IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  U svojim očajničkim pokušajima da se dopadne svima (koji mu zbog nečega trebaju) ili barem na trenutak bude ono što bi drugi voljeli da jeste - predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je na putu da izmisli sasvim novi model diplomatije! Recimo... da bi taj Vučićev „patent“ mogli nazvati... „fliper diplomatijom“. Svojevrsnom brzom izmjenom stanja i pojavnosti u suludom ritmu, a prema principu da političar u kratkom vremenu – poput flipera - dodirne što više važnih pozicija, ali da se ni na jednoj od njih ne zadrži - predugo. Tek toliko da se „puspasi“ i pokupi pokoji poen u svojim frenetičnim pokušajima da održi srebrenu kuglu unutar flipera.

  Sve ove godine – praktički od početka upetljanosti tzv. „međunarodne zajednice“ u zbivanja u BiH međunarodne diplomate različitog ranga važnosti upozoravali su ovdašnje lokalne lidere i liderčiće , kako „moraju govoriti jednim jezikom“... uz obaveznu napomenu kako je „kompromis najbolji za sve“. Dosta od toga je bilo sušta istina i itekako je imalo smisla , sve dok od sličnog „virusa“ nisu oboljeli i oni, koji su se, koliko juče kleli u principe i demokratske standarde. Tako smo uz poslovičnu domaću „zbunjozu“ dobili i „diplomatsku kakofoniju“ međunarodnih faktora, čije ponašanje u zadnje vrijeme neodoljivo podsjeća na stare „balkanske političke običaje“.

  SAD gledaju na EU kao neku vrstu saveznika, ali i globalnog suparnika i to nije samo stav aktuelne američke administracije! Pristup Dolanda Trumpa odnosima prema Evropi je samo puno manje diplomatski od uobičajnog, ali je suština – ista. Razlika je u stilu i načinu provođenja strategije „uklinjavanja“ u Evropi, ali ne i u najvažnijim ciljevima. Teza o „novoj“ i „staroj“ Evropi dogodila se davno prije Donalda Trumpa... u vrijeme čvrste vladavine Georgea Busha (mlađeg), kada je njegov utjecajni državni sekretar, Donald Rumsfeld, u trenutku tadašnje (ne)podrške ratu u Iraku (2003.) iznio tu „tezu“, koja suštinski podgrijava (stare) podjele u Evropi i EU, te sugeriše na različitost interesa .

Odlučivši se napasti Iran, Donald Trump, je napravio istu vrstu „velike geopolitičke greške“, kao i Vladimir Putin, kada je svojevremeno olako napao Ukrajinu! Upao je u istu klopku „specijalne operacije“, koja je trebala biti okončana za par dana ili najviše par sedmica. Tako se, barem, mislilo. Američki predsjednik je počeo rat, koji ima globalan utjecaj na čitavu planetu i čije će se posljedice godinama osjećati samo na osnovu svojih „uvjerenja“, a vjerovatno i nekakvih procjena da je samo potrebno „dovoljno jako udariti“. Pobiti najviše državno i vjersko rukovodstvo i cijeli sistem Irana će se... urušiti sam od sebe .

  I ranije je postojala tzv. „ekonomska diplomatija“ u službi državnih privrednih interesa, ali ono što se u zadnjih godinu dana događa u svijetu okreće potpuno naglavačke sva dosadašnja pravila i modele ponašanja. Praktički, skoro svako pitanje je u suštini puno više ekonomsko, nego političko ili čak - geopolitičko. Sve je svedeno na puki i goli interes tako da je sada glavno pitanje: Šta zanimljivo nudite i šta zauzvrat tražite? Mada se i ranije trgovalo preko ambasada i drugih DKP „alata“, najnoviji trend je pokrenuo predsjednik SAD Donald Trump kada je proglasio tzv. „Liberations day“ – odnosno onoga momenta kada je praktički cijelom svijetu zaveo protekcionističke mjere u vidu velikih ili čak astronomskih carina.

Iako važi za političara tvrdih stavova , koji uvijek traži maksimalno (da "zaštiti Srbe") kako bi dobio baš ono šta mu treba – Milorad Dodik je - u teoriji i praksi - najveći politički „kameleon“ ne samo u BiH, već i u regiji! On je političar, koji nema ideologije ili nekog konačnog stava o bilo čemu, te svoju zapaljivu retoriku, već decenijama samo prilagođava svojim partikularnim interesima. Onima, koji će mu omogućiti nastavak apsolutne vlasti. Prvo je bio Mile Ronhill - nagodni američki čovjek i „dašak svježeg vjetra“ zadužen za prljave poslove detroniziranja SDS kadrova, da bi se onda prometnuo u najodanijeg sljedbenika nove geopolitičke strategije u Evropi Vladimira Putina i Ruske Federacije.

