Premijer
RH i (što je u ovoj priči jako važno) – lider HDZ-a, Andrej Plenković, (opet)
dolazi u Mostar... i to u dvodnevnu posjetu.
Formalno,
Plenković dolazi kako bi otvorio Mostarski sajam... održao par protokolarnih
susreta, te najavio nove projekte pomoći njegove Vlade Hrvatima u BiH...
ali to je samo dio cijele priče.
Uoči
dolaska u Mostar, Plenković je vrlo znakovito izjavio kako su on i
njegova Vlada „veoma zabrinuti“ zbog aktuelnog stanja u susjednoj BiH, te da je "Hrvatska među prvim državama, koje
imaju iskren interes za političku i institucionalnu stabilnost Bosne i
Hercegovine“.
Iako to nije službeno najavljeno, jedna od glavnih tema Plekovićevih razgovora dva sestrinska HDZ-a u Mostaru sigurno će biti budući politički odnosi u BiH, odnosno formiranje nove vladajuće većine, jer su se stvari opet zakomplikovale. I to, prije svega, zbog nejasnog stava HDZ BiH, koji bi danas (kao) napuštao partnerske odnose sa Dodikovim SNSD-om, a koliko sutra bi mu opet trčao u zagrljaj!?
Sada
je, naime, jasno kako je nedavno Čovićevo „distanciranje od Dodika“ bilo tek plansko
i iznuđeno taktiziranje, te pokušaj tvrde političke ucjene partnera na vlasti,
a ne do kraja stvarno odmicanje od opasne separatističke politike Dodika i njegovih
ljudi.
Novi prostor
za približavanje Dodiku, Čović je pronašao i formalnom nepristajanju Trojke
na izmjene Izbornog zakona BiH (prema željama HDZ-a), ali i u činjenici da
Interpol, pomalo iznenađujuće, nije raspisao međunarodnu potjernicu za
Miloradom Dodikom. Takvom politikom dvostrukih aršina i razlika između
riječi i djela, Čović suštinski ide na ruku Dodiku i kupuje mu - dragocjeno
vrijeme.
Ali, iako nema potjernice Interpola, Dodikove političke akcije su daleko od zadovoljavajućih.
Lider
SNSD-a se nalazi u izolaciji najvećeg dijela zemalja EU, koja je samo dodatno
pojačana nakon neviđenog skandala sa protjerivanjem (uz oružje!) jedne njemačke
ministrice i najava da bi entitet RS „mogao ući u vojni savez sa Srbijom i Mađarskom“.
Plenković
može biti i pragmatičan i uvažavati Čovićeve poteze, te činiti sve da ih ne
ugrozi (jer Dragan ima moćne zagovaratelje u RH) ali stvari su se počele
komplikovati na puno višim nivoima.
Onim
međudržavnim. I to u zemljama do čijeg mišljenja zvanični Zagreb itekako drži,
a to su: Austrija i Njemačka.
Kao
dva politička sponzora Hrvatske u vrijeme osamostaljenja te države od
SFRJ, ali i kasnijeg priključivanja EU, stavovi vlada ove dvije države nikako
ne mogu biti prešućeni ili ignorirani u Zagrebu.
A baš
iz Berlina i Beča zadnjih dana su itekako ljuti na Dodika.
Toliko
da mu je već zabranjen ulazak u te dvije zemlje, a što bi mogao biti tek
početak sankcija prema „Čovićevom partneru“. Obzirom na značaj i utjecaj Austrije
i Njemačke realno je očekivati da se i ostali - dobar dio EU priključi takvoj
politici, što naