IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Opozicija u entitetu RS je "čudna biljka". Ima tu vrlo kvalitetnih i potentnih "biljaka", ali i jako puno „političkog korova". Dodik (i njegovi kandidati) na kraju uvijek dobiju izbore i to ne zato jer su nešto posebno dobri i uvjerljivi, već zato što kontrolišu tokove javnog novca, a za protivnike imaju (uglavnom) ljude, koji, jednostavno, ne mogu izaći iz vlastite nacionalističke kože i začaranog kruga jednih te istih tema.   Dodik to zna pa ima stalno servira uvijek iste "velike priče", koje oni ili prešute ili pak reaguju kako se od njih očekuje. Mlako, tanko i(li) nikako. To onda dovodi do šire apatije potencijalnog opozicijskog biračkog tijela, što onda Dodiku i njegovim ljudima uvijek otvora put da plaćenom stranačkom mašinerijom i "na mišiće" - dobiju izbore!

Mlađahni gradonačelnik Banja Luke, Draško Stanivuković, je zanimljiva politička pojava. Ne toliko zbog svojih godina, koje u ovdašnjoj politici baš i nisu ubičajna pojava , koliko zbog svojih političkih poteza, koje unosno usklađuje sa „duhom vremena“, ali i vlastitim potrebama. Može on biti sve ... i ljuti opozicionar i sljedbenik tvrdo kuhanog srpskog nacionalizma u sadejstvu sa vladajućom garniturom. Samo je važno da ostane u igri. Njegov politički habitus se sastoji od stalnog balansiranja između opozicije i „Dodikove ekipe“, pri čemu nastoji od obje strane uzeti ono što samo njemu treba.

  Dodiku se mora priznati da zna razmišljati brzo . Možda je to posljedica stalnih političkih kriza, koje sam kreira ili reperkusija istih sa kojma se kasnije suočava, ali Baja iz Laktaša... mora se priznati -  zna politički razmišljati . I dok usplahirena javnost u BiH i regiji još komentariše i analizira dosege njegove konačne presude kojom mu je (osim zatvora, koga će platiti) na šest godina zabranjen politički angažman... Dodik već uveliko kuje planove za o(p)stanak na vlasti! Koristeći činjenicu da još uvijek itekako suvereno vlada SNSD-om (a time i političkom scenom), Dodik je na brzinu okupio vrh vlastite stranke (u doslovnom smislu) i ispravno „naciljao“ opoziciju u RS-u, kao "poželjnu metu“.

  Koliko je stanje u BiH suštinski apsurdno najbolje svjedoči namjera ovdašnje izvršne vlasti da milionske dugove nastale zbog loše poslovne i svake druge politike onih koji provode secesionističku politiku - treba platiti ta ista država... koju nastoje brutalno rasturiti i razvlastiti!? Iako Milorad Dodik stalno priča okolo kako BiH za njega „nije država“, te da je to „vještačka tvorevina“, koja mu je „nametnuta“ - državni novac rado prima i nema ništa protiv da neko drugi namiri ogromna dugovanja nastala u entitetu RS.   Na taj način Dodik ne samo da godinama bez posljedica politički razvaljuje suverenitet i državnu cjelovitost BiH, već ruši i njene institucije i ekonomsku održivost, jer da se ne lažemo – stotinjak miliona KM nije mali novac. Čak ni za veće i jače ekonomije od BiH.  

  “Dragi narode RS, Srbi, Bošnjaci, Hrvati, želim vam reći nešto o našoj budućnosti, i kao predsjednik RS i kao čovjek” – obraća se svojim „podanicima“, Milorad Dodik, onako kako se obraćaju svi apsolutistički vladari, koji „opštim dobrom“ i visoko postavljenim ciljevima prikrivaju svoje opasne i samo za njih potrebne poteze.   Ostatak ovog patetičnog Dodikovog obraćanje nije vrijedno čitanja, pa sam samom sebi dao u zadatak da iz pozicije zabrinutog građanina (doduše drugog entiteta) brižnom Dodiku napišem obraćenje... koga počinjem ovako… Dragi Milorade! Ovim putem bih ja nešto o tvojoj, a ne našoj budućnosti u koju nas planski želiš uvaliti. Sve one kojima lažno povlađuješ i za koje se navodno „brineš“. Uvjeravaš ih naivnim forama da to „radiš za njihovo dobro“, iako i sam jako dobro znaš da samo ti i niko više ima problema sa zakonom, ali i vlastitim (super)egom. Uvijek želiš biti samo jedno - Glavni Baja i neko ko se za sve pita. To ti je jednostavno u krvi . ...

