IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Najveća zabluda srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, ali i dobrog dijela domaćih i međunarodnih analitičara je da srbijanski studenti žele nekakvo "svrgavanje s vlasti" njega i njegovih ljudi. Da je u toku nekakva nova „obojena revolucija“. Sve ovo ne može biti dalje od istine! Prije svega... srbijanski studenti to ne mogu uraditi čak i da to žele!   Oni nastoje da se nakon njihove uporne javne borbe i zalaganja na ulicama i javnim mjestima njegov dugovječni hibrnidi režim u Beogradu uruši sam od sebe... Kao kula od karata .

  U Beogradu i drugim srbijanskim gradovima već danima „vrije“... u Podgorici se protesti tek zahuktavaju ... u Hrvatskoj se narod digao na noge zbog talasa, smatra se, neopravdanih poskupljenja roba i usluga, a sličan poziv na neposluh potrošača i građana dogovora se uskoro i u BiH! Sprema li se to... hmmm... „Balkansko proljeće“? Aluzija je naravno očita i namjerna i tiče se paralela u pogledu   stanja na Balkanu i stanja u arapskom svijetu, prije petnaestak godina, kada je – činilo se niz „nepovezanih i lokalnih“ događaja dovelo do ogromnih geopolitičkih promjena, pa i svrgavanja nekih do tada – vjerovalo se - dobro utvrđenih režima.

  Na kraju se dogodilo „ono što se moralo dogoditi“! Ono što je svima, koji bolje poznaju političke prilike u BiH bilo jasno još od prvog dana. Bez obzira na rukovanja i osmjehe... dobra nadanja i evropske perspektive . Vladajuća koalicija ili bolje reći nakupina vladajućih stranaka bez političkog kompasa, ali sa istančanim darom za uglavljivanje - gromoglasno se raspala pred očima ovdašanje, mahom, autistične javnosti. Politička reprezentacija „Trojke“, nakon što se pošaketala unutar vlastitih radova (zanimljiv dvoboj Ćudić-Konaković) konačno je smogla snage i hrabrosti da SNSD-u i Miloradu Dodiku „pokaže vrata“.

    Poštovani prijatelji, ovaj blog je napisan kao jedna opora pjesma! Poruka svima onima koji se čude „kako je Donald mogao doći (opet) na vlast“. Prije nego bilo koga osudite... razmislite prvo o sebi. O onome što ste radili i još bolje o onome što niste! Razmislite o lakoći s kojom ste pristali biti dio tzv.„globalnog sela“ bez obzira na očigledne posljedice. Razmislite i o onome što će tek doći, dok ste vi čitali besmislene postove na društvenim mrežama i smijali se „šaljivim“ video clipovima. Ili se prepustite ... jer kao što Borgovi poručiše... „Resistance Is Futile“ (Otpor je uzaludan)... da li je?  

  Premijer RH Andrej Plenković je izvrstan političar u smislu shvatanja politike kao zanata . Rječit je i dobro informiran. Zna politički i strateški misliti i ima dobro raspoređene prijatelje i zaštitnike na važnim evropskim funkcijama. Dobar je i u taktičkom upravljanju političkim krizama, ali ima jednu veliku slabost... stranku kojoj je na čelu! Kao u onoj bajci o Skadru na Bojani... sve što Plenki preko dana napravi i sagradi – „vile“ HDZ-a preko noći - uglavnom poruše, jer treba pomiriti sve te struje i apatite u HDZ-u, koji je navikao da funkcionira kao država u državi . Bez obzira ko je na čelu stranke – odnosno ko je „Ćaća“. „Ognjištar“ ili „Liberal“.

  Donald Trump nikako nije klasičan političar... čak niti predsjednik u tradicionalnom smislu toga pojma! Trump je, prije svega - fenomen , koji nije iznikao sam od sebe. Kao takav moguć je bio samo u duboko posvađanoj Americi. Zemlji gdje su kulturni ratovi postali dio političke stvarnosti i glavi pokretač brojnih javnih zbivanja. Trumpova osnovna namjera nije do kraja poznata, jer on teži trenutku i improvizaciji , ali će se većina njegovih promjena vjerovatno odnositi na SAD, pa tak onda na svijet i to samo kao posljedica onoga što će uraditi na domaćem terenu .