PRIRODA I DRUŠTVO: SPREMA LI SE "BALKANSKO PROLJEĆE"?

 

U Beogradu i drugim srbijanskim gradovima već danima „vrije“... u Podgorici se protesti tek zahuktavaju... u Hrvatskoj se narod digao na noge zbog talasa, smatra se, neopravdanih poskupljenja roba i usluga, a sličan poziv na neposluh potrošača i građana dogovora se uskoro i u BiH!

Sprema li se to... hmmm... „Balkansko proljeće“?

Aluzija je naravno očita i namjerna i tiče se paralela u pogledu  stanja na Balkanu i stanja u arapskom svijetu, prije petnaestak godina, kada je – činilo se niz „nepovezanih i lokalnih“ događaja dovelo do ogromnih geopolitičkih promjena, pa i svrgavanja nekih do tada – vjerovalo se - dobro utvrđenih režima.

 

Iako se ovakve vrste paralela uvijek pomalo nategnute (drugi kontekst – drugi prostor), pa možda i preuveličane, neke poveznice se naprosto nameću same od sebe. Kao u arapskom svijetu i na Balkanu su na vlasti mahom političke strukture, koje ne znaju šta znači biti u opoziciji!?

Plenković u Hrvatskoj, recimo, guli svoj treći (rekordni) premijerski mandat, Vučić svoj apsolutistički volan hibridnog režima po ugledu na Putina i Rusiju u Srbiji čvrsto drži već godinama i ništa se bez njega ne može dogovoriti, dok politički staž na vlasti Dodika i Čovića može ugroziti samo bjeloruski diktator Aleksandar Lukašenko.

Jugoslavija se kao jedinstven državno-pravni okvir - naravno raspala u krvi, ali to ne znači da zbog niza razloga države-sljednice nekadašnje SFRJ nisu spojene skrivenim sistemom nevidljivih posuda.

Od saobraćaja i ekonomije, pa do naravno politike. Uostalom, to mi u BiH – najbolje znamo zbog dugogodišnjeg miješanja Beograda i Zagreba u zbivanja u našoj zemlji. "Srpskog sveta" i podebljane hrvatske „kifle“.

Svi dugovječni režimi u svijetu izgledaju „otmjeno i vječno“ sve dok se ne dogodi neki dovoljno važan „okidač“, koji je samo „inicijalna kapisla“ za tempiranu socio-političku bumbu. U Srbiji je to bila „nastrešnica“, koja je ubila 15 ljudi... u Crnoj Gori je to masovno i bezumno ubistvo na Cetinju, dok je u Hrvatskoj sve jači frustrirajući osjećaj socijalne nejednakosti, pa i siromaštva zbog korupcije i divljanja cijena, a što nije (najvećim dijelom) posljedica rasta “ulaznih parametara“.

Trgovci kao da testiraju koliko daleko mogu ići u podizanju cijena, a da to građani prihvate kao „normalno“. Jedno vuče drugo – pa inflacija dodatno obezvrijeđuje novac za koga se sve manje može kupiti robe, koja je sve skuplja!?

Kod nas u BiH stanje je još i gore, jer se elementi svih ovih regionalnih „problema“ mogu pronaći u našem predimenzioniranom sistemu, baziranom na apsurndnom insistiranju na etno-demokratiji kao jedinom važećem modelu uspostave i funkciniranja vlasti.

Dakle, regija se „zatalasala“ i to je stanje koje će potrajati!

Iako ne treba potcjenjivati snagu domaćih političkih i javnih faktora, ali i razočaranih građana kojima se valjda nakon svih ovih godina „ulila voda u uši“, jasno je da ovakvih velikih previranja nema bez velikih igrača. Kao što je to bilo i tokom „Arapskog proljeća“.

Samo je pitanje šta ko i koga zastupa i kome od velikih nešto od svega ovoga odgovara? Iako svi poslovično upiru prstom u Zapad (obojene revolucije), mišljenja sam da ne bi trebalo isključiti ni ostale „teškaše“.

Poput Rusije kojoj odgovara neki „drugi front“ u Evropi, ali i Kine, kojoj je ovaj dio svijeta važan kao teritorij preko koga se ulazi na evopsko tržište.  

Uglavnom skoro će proljeće... a u proljeće sve procjveta... pa i priroda.

A šta je sa balkanskim društvima u kojima je „otiš'o svak' ko valja“?