  U svojim, odavno već očajničkim pokušajima da se nekako opere od moguće presude, Milorad Dodik želi izvesti svojevrsni politički mađioničarski trik pokušavajući da se iz vječnog kreatora kriza pretvori u - ni mnanje ni više, nego... zaštitnika Ustava BiH!? Ovakav Dodikov manevar je samo njegov bijedni pokušaj da svojoj propaloj politici obezbijedi bilo kakav zakonski ili ustavni okvir, pa čak i kada se nešto takvo graniči sa osnovnom zdravom logikom. Njegovo „štićenje“ Ustava BiH svodi se samo na formu, ali ne i sadržaj, jer on smatra kako sadržaj njegovih ustavnih ovlaštanja ili nadležnosti može prilagođavati vlastitim potrebama!?

  Kao i svaki “pristojan vlastodržac“ sa diktatorskim ambicijama, Milorad Dodik, drži sve konce vlasti u svojim rukama. Posebno mu je kao najviši zakonodavni organ vlasti draga Skupština entiteta RS, koju „drži u malom džepu“. Aktivira je po potrebi i na način kako mu to u tačno određenom trenutku paše i odgovara. Ovaj put nije morao niti dolaziti na zasjedanje i tamo kao nešto objašnjavati, već je sve „završio“, preko njemu beskrajno odanih kadrova. Skupština je Dodiku samo „pokrivač“ i nekakav demokratski obol , kako bi opravdao svoje poteze ili se pak zaštitio od problema koje je sam sebi (i svima nama) stvorio. Vlastitu odgovornost za promašene politike i poteze Dodik uvijek delegira na skupštinu entiteta stvarajući privid da on „samo provodi narodnu volju“ - oličenu u delegatima skupštine.

  Zvanični Beograd i Banja Luka – Dodik i Vučić samo revnosno sprovode ono što je već odavno najavljeno i dogovoreno. Iz prve faze jakih najava i kreiranja brojnih kriza, kojima se nastojalo pokazati da nema mogućnosti bilo kakve saradnje, krenulo se u drugu fazu ... fazu  otvorenog negiranja suvereniteta BiH. Provođenje novog-starog plana „na terenu“ uz jasne i konretne poteze, te korištenje resursa iz Srbije . Radi se o „tihoj agresiji“ , koja je dobro planirana i sakrivena iz raznih povoda , koji – barem onako na prvu - ne zvuče tako zabrinjavajuće... ali jesu. I vrlo su opasni, jer im je namjera domaću i još važnije međunarodnu javnost – dovesti pred svršen čin . Nastoje to učiniti nizom „malih“, ali važnih poteza u dužem vremenskom periodu i sa taktikom „kuhanja žabe“, kojoj se temperatura vode polako, ali sigurno povećava... dok se žaba ne skuha!

  Iako se skoro svi vole ponašati kao da se ništa posebno ne dešava ili barem ništa što se ranije nije već desilo , u BiH su se stvari u zadnjih par sedmica opasno zakomplikovale! Ostavši bez manevarskog prostora, koga je sam suzio svojom tvrdom maskimalističkom politikom, te suočen se sudskim procesuiranjem, Milorad Dodik je krenuo u avanturu , koja bi, ukoliko na vrijeme ne bude osujećena – mogla izazvati - katastrofalne posljedice! Naime, Dodik je „zakuhao“ po svim mogućim pitanjima: od stausa državne imovine BiH, preko Ustavnog suda, do insistiranja na proslavi neustavnih praznika, slavljenju presuđenih ratnih zločinaca i njihovih projekata, pa sve do najave vlastitog Izbornog zakona i naravno kao finale – secesije entiteta RS od BiH. Ukoliko sve ovo nije razlog za podizanje političke uzbune u BiH   i regionu – onda ne znam šta bi to moglo biti? Šta još to Dodik treba uraditi ili najaviti , pa da se ovdašnja autistična javnost u BiH i diplomate konačno probude?

  Dodik nema puno opcija na raspolaganju. Zapravo, ima samo jednu. Sukob! Njegova jako opasna strategija, sve ove godine, je vrlo jednostavna; stalno držati vrlo visoki nivo političke krize i tenzija u BiH i onda pričekati da se nezavisnost RS dogodi sama od sebe ... Ukoliko ta strategija iz bilo kojeg razloga propadne ili bude dovedena u pitanje, Dodik je očigledno spreman i na novi sukob u BiH, bez obzira na njegovu priču kako „Republika Srpska nema namjeru da pravi kineski zid“. Dodaje i kako „od EUFOR-a očekuje da stane na međuentitetsku liniju i „spriječi dodir”.   Prema Dodikovom planu RS bi na njegovov „mig“, a nakon moguće odluke OHR-a o državnoj imovini proglasila „nezavisnost u svemu“ i „bez ispaljenog metka“, te novi finansijski sistem i teritoriju pod kontrolom RS.

