Novi gradonačelnik Mostara Mario Kordić, našao se iznenada na udaru dijela medijske, pa samim time i političke javnosti u gradu. Razlog? Kordić se, kojeg li čuda, našao na istom mjestu sa legalno izabranim članom Predsjedništva BiH, Željkom Komšićem, prilikom otvaranja kapitalne energetske investicije „Podveležje 1“ na obroncima Mostara.
Na samu fotografiju, nekima se digla kosa na glavi.
Samo pojavljivanje Kordića u društvu Komšića bilo je dovoljno da dio medija ospe paljbu po dr. Kordiću nazivajući njegovo pojavljivanje na platou Podveležja „velikim gafom, koji mu nije trebao“. Kažu i da je to bilo „politički neukusno za gledati“.
Odaslane kvalifikacije iz arsenala teže medijske artiljerije ispaljene su prema Kordiću uz standardne „BEST OF HNS“ kvalifikacije prema kojima je Komšić „simbol političkog obespravljivanja Bh. Hrvata i simbol hegemonističkih pokušaja bošnjačke politike da politički ovlada Federacijom BiH i marginalizira utjecaj autentične politike bh. Hrvata„. Već toliko puta rečeno i prezentirano.
„Ništa novo pod neonom“ - kazao bi Johnny Štulić.
Bez želje da ulazim dublje u ovakve kvalifikacije, mogu se složiti da Komšić – istina - nema potpuni izborni legitimitet građana hrvatske nacionalnosti, ali da je njegov izbor legalan to bi valjda svima trebalo biti jasno. Kome je do činjenica.
Kažem trebalo, jer je i Dragan Čović biran za člana Predsjedništva po istim zakonskim i ustavnim osnovama, a i sam HDZ BiH i HNS su legalizirali izbor Komšića pristavši na učešće u izbornoj trci.
Komšić tako radi i odlučuje u Predsjedništvu BiH, primaju ga diplomate najvažnijih zemalja svieta, ali eto on se „ne smije“ u Mostaru sastati sa Kordićem ili bolje reći - Kordić se ne smije pojaviti u Komšićevoj blizini!?
Politički je to oportuno iz ugla gledanja HNS-a, ali logički posve neobjašnjivo i na kraju krajeva kontraproduktivno iz za Mostar i za ostatak države. Ali to je već godinama frigidna politika HNS BiH, ali i zvaničnog Zagreba, iako se dobro zna da je izbor Komšića posljedica cijelog niza zakonskih i ustavnih rješenja, koja nisu od juče i koja se vuku od samo početka političkog uređivanja postratne BiH.
U isto vrijeme u odnosu prema zvaničnoj (političkoj!?) Banja Luci vlada maksimalna servilnost, koja se sve više podaruzmjeva, mada godinama ne daje, ama baš nikakve rezulate. Osim novih frustracija i beskrajnih kriza.
Dodik i njegovi ljudi mogu po Mostaru špartati kako im se prohtije, davati savjete, "ugrađivati" se do bola, ali eto dr. Kordić u Mostaru ne smije niti sresti „uzurpatora“ Komšića!? Ono što važi za Komšića – potpuna politička i medijska karantena - za Dodika ima potpunoi drugi predznak. Status poželjnog partnera, pa čak i neki tvrde člana Predsjedištva BiH, koji zastupa i Hrvate“, obzirom da je Komšić – kažu - „drugi Bošnjak“.
Ali ja, priznajem, stvari nastojim sagledati iz malo drugačijeg ugla. Iza scene...
Hajmo malo ovako, pa se zapitajmo: Da li se Kordić na Podveležju mogao susreti sa Komšićem tek tako? Kažu slučajno i „neodgovorno“. Poznavajući kako radi i djeluje HDZ BIH, a posebno šef SVEGA Dragan Čović, smatram da je takva mogućnost vrlo malo vjerovatna!
Prije svega, Kordić je, saznajem „osobni izbor“ Dragana Čovića , koji baš na Mostaru želi pokazati svoje europsko lice, te zatomiti klanovske i tajkunske borbe u vlastitoj stranci. Trebao mu je mlad, neopterećen čovjek, finansijski neovisan i dobio ga je.
Možda je Kordićevo ukazanje na obroncima Mostara u društvu „mrskog“ Komšića samo jedan mali korak unazad? Jeste li tako razmišljali? Tiha Čovićeva ekvilibristka, koja ukazuje na realizaciju odavno obećanog koraka prema politici logike, a ne logici sukoba pod svaku cijenu?
Možda je preko Kordića, Čović zapravo htio „poslati poruku“ da je spreman napraviti korak ili dva nazad? Slučajnost? Pa ne bih rekao, jer su već uveliko u toku razgovori pod američkim kišobranom oko rješevanja krize političkih odnosa u FBiH.
I dobro, što onda mediji „časte“ Kordića? Nije stigao “zvaničan stav“ iz „središnjice? Šalim se naravno...
Stvar je u precepciji, jer se ovakvi ozbiljni, godinama uzgajani politički narativi ne mogu mijenjati velikim djelima i riječima, već polako, sa strane i onako kao „slučajno“. Jedna slika, par rukovanja, pa onda kao medijska „kontraverza“.
Testiranje terena i mišljenja javnosti.
Bez obzira šta je bilo od svega toga, novom gradonačeniku treba pružiti podršku, jer je on još uvijek ljekar, koji nastoji biti političar, a ne političar koji je ujedno i ljekar. Ima vremana. Uz dobre asistente će brzo naučiti, jer je pokazao da ima talenta i da hoće. A kada neko hoće, onda nađe i načina da može.
Zato su vakve ovakve „afere“, tek bura u čaši ustajale vode, koja godinama kruži u zatvorenom sistemu politike i interesa. Izmišljena priča, predstava za javnost, koja će se već skoro – možda već „sutra“ pokazati samo kao usputna sličica, koje će se malo ko sjećati.
Da se ne lažemo, politika je, naime, ako niste znali...., a znate već šta!
Nema komentara:
Objavi komentar