  Cijeli „misleći politički svijet“ ostao je zadivljen dubinom govora i važnošću poruka, koje je na Svjetskom ekonomskom formu u Davosu izrekao premijer Kanade - Mark Carney . Govor se opisuje kao „istorijski i maestralan“, ali Carney nije otkrio nikakvu „toplu vodu“. Takvim smislenim i dobro odvaganim riječima političari su se služili i ranije, ali je to u zadnjih desetak godina „izašlo iz mode“!? Svi hoće brzo i lako. I po mogućnosti da „nije dosadno“.

  Sve ono što svjetski mediji i raznorazni dobro obaviješteni “igrači” navode kao "razlog" zbog koga Donald Trump tako žarko želi “staviti svoju šapu" na Grenland - može i ne mora biti tačno. Špekulacije su, uostalom, sama bit sadašnjeg „umreženog društva“ zasnovanog na manipulacijama i „činjenicama“ koje se mogu tumačiti kako to kome odgovara. Možda je baš sve to o čemu se razglaba - ništa dugo do - suha istina , ali ono što Trumpa zaista pokreće u njegovoj borbi protiv dojučerašnjih saveznika (ali i ostatka svijeta) je njegova sopstvena uloga u svemu tome. Sve što sada želi na Grenladu već ima, ali on želi JOŠ .

Do prije nekih par sedmica malo ko u BiH i regionu je znao za lik i djelo izvjesnog Maxa Primorca. Osim onih upoznatih sa mrežom hrvatskih lobista u svijetu ili pak onih koji su iz nekog čudnog razloga istraživali strukturu američke personalne političke scene... „po dubini“. Iako ga u Hrvatskoj i dijelu BiH žele predstaviti kao „moćnog lobistu“, radi se tek o klasičnom američkom birokrati „hercegovačkih korijena“ iz petog ili šestog „ešalona“ Republikanaca.   I to u najboljem slučaju.

  Donald Trump je sada do kraja otvorio svoje čuvene „karte“ ! U upravo objavljenoj Nacionalnoj sigurnosnoj strategiji Bijele kuće - Evropi je namijenio ulogu američkog „geopolitičkog privjeska“. Evropsku uniju (EU) doživljava i tumači više kao mogućeg dosadnog suparnika, nego važnog saveznika ili partnera, što je ona decenijama bila. Puno mu je bliža ideja „novog suverenizma“ evropskih desničara kao osnovnog pokretača procesa, jer zna da na taj način može puno lakše upravljati evropskim poslovima.   EU radije vidi kao „ skup slabih država “, koji ovisi o sigurnosnim aranžmanima sa SAD (koje one same masno plaćaju!), ali i kao prostor tržišta američkih korporacija. Oružja... prije svega. Sve što za Trumpa nisu Evropa ili EU – jeste Putinova Rusija!?

U javnom narativu, koji se vješto i uporno plasira putem društvenih mreža i medija i u vremenima alternativnih činjenica , kao poseban „kuriozitet“ se navodi činjenica kako je novi gradonačelnik najvećeg američkog grada – New Yorka, Zohran Mamdani - da prostiš po vjeroispovjesti... musliman! Uz to je i navodni „komunista“ na čemu posebno insistira vođa MAGA pokreta i trenutni predsjednik SAD - Donald Trump.

  Svojevrsna „Trump euforija“ proširila se širom različitih desnih političkih opcija u svijetu, pa tako i na „brdovitom Balkanu“. Taj svojevrsni mesijanski drugi silazak Trumpa među desničare raznih boja; od onih relativno umjerenih - do krajnje desnice ohrabrio je dojučerašnje marginalce ili pak snažno potakao ambicije etabliranih desničara da se postave... još desnije! Što se tiče Balkana Trump efekt je posebno izražen u susjednoj Hrvatskoj.

  Jasno je da se radilo o tajnom dogovoru . Dodik i njegovi ljudi su to, uostalom, i tražili. Sami su se nudili i kitili MAGA kapama i na sva usta hvalili Trumpa. Međutim, sasvim je drugo je pitanje šta su na kraju (zaista) dobili? Prije svega, dobili su listu zadataka, koje moraju provesti da bi se izvukli iz „živog blata“ u koga su se sami uvalili. Brzina i način povlačenja neustavnih zakona u entitetskoj Skupštini, kojima su, ne tako davno, bahato negirali državu i njene ovlasti, te mešetarenje imenima Dodikovih nasljednika - svjedoče o dramatici događanja unutar Dodikovog kruga .  

  Konačno je završeno to natezanje i taktiziranje . Vučiću je dato sasvim dovoljno vremena i prilika da završi ono što mu je „preporučeno“... ili što je, možda, jednom čak i negdje... „obećao“. Da se nekako riješi presudnog ruskog (vlasničkog) utjecaja u Naftnoj industriji Srbije (NIS). Kako nije - američke sankcije preko hrvatskog „Janafa“ su stupile na snagu! Hrvatska je samo „klimnula glavom“, iako će i Zagreb itekako osjetiti finansijske gubitke. Procjene su samo do kraja godine nekih 18 miliona eura na uslugama transporta nafte . Najvažnije je pitanje zašto Vučić nije postupio racionalno i „zamolio“ Moskvu da se „isključi“ iz NIS-a?

  Rat u Evropi je već uveliko počeo, samo što ga još niko nije zvanično proglasio! Veliko je i pitanje i hoće li obzirom da se tehnologija rata i ratovanja znatno promijenila u odnosu na neke ranije periode. Savremeni rat ima više pojavnih oblika od kojih je onaj „vatreni“ samo završna faza jednog dužeg procesa, koji počinje hibridnim, a u pravilu se nastavlja proxy sukobom. Prva dva oblika rata u Evropi već uveliko traju!

  Šta bi trebalo značiti to što su nam iz SAD umjesto očekivanog ambasadora u BiH sa punim diplomatskim kapacitetom te visoke i cijenjene diplomatske funkcije - ponovo poslale otpravnika poslova ? Ili još bolje pitanje: Zašto je već postojećeg „otpravnika“ zamijenio jedan drugi i to se već unaprijed uračunatim rokom trajanja od godinu dana!? To da neka država umjesto regularnog ambasadora na toj poziciji ima otpravnika poslova nije nikakav presedan ili nešto čudno, ali je vrlo neobično da se u „važnim i velikim ambasadama (a to ona u Sarajevu svakako jeste) opet imenuje diplomata nižeg diplomatskog statusa .

  Decenijama se u svjetskoj geopolitičkoj misli i praksi , smatralo kako veliki geopolitički savez Kine, Rusije i Indije - „praktički nije moguć“. Kako zbog divergentnih interesa ovih državnih i demografskih svjetskih „teškaša“, tako i zbog vrlo vješte diplomatske igre Zapada (predvođenog od strane SAD), koji je s Kinom i Rusijom ekonomski sarađivao (i profitirao), dok je sa Indijom pažljivo gradio strateške odnose. Ti odnosi su bili puno više od privrednih veza i zadirali su u pitanja sigurnosne saradnje SAD i Indije, te razmjene visoke vojne tehnologije. A onda se... pojavio Donald Trump!

U samo šest mjeseci predsjednik SAD, Donald Trump, prešao je put od predizbornog obećanja da će rat u Ukrajini završiti za 24 sata do najave da će (EU novcem naravno) naoružati Ukrajinu najnovijim američkim raketnim naoružanjem i municijom... uvesti 100 posto carine Rusiji i za sve ostaviti rok od 50 dana!? Između jednog, pokazalo se, totalno propalog obećanja zasnovanog na „alternativnim činjenicama“ i razočaranja ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, Trump je činio sve da potkopa ili barem oslabi volju Kiijeva da se brani!? Javno je ponižavao ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, te tražio koncesije na iskopavanje „minerala“ u Ukrajini neprestano tvrdeći kako treba poštovati realnosti – odnosno Putinu, manje-više“ - dati ono što traži! Petinu teritorija Ukrajine i obećati mu da ta zemlja neće postati članica NATO saveza.

  Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, majstor je igara i spinova , ali se i najbolji u tom "poslu" u jednom trenutku „malo zaigraju“, jer nije lako žonglirati sa više stolica .   Vraški je to teško i politički opasno, posebno ukoliko upadneš u igru sa „teškašima“... tipa Putina ili Trumpa! I jedna i druga strana imaju svoja očekivanja i načine da utječu na brojne procese u svijetu i Srbiji, pa ti preostaje samo da se vadiš kako znaš i umiješ. Vučić je tako da bi izbjegao ili bolje reći najavio mogućnost da (možda) ne ode kod Putina u Moskvu 09. maja - morao prvo „potegnuti“ do Amerike!

  Vjerovatno najveće razočarenje, Milorada Dodika, u njegovoj politici otvorenog secesionizma i pokušaja odvajanja entiteta RS od BiH - stiglo je od onih u čiju je „promjenu ponašanja i djelovanja“ - polagao najveće nade. Od strane SAD i nove Trumpove administracije! Dodik je nakon predsjedničkih izbora u SAD želio stvoriti utisak u domaćoj, ali i regionalnoj javnosti da je sa ponovnim ulaskom Trumpa u Bijelu kuću za njega nastupila neka nova situacija u kojoj, ne samo da neće biti neugodnih sankcija i teških pritisaka, nego će Trump čak i podržati većinu njegovih ideja!? I to zbog navodne „ideološke bliskosti“...