona BiH?   Naravno da nema, jer je suština priče puno šira od izmjene samog Zakona i samo je naizgled lako rješivo pitanje „ukoliko ima političke volje“. Problem je zapravo u suštini ustavno-pravnog i zakonskog zahvata unutar državnog i pravnog sistema BiH, ali i „majke svih problema u BiH“ - Daytonskog sporazuma. 

  Zaplet ide ovako: Mladi princ se pobunio unutar kraljevske kuće, te oženio običnu građanku (glumicu sa par vrućih scena!?) i sa dijelom „crne krvi“. Otac je zbog toga ljut na njega, baš kao i brat, čija žena očima ne može smisliti jetrvu, koja budi interes javnosti i medija. Mrko se gledaju preko šalice "čaja u pet"... U dramatičnom obratu nakon poroda supruge, princ-pobunjenik ritualno napušta Dvor, dok kraljica pokušava da popegla stvari. U međuvremenu, mlade aristokratske „pobjegulje“ iznose „prljavi veš“ u javnost... 

  Danas je Osim mart/ožujak - Međunarodni dan žena ili jednostavno samo „Dan žena“, kako se to odavno udomaćilo među ovdašnjom, kako muškom, tako i ženskom populacijom. Dobar povod da se upitamo; Šta nam to stvarno „Dan žena" znači i jesmo li svjesni svega onoga što je predhodilom, ovom - danas tako običnom i rado proslavljanom "prazniku". 

  Fino je to Vule „upakovao“: Korona, Kosovo, „jačanje Vojske Srbije“ i  naravno „borba protiv organizovanog kriminala“.   Predsjednik Srbije u medijskom, odnosno hibridnom smislu, ništa ne prepušta slučaju. 

  Opasno oboljenje Covid-19 tako je snažno pokosilo sami vrh Srpske pravoslavne crkve (SPC), da bi se čovjek mirne duše mogao upitati: Postoji li to možda neki novi „SPC soj“ korona virusa? Posljednji u nizu prvaka ove Crkve, koji je umro od posljedica zaraze korona virusom je utjecajni penzionisani hercegovački vladika, Atanasije Jevtić, dok su, ne tako davno, sa životne i vjerske scene otišla još dva važna i moćna crkvena velikodostojnika - vladika Amfilohije, te sam patrijarh SPC Irinej. 

  Bilo je to poniženje, koje sam, prije svega, osjetio kao građanin ove zemlje. Bahati i rječiti predsjednik susjedne Srbije Aleksandar Vučić se poput nebeskog spasioca pojavio na sarajevskom Aerodromu i svijetu objavio da je njegova zemlja donirala BiH, (tačnije FBiH) - zamislite – pet hiljada vakcina protiv koronavirusa! Tačno upola manje, nego za RS. I čemu to rasparčavanje vakcina na enititete uopšte i to u različitom omjeru!? 

  Već, ima barem godinu dana lider SDA, Bakir Izetbegović u javnosti iznosi stavove kako njegova stranka treba „reforme“. O obimu i suštini „reformi“, Izetbegović i jeste i nije bio otvoren do kraja. Ustvari više je bio „zakopčan“, nego što je takav utisak htio ostaviti u javnosti. Ukratko, Izetbegović smatra da SDA ubuduće treba biti više „probosanska, a ne samo bošnjačka politička opcija“, te da   svoj „modus operandi“, treba uključiti i elemente građanskih, centrističkih, pa u neku ruku i ljevljih političkih svjetonazora. Bakir poziva i ljude drugih nacionalnosti da se uključe... Dalje od ovih načelnih stavova „lider u Bošnjaka“ još ne ide, iako je, zagolicao maštu, kako oponenata, tako i apologeta. Šta Izetbegović zapravo zagovara i u kojem bi to TAČNO pravcu SDA trebala krenuti? 

  Novi gradonačelnik Mostara Mario Kordić, našao se iznenada na udaru dijela medijske, pa samim time i političke javnosti u gradu. Razlog? Kordić se, kojeg li čuda, našao na istom mjestu sa legalno izabranim članom Predsjedništva BiH, Željkom Komšićem, prilikom otvaranja kapitalne energetske investicije „Podveležje 1“ na obroncima Mostara.   Na samu fotografiju, nekima se digla kosa na glavi. Samo pojavljivanje Kordića u društvu Komšića bilo je dovoljno da dio medija ospe paljbu po dr. Kordiću nazivajući njegovo pojavljivanje na platou Podveležja „velikim gafom, koji mu nije trebao“. Kažu i da je to bilo „politički neukusno za gledati“.

  Zanimljivi se politički fenomeni događaju u Mostaru nakon izbora. Ovaj grad je jako dobar katalizator političkih odnosa ne samo na lokalnom nivou, već i znatno šire. Takva nam je sudbina. Opozicione stranke su imale velike planove, ali i različite taktike. Neke su se pokušale ušlepati velikima, druge su igrali riskantne igre, pokušavajući Mostar uvući u priče iz drugih sredina. Većini tih političkih opcija na kraju je zajedničko samo jedno; uglavnom su nestale ili su svedene na ostatke ostataka! Sudar sa realnošću je bio brutalan. „Totalka“.