IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  U teoriji i službeno ... predsjednik Sabora RH, Gordan Jandroković, u BiH je stigao kako bi podržao napore naše zemlje u pokušajima pridruživanja EU, ali i da istakne brojne ranije i najavi nove projekte pomoći Hrvatima u BiH. U praksi i realnosti Jandroković je BiH, onako na „mala vrata“, priprijetio „NESTANKOM!?“ ukoliko naša zemlja -   kojim slučajem - ne bude uređena na unutrašnjem planu onako kako to zvanični Zagreb želi i očekuje!? "Ako nema konstitutivnosti i jednakopravnosti, tada neće biti ni Bosne i Hercegovine", rekao je „hladan k'o špricer“ Jandroković. Dodao je i kako ukidanje konstitutivnosti naroda "mogu predlagati samo samo oni koji ne razumiju Bosnu i Hercegovinu". Mogao je čelnik Sabora RH i formalno treći čovjek u državnom rangu susjedne države pronaći i neki drugi diplomatski termin... poput... recimo... „problema“ ili „poteškoća“, ali ne... on je baš namjerno u kontekstu budućnosti BiH pomenuo njen mogući... NESTANAK!!!

  Dugo godina je smatrana „faktorom stabilnosti“... ne samo u Njemačkoj, već i u Evropi! Vladala je neobično dugo i - činilo se jako efikasno... u čvrstom zagrljaju crveno-crne koalicije (CDU/CSU/SPD). Svojevrsane njemačke verzije „stabilokratije“ u kojoj jedino nije bila sporna ona... Angela Merkel. Nekada „najmoćninija žena Njemačke i svijeta“, koja je upravo objavila svoje političke memoare.   Ekonomija pogonjena ruskim plinom i ogromnim tržištem Kine na koga je snažna njemačka industrija zakoračila još prije njenih mandata kancelarke stvorila je kod većine Nijemaca osjećaj da ova doktorica hemije sa nekadašnjeg komunističkog istoka zemlje – najbolje moguće riješenje za Njemačku. Vodila se maksimom, da je ono što je „dobro za Njemačku – dobro i za Evropu i EU“.

  Vučić je morao popustiti! Od prvog dana nakon tragedije u Novom Sadu, jasno je da je pogibija 15 ljudi nešto što predstavlja „tačku preokreta“. Ne toliko za Srbiju - koliko za Vučića – njegov hibridni režim i toksični sistem vladavine koga je osmislio, instalirao i proveo. I ovoga puta, predsjednik Srbije je pokušao da kombinacijom političke arogancije i medijskih manipulacija cijelu stvar relativizira i učini da problem „proguta vrijeme“... ali to jednostavno - nije bilo moguće. Krv na pločniku „tek obnovljene“ zgrade željezničke stanice u Novom Sadu se nije dala oprati tako lako... iako se vlast u Beogradu svojski potrudila da u rekordnom roku „očisti“ mjesto tragedije ili bolje reći – ubistva!

  Pruga, koja spaja centralne dijelove zemlje sa lukom Ploče je kičma komunikacija, industrije i razvoja u BiH. Izgleda, da je to svima jasno... osim onima kojima je to jedini posao!? Da se brinu da ta ključna saobraćajna komunikacija (i sve ostale) funkcionira bez problema. Kada se prekine , da se u najkraćem mogućem vremenu popravi. Čak i ukoliko dođe do prirodnih nesreća i katastrofa, kakva je nedavno zahvatila Donju Jablanicu. Ta pruga, koja visi u zraku savršena je metafora za stanje svijesti i načina razmišljanja aktuelne vlasti, koja – čini se – i sama visi u nekoj svojoj verziji pararalne stvarnosti . U nekom svom političkom Svemiru .

