OPOZICIJA SE SAMA „POKLALA“ – DODIK ŠIRI „EKIPU“

 

Ostavke, svađe, teške riječi i međusobna optuživanja - logičan su kraj propalih izbornih ambicija opzicije u entitetu Republika Srpska. 

Sada se očekuju „preslagivanja“ i pojava novih „prelatača“, jer je lider SNSD-a i svega ostalog u RS – Milorad Dodik, već bacio udicu pričom i pozivom na formiranje „široke koalicije“ u Skupštini RS.

Drugim riječima – „hajte 'vamo – vi gubitnici“...

Neki od opozicionara se kao čude i uporno traže razloge i pojašnjenja, mada je od prvog dana jasno je da opozicija krenula pogrešnom taktikom da Dodika dobije – Dodikovom pričom i strategijom. Idejom da i nakon Dodika treba biti – Dodik. Ne personalno, već politički i sadržajno.

U ovoj ideji bez bilo kakvog ozbiljnog političkog smisla, opozicija je tražila svoje mandate i priliku da zgrabi vlast. Da Dodika i SNSD porazi „njegovim oružjem“.

Vječitim insistiranjem na etnonacionalističkom pristupu kao poželjnom obliku i modelu vladavine, koji kombinira ideje višepartijskog uređenja i dobro ugrađene „halke“, koja samo glumi nekakve „različite stavove“. Hibrdini režim u punom sjaju.

U biti sve je to ista ekipa, koja samo igra svoje dodjeljenje uloge. Kao u Srbiji kod Vučića ili u Rusiji kod Putina. Svega ima na papiru, ali ne i u realnosti, gdje režim samo, po potrebi, mijenja kampute, dok politika ostaje kakva je i bila ili čak rigidnija.

Baš tom pričom i pristupom opozicija u RS je htjela „skinuti Dodika“.

Neće moći – ove noći, jer zašto bi bilo ko glasao za kopiju kopije, ako već može glasati za nepatvoreni original? Za ideju, koja je već provjerana kao takva i ne traži nikakva poboljšanja. Stabilan sistem optrukcije svega što režimu smeta. Sistem, koji je napravljen da sam pokreće  i gasi krize i probleme, dok usput „mete“ javne fondove i radna mjesta. Od čistačice dok premijera!     

Dodik to jako dobro zna, pa zato i odmah, prije bilo kakve priče o formiranju vlasti, nudi svoje dobre usluge i polako lomi „komad po komad“ opozicije. Kao što je to već radio, nakon nekih ranijih opozicionih poraza.

Njegova je ambicija da sve što „politički misli“ bude samo njegova ekipa, sazdana od brižljivo ugrađenih interesa i konkretnih sinekura. Da pomete svu tu političku buraniju, koja je, kao u onom poznatom stripu htjela biti „kalif umjesto kalifa“.

Samo gomila loših imitatora njegove politike, koja se „namjestila“ da mu uzme iz ruku najvažnije „igračke“.

Bio je to još jedan od pokušaja „na istu foru“, koji opoziciji nije uspio i Dodik sada samo može pričekati da se poraženi međusobno „pokolju“ i da onda on „privede“, one koji su najnagodniji i koji obećaju da će slušati ono što im se kaže. Pospu se pepelom i pređu u njegov „šator“.

Na kraju, samo je pitanje koliko će Dodik, te bivše opozicije - odlomiti. Sve ostalo je samo tehnologija vlasti režima, kojem se samo možete pridružiti, ako ga već ne možete pobijediti!

A i logično je, jer je razlika „u pet deka“...“igraj moju igru, samo molim strpljenja“...