IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Srpsko-hrvatski politički odnosi u regionu su se potpuno stropoštali u zadnjih desetak dana! Sve ovo čemu sada svjedočimo samo je kulminacija nesuglasica, koje se u do kraja otvorenom tipu diplomatske komunikacije događaju između Beograda i Zagreba, te njihovih ekspozitura u regionu.   Naravno, da je to i ranije bila više trgovačko-interesna , nego suštinska saradnja i da nekih velikih „slaganja“ nije bilo, ali je nekakav „zajednički interes“, uvijek, negdje postojao. Posebno na terenu ... u BiH.

Vlasti u Mostaru i HNK se konačno moraju uozbiljiti ... i to je jedini mogući zaključak nakon dva vrlo ozbiljna tragična događaja, koja su samo pukim slučajem završena bez - „mrtve glave“. U manje od 24 sata.... prvo je na glavnom magistralnom pravcu na prilazima užoj jezgri grada!? grupa maskiranih napadača sa palicama i bakljama planski („kao na filmu“) teško povrijedila jednog vozača i zapalila mu auto, dok se isto veče dogodio i pokušaj oružane pljačke marketa u Zaliku, koji je propao samo zbog ludo hrabre prodavačice... Fikrete. I dok vlasti, onako svako za seb e, šalju osude „najnovijih incidenata“, koji se iz nekog razloga odmah dovode u vezu sa „navijačima“, ovdašnja javnost je s punim pravom jako zabrinuta. Ponajprije jer počinjenje teških krivičnih djela u Mostaru sve više postaje neko naopako pravilo , a ne „izuzetak“. Ova dva događaja su samo ona zadnja kap koje je „prelila čašu“.

  Smjena predsjedavajućeg Predstavničkog doma parlamenta FBiH, Dragana Miokovića se nije trebala dogoditi u parlamentarnoj proceduri i političkim natezanjima. Da je posjedovao barem mrvicu „političke pameti“ - Mijoković je ostavku mogao sam “spakovati” i time prekinuti ovo mučno natezanje, bez obzira na kasnija izvinjenja i naknadnu pamet. Izjave o tome kako neka grupa bez obzira na porijeklo ili ideologiju „nije dovoljno ubijana“ ne smije biti dio bilo čijeg vokabulara, a ponajmanje onih koji su izabrani na visoke političke i državne funkcije.

  Prije skoro četvrt vijeka ubijen je srbijanski premijer - Zoran Đinđić. Gotovo ritualno na stepenicama Vlade u strogom centru Beograda. Nije imao nikakvih šansi! Prvo je (po svemu sudeći) planski onesposobljen u kretanju (povreda noge), a onda je smaknut metkom u stomak sa (za snajperiste) idealne blizine od par stotina metara. Da apsurd bude veći, zvanično ga je ubila ona ista „ekipa“ sa kojom je tokom prevrata u Srbiji - Đinđić sklopio „pakt“ o „zajedničkim interesima“. Tražio i dobio podršku (Legija i ekipa) kako se represivni aparat sa kojim je Milošević raspolagao ne bi miješao u ko zna koje „događanje naroda“ u Srbiji. Sve ono što je kasnije uslijedilo (akcija „Sablja“) bilo je samo kontrola štete, koja je počistila onaj najgori kriminalno-politički korov , uzgajan pod skutama režima, ali je problem itekako ostao da stoji  u zraku. Zašto?

  Vjerovatno nikada nećemo do kraja saznati u kojem je to tačno momentu predsjednik SAD, Donald Trump, pomislio da je masovni napad na Iran – „dobra ideja“. Šta je to dovelo do odluke da se Trump obračuna sa jednom tako velikom zemljom, koja je već ranije pokazala da raspolaže sa vrlo respaktabilnim arsenalom raketnog naoružanja najnovije generacije. Da li je Trumpa ponijelo uspješno i gotovo „hirurško“ uklanjanje predsjednika Veneceuele Nicolasa Madura iz ureda i postavljanje nove marionetske vlasti u toj naftom bogatoj državi ili pak nešto posve drugo? Možda čak i nešto što se Trumpa lično tiče i na čemu je „tanak“!?