  Ono što se, već neko vrijeme, čini kao  jaka karta u rukama Beograda u pregovorima oko statusa Kosova (bolje reći priznanja bivše pokrajine kao nezavisne države), vrlo bi se lako moglo prometnuti u nešto posve drugo. Radi se, naravno, o famoznoj Zajednici srpskih opština (ZSO) – čudnom političkom konstruktu , koga Beograd otvoreno vidi kao svoju buduću „isturenu teritoriju“ i razlog, zbog čega bi se na kraju moglo i (u nekoj varijanti) „priznati Kosovo“. Priština sa druge strane igra mudro, te i pored odavno stavljenog potpisa na sporazum o tome oprezno ispituje stvarni sadržaj jedne takve tvorevine . Dogovoreno je postojanje (ZSO), ali ne i ono navažnije sadržaj ...    

  Tako to obično biva kada se „vjerska lica“ u BiH dohvate tumačenja istorije ili politike. Njihov je primarni zadatak da brinu o vjerskim potrebama svojih vjernika i stanju bogomolja (crkava i džamija), ali se u BiH nekako uvriježilo - među predstavnicima svih velikih monoteističkih religija da se obavezno progovori i koja o politici! Zapravo, to se od njih, čak u dobroj mjeri, i „očekuje“. Ohrabruje ih se. Na sve tri „strane“, moliću lijepo! Problem je samo u tome kako se sve to naknadno tumači . Iz kojeg se (vjerskog) ugla cijela priča posmatra i tumači ? Kao navodno mudra riječ „našeg duhovnika“, koji „upozorava“   ili pak kao nekakav zadrti nacionalizam i poziv na mržnju . Zašto se jednima doslovno sve oprašta i prešućuje (iz ugla zainteresirane „naše“ strane ), dok se drugima (sa druge strane vjerske „ barikade“ ) to isto ili čak dosta benignije - tovari na vrat kao teški krimen !?

  Ostavke, svađe, teške riječi i međusobna optuživanja - logičan su kraj propalih izbornih ambicija opzicije u entitetu Republika Srpska.   Sada se očekuju „preslagivanja“ i pojava novih „prelatača“, jer je lider SNSD-a i svega ostalog u RS – Milorad Dodik, već bacio udicu pričom i pozivom na formiranje „široke koalicije“ u Skupštini RS. Drugim riječima – „hajte 'vamo – vi gubitnici“... Neki od opozicionara se kao čude i uporno traže razloge i pojašnjenja , mada je od prvog dana jasno je da opozicija krenula pogrešnom taktikom da Dodika dobije – Dodikovom pričom i strategijom . Idejom da i nakon Dodika treba biti – Dodik . Ne personalno, već politički i sadržajno. U ovoj ideji bez bilo kakvog ozbiljnog političkog smisla, opozicija je tražila svoje mandate i priliku da zgrabi vlast. Da Dodika i SNSD porazi „njegovim oružjem“ .

  Kako bi ste se proveli da ste nekome prije tridesetak godina, u vrijeme Tuđmana, Šuška i Bobana, kojim slučajem – kazali – u stilu Braće Tarbić , da će „ jednog dana“ , politički lider Hrvata u BiH pohoditi „političku Banja Luku“ i tamošnjem parlamentu izraziti divljenje i pružiti punu podršku?! Prijateljski savjet da se obratite psihijatru bio bi vjerovatno najbenigniji ishod, nakon iznošenja jedne takve „političke blasfemije“. Tako nešto je bilo jednostavno „nemoguće“ i potpuno sa one strane političkog promišljanja u to vrijeme. U vrijeme Vukovara, Škabrnje, etničkog čišćenja Hrvata sa budućeg prostora RS-a... Ali, eto i ta nemoguća situacija se dogodila u stvarnosti, nakon što se lider HDZ BiH, Dragan Čović, uredno i pokorno odazvao pozivu Milorada Dodika da dođe u Banja Luku i nastupi u parlamentu RS-a. 