  Tema ovog bloga neće biti – čista politika, ali je to ipak nekakva politika . Kakva? Politika legalnog zavlačenja ruka u džep građana pod firmom brige za njih i njihove interese ! Ne znam jeste li primjetili, ali ukoliko automobilom krenete prema Sarajevu i sjeveru zemlje onda u troškove putovanja, gotovo sigurno, trebate uračunati i trošak plaćanja kazne, zbog - sasvim izvjesnog, dapače - sigurnog prekoračenja brzine! Sistem radara (mreža) ja tako postavljen da jednostavno morate „upasti u klopku“, čak i ukoliko ne pravite nikakve ozbiljne saobraćajne prekršaje ili vozite krajnje oprezno. Ispravnim i uredno registriranim motornim vozilom. Manirom odgovornog građanina i vozača.  

  Osnovna zabluda liberalnih i (neo)liberalnih krugova u SAD, te dijela centrističke desnice, koja (još uvijek) radije vjeruje svojim očima, nego obećanjima je u tome da je pojava Trumpa ili još važnije „trumpizma“ proizvod niza istorijskih „slučajnosti“, koje su se... eto dogodile u bliskim vremenskim intervalima. Smatra se kako je pojava Trumpa nekakva  greška u sistemu ili fantomski „ crni labud “ (važna pojava, koja se nije mogla predvidjeti, ali se ipak dogodila). Prvi Trumpov mandat je možda i bio nekakva „slučajnost“, ali ovaj drugi – koji nas upravo očekuje - sasvim sigurno nije. Trump se nije dogodio Americi i svima nama tek tako i bez najave. Zapravo je njegov "drugi dolazak" posve logičan. Sasvim je druga  priča  što su oni koji su to morali znati - spavali ili su ovu pojavu uporno marginalizirali nesvjesni njene ukorijenjosti u realnom životu... van zlatnog kaveza političara-milionera u kome je sve izgledalo baš onakvo kakvo treba biti. Savršeno! ...

  Dodik je trebao samo dovoljno dobar razlog da se pokori Amerikancima! Da podigne ruke u zrak i preda se! Pobjeda Trumpa na predsjedničkim izborima učinila mu se kao savršena prilika za neku njegovu verziju izmirenja sa administaracijom SAD, koja ga je zakucala na svoju „crnu listu“. Šef svega u RS lakonski vjeruje kako sa Donaldovom MAGA kapom i američkom zastavom iza sebe može sve vratiti na početak. Resetovati svoje odnose sa SAD. On nikako ne razumije ili ne želi znati da su glavni razlozi njegovog obitavanja na američkoj „crnoj listi“, prije svega, izvan (geo)političkog okvira BiH i tiču se njegovih vrlo prisnih odnosa sa Putinom! Prisni odnosi sa Putinom su uzrok... američko kažnjavanje Dodika u BiH je - logična posljedica.  

  Zašto je izborna bitka na američkim predsjedničkim izborima tako tijesna? Zato, jer su u igri  dva suštinski slaba kandidata, čija politička aura više zavisi od ideje koju predstavljaju, nego što oni sami imaju političke težine.   Trump i Harris su samo transmisije dvije vizije Amerike preko čijih se leđa lome puno krupnija pitanja. Nekada su to bila pitanja ekonomije ili vanjske politike – danas su to mahom „svjetonazorske teme“. Iste one za koje se smatralo da su odavno „prevaziđene“.

Odavno je svima, koji žele znati - kristalno jasno kako funkcionira vlast u Srbiji. Ko se, zapravo, za sve pita i čija je zadnja . Ko određuje i narađuje. Najavljuje projekte ili se pak obračunava sa onima, koji mu nisu po volji. Pali i gasi krize... glumi „brižnog oca nacije“, koji eto ne spava ili ne odmara... samo da bi građanima Srbije bilo bolje. Strog, ali pravedan... da, da... to sve je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Kada se treba pohvaliti ili pak preuzeti zasluge za bilo šta Vučić je prvi koji ima šta reći uz unaprijed dogovorenu i bržljivo planiranu asistenciju njemu odane armije politički uglavljenih ljudi. Njegovih pijuna...