IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Regionom je ovih dana prostrujala , naoko, bizarna vijest . Jedan je bivši zatvorenik, naime, objavio knjigu svojih „zatvorskih sjećanja“ u kojoj se prisjetio i kako je iza dobro zaključanih vrata zatvora – pravio vino!? Kako prenose mediji, njegova knjiga govori o „razdoblju zabrane konzumiranje alkohola“ u zatvoru. Da bi zatvorenik, sebi i svojim utamničenim prijateljima, malo olakšao zatvorske dane došao je na ideju da od „par kilograma stolnog grožđa - napravi vino“... izvještava dobro upućeni izvještač iz Zagreba. Priča bi, osim „priznanja“ o kršenju strogih zatvorskih protokola (za što bi sigurno bio kažnjen da je zatvorska uprava znala), bila na neki svoj uvrnuti način i „simpatična“ da nije par jako „nezgodnih detalja“.

    Ni nakon konačne presude ratnom zločincu Ratku Mladiću iz Beograda i Srbije nismo mogli čuti nikakve naznake moguće katarze i suočavanja sa poljedicama ratova i strahota, koje je Srbija, nota bene , osmislila, pokrenula, finansila i vodila. Radi se samo o nastavku politike negiranja ili relativiziranja Haaga, a što je srbijanska državna politika još od osnivanja tog Tribunala. Uz samo jedan izutetak – vrijeme premijerskog mandata Zorana Đinđića. Ali i to je „uspješno elaborirano“, doslovnim fizičkim uklanjanjem mladog premijera, u gotovo ritualnom, ubistvu u centru Beograda. Đinđić je „popio snajperski metak“, jer je imao ambiciju da Srbiju suoči sa neugodnim istinama i konačno izvuče iz blata velikodržavne politike, koja vuče korijene još iz devetnaestog stoljeća.