IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Da je Milorad Dodik lažni „socijaldemokrata“... znali smo odavno. Nije ga bilo teško prokužiti ... spoznati da se radi o nepatvorenom nacionalisti, koji je u mnogim segmentima ideologije i prakse pravazišao čak i svoje prave uzore ... dokazane ratne zločince Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Međutim, to nije bio kraj Dodikove „transformacije“, jer nas je ovih dana Mile uveo u šovinstički dio svoje (do juče) dobro skrivene političke ličnosti. Doduše, dalo se to naslutiti i ranije kada je uporno i bez zadrške Bošnjake u baš svim svojim javnim nastupima podrugljivo nazivao „muslimanima“, svodećih ih tek na vjersku grupu i oduzimajući im pravo na vlastito nacionalno određenje... a time i na državu. A sada je otišao i korak dalje!

  Dugogodišnje razumijevanje politike u BiH kao načina kontrole, ali i zloupotrebe JAVNOG NOVCA – počinje poprimati oblik egzistencijalne prijetnje kako samoj državi tako i svim njenim građanima (bez obzira na ime i prezime). Iako se stranke i lideri vole „pohvaliti“ zaštitom nekakvih „kolektivnih i nacionalnih prava“ – javna je tajna da se ponajprije brinu o svojim (lično/osobnim) interesima. Brigu brinu o javnim sredstvima... dobro plaćenim pozicijama i sinekurama... gdje je pos'o dobar, a para laka – da parafraziram jednu od poznatijih pjesama iz kataloga prijeratnog Zabranjenog pušenja (Bos ili hadžija).

  Osnovni problemi u politici EU prema BiH su nedosljednost i olako pristajanje na promjenu pravila igre , pri čemu se umjesto dobro poznatih (evropskih) principa instaliraju raznorazni  privremeni aranžmani , koji onda, protokom dovoljnog vremena, postaju stalni modeli ponašanja i djelovanja!   EU tako u BiH provodi politiku, koja je relativno jaka i dosljedna samo na "velikim" riječima, dok su djela - površna i svedena na neki oblik diplomatske forme, koja se može tumačiti na više načina. Zavisno od ugla gledanja . Evropa u BiH to uvijek napravi nekako „okruglo-pa-na-ćoše“... da svako od sudionika može biti „zadovoljan“ i pročitati (samo) nešto što ga zanima, a što će kasnije proglasiti svojom „pobjedom“.

  Koliko je stanje u BiH suštinski apsurdno najbolje svjedoči namjera ovdašnje izvršne vlasti da milionske dugove nastale zbog loše poslovne i svake druge politike onih koji provode secesionističku politiku - treba platiti ta ista država... koju nastoje brutalno rasturiti i razvlastiti!? Iako Milorad Dodik stalno priča okolo kako BiH za njega „nije država“, te da je to „vještačka tvorevina“, koja mu je „nametnuta“ - državni novac rado prima i nema ništa protiv da neko drugi namiri ogromna dugovanja nastala u entitetu RS.   Na taj način Dodik ne samo da godinama bez posljedica politički razvaljuje suverenitet i državnu cjelovitost BiH, već ruši i njene institucije i ekonomsku održivost, jer da se ne lažemo – stotinjak miliona KM nije mali novac. Čak ni za veće i jače ekonomije od BiH.  

  Premijer RH i (što je u ovoj priči jako važno) – lider HDZ-a, Andrej Plenković, (opet) dolazi u Mostar... i to u dvodnevnu posjetu . Formalno, Plenković dolazi kako bi otvorio Mostarski sajam... održao par protokolarnih susreta, te najavio nove projekte pomoći njegove Vlade Hrvatima u BiH ... ali to je samo dio cijele priče . Uoči dolaska u Mostar, Plenković je vrlo znakovito izjavio kako su on i njegova Vlada „veoma zabrinuti“ zbog aktuelnog stanja u susjednoj BiH, te da je "Hrvatska među prvim državama, koje imaju iskren interes za političku i institucionalnu stabilnost Bosne i Hercegovine“.

  Čudne se stvari događaju na Balkanu i u njegovoj okolini! Sindrom militarizacije Evrope prenio se i na ove rovite prostore , što nije neko iznenađenje, ali zato jeste činjenica da članice NATO saveza potpisuju sporazume o „saradnji u odbrani“... sa različitim partnerima!? Ima li NATO savez uopšte nekakvu zajedničku politiku na Balkanu, što bi bilo očekivano obzirom na članstvo u istoj organizaciji ili je i NATO postao „relativan pojam“? Pri tome same članice NATO saveza nisu toliko interesantne kao potpisnice, koliko su zanimljivi njihovi „partneri“. Za Albaniju i Hrvatsku – to je Kosovo, dok je za Orbanovu Mađarsku to – Srbija!?