FLIPER DIPLOMATIJA... ON JE "ĆIZA WIZARD"!
U svojim očajničkim pokušajima da se dopadne svima (koji mu zbog nečega trebaju) ili barem na trenutak bude ono što bi drugi voljeli da jeste - predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je na putu da izmisli sasvim novi model diplomatije!
Recimo... da bi taj Vučićev „patent“ mogli nazvati... „fliper diplomatijom“.
Svojevrsnom brzom izmjenom stanja i pojavnosti u suludom ritmu, a prema principu da političar u kratkom vremenu – poput flipera - dodirne što više važnih pozicija, ali da se ni na jednoj od njih ne zadrži - predugo.
Tek toliko da se „puspasi“ i pokupi pokoji poen u svojim frenetičnim pokušajima da održi srebrenu kuglu unutar flipera.
Za domaću upotrebu nudi platonsku ljubavnu vezu sa Moskvom, a sa Kinom se ozbiljno utalio oko kredita i EXPO izložbe, dok sa Zapadom igra igru, jer jednostavno mora i jer su takve geopolitičke okolnosti, koje sve i da hoće - ne može promijeniti.
Veze sa Moskovim i Pekingom su dobrodošle za Vučićeve praktične probleme (ekonomija i vječni srpsko-ruski mitovi), ali on jako dobro zna da bez podrške sa Zapada; iz Washingtona i Bruxellesa - teško može ostati na vlasti.
Posebno sada kada mu opozicija, a još više „studenti“ pušu za vratom i tjeraju ga da se u hodu prešaltava. Traži načine da se u fliper diplomatiji malo očeše o zahtjeve Zapada za ulaskom u zapadni geopolitički krug, ali da u isto vrijeme ne naljuti plaho Moskvu i Peking.
Upravo zbog toga, Vučić je stajao u prvom redu na paradi u Parizu u „koaliciji voljnih“, te kasnije pohodio u Kijev u delegaciji sa „jugoistoka Evrope“. Vučić se tako ritualno pojavi tamo gdje ne može izbjeći da ne ode, ali ne potpisuje bilo kakve „papire“, što bi valjda trebalo značiti da je tamo išao samo jer je morao i jer je to bilo oportuno.
I dok su Pariz i Kijev bile Vučićeve fliper-tačke u odnosima sa EU najavljeni „strateški dijalog“ sa SAD o kome govori i državni sekretar Marco Rubio direktni je američki udar na Vučićeva nastojanja da od Srbije napravi „evropsku rampu“ Kine i svojevrsni kineski ekonomski proxy.
Za razliku od Evropljana, koji vole da igraju igre u kojima (zbog različitih stavova unutar EU) ima podosta prostora za „fliperanje“ kod Amerikanaca to nije slučaj. Oni drže energetske ključeve Srbije preko naftovoda kome svako malo produžuju dozvole za izvoz nafte.
Samo da bi pokazali ko se tu pita.
Vučić pokazuje znakove da je spreman, pa nafta još teče (preko Hrvatske). Koliko je zaista spreman, pokazat će „strateški dijalog“ sa SAD u kome se Washington sigurno neće zadovoljiti mrvicama a „kineskog stola“.
Teme razgovora sa Amerikancima su postavljene maksimalno široko i kreću se od pitanja bezbjednosti i vojne saradnje, preko ekonomije i američkih investicija u Srbiji, pa sve do energetike, digitalne infrastrukture i novih tehnologija, ali i borbe protiv organizovanog kriminala, te pitanja regionalne stabilnosti.
Uključujući i uvijek neugodne rasprave oko pitanja Zapadnog Balkana i Kosova.
Vučić se, naravno, nada da bi ova američka epizoda sa strateškim dijalogom (koji se ne zove „strateški“ - tek tako) mogla biti samo još jedna njegova fliperaška igra, ali po svemu sudeći za njega slijedi teška šahovska borba u kojoj igra crnim figurama.
Čak i da mu Amerikanci ponude njegov izum – fliper diplomatiju teška i glatka srebrena kugla flipera mora jednom završiti u kanaliću, koji označava – kraj igre!
...sad' o Kemi priča i Evropa sva
o kako taj dečko ćizе igrat' zna
od Stambola do Minhena ravnoga mu nema
i čitav se svijet osvojiti sprema!