  Lider SDS-a, Mirko Šarović, pozvao je u nekom od mnogih saopštenja za javnost na "na smirivanje tenzija i razum" u kako se tvrdi, njegovom osvrtu na „trenutnu političku situaciju zaoštravanja konflikata i prijetnji“. „Sve čemu svjedočimo proteklih dana, od zapaljive do ratnohuškačke retorike a nažalost i do slika i postupaka do kojih su dovele takve politike - neće nas odvesti nigdje – upozorava Šarović i vapi da se „prestane sa zveckanjem oružjem“. „Narodu treba egzistencija, nada i napredak a ne povratak u prošlost i sunovrat u koji nas sa ovakvim politikama uporno guraju“, poenitira Šarović svoju besjedu, koja je načelno tačna, ali suštinski potpuno prazna . 

  Svojim posljednjim izjavama lider SNSD-a i povremeni član Predsjedništva BiH , koji učestvuje u radu ovog državnog nivoa vlasti samo kada mu to „(za)treba“, prevazišao je ovih dana samog sebe, ali i granice elementarne logike. Najnoviji „biser“ Dodika je stav kako se “neskriveno radi na projektu samostalne Republike Srpske (RS) u okviru dejtonske Bosne i Hercegovine (BiH)“!!? Ova izjava ne samo da je vrlo opasna za mir i sračunata da dodatno zatruje odnose u BiH, nego je i politički kontradiktorna i teorijski krajnje diskutabilna. 

    Sada to više nije nikakav „incident“ ili možda neko „pogrešno tumačenje“. Niti je bilo šta „izvučeno iz konteksta“, pa mu „podmetnuto“. Mlađahni gradonačelnik Banja Luke, Draško Stanivuković, je jednostavno rečeno sljedbenik najradikalnijih srpskih nacionalističkih politika! Može on pričati kako mu se „podmeće“ ili ga se namjerno pogrešno tumači , ali riječi, koje izgovara upravo savršeno detektuju pozicije i ideje, koje zastupa tako uporno i gorljivo. S osmjehom na usnama... 

  Hajmo odmah na početku postaviti - onako „u glavu“ , pitanje svih pitanja. Čemu STVARNO i ZAISTA služi politička opozicija u BH entitetu Republika Srpska? Političkom i javnom suprostavljanju dugogodišnjem vladajućem režimu Milorada Dodika ili pak urednom i upornom glancanju iste te glomazne mašinerije uz kalkulanstki izgovor da se radi o važnim nacionalnim pitanjima i temama ? Odgovor na ova pitanja je jednostavan! Opozicija u RS nije politička, a još manje ideološka protuteža Dodiku i ekipi. Radi se o birokratskoj i tehnokratskoj opoziciji, koju zanima samo pragmatični dolazak vlast i ovladavanje tokovima novca i utjecaja. Sve ostalo je u dlaku isto sa Dodikom i njegovom „priključenijom“. I kada se kritikuje „Lukašenko iz Laktaša“ , onda se to ne radi sa ciljem demaskiranja „svetih nacionalističkih krava“. Baš suprotno...

  Na bosansko-hercegovačkoj političkoj sceni vlada poprilična zbrka i opšta „zbunjoza“. Malo ko zna šta bi i kako bi - to što planira ili misli, ralizovao i ostvario. HDZ BiH kristalno jasno zna šta bi u vezi izmjena Izbornog zakona BiH, ali se pokušaji provedbe svega toga već godinama “kupaju u moru neizvjesnosti“ . Čoviću je jasno da igra „politički poker“, pa pokušava taktizirati. Posebno sada, nakon što se lobiranje Zagreba na Zapadu izjalovilo. Sa druge strane, SDA jako dobro zna šta neće (ulitimativne zahtjeve HDZ-a), ali teško javno komunicira vlastite zahtjeve ili stavove. Sve to nekako ide presporo i bez dovoljno inicijative. Barem se takav osjećaj stječe u javnosti. SDA bi najrađe da „presjeku stranci“, ali veliko je pitanje koliko je to (sada) realna opcija. 

  Mlađani gradonačelnik Banja Luke, Draško Stanivuković, povukao je ovih dana jedan od svojih bizarnijih politički poteza, nakon što je zasjeo u fotelju banjalučkog gradonačelnika. Iako je i ranije Stanivuković znao plijeniti pažnju različitim   populističkim potezima na ivici bizarnosti, odluka o neplaćanju parkinga u Banja Luci vozačima sa registarskim pločicama susjedne Srbije se, ipak izdvaja svojom posebnom simbolikom. „Nešto“ o ničemu..., nego , zašto se Stanivuković odlučio na ovaj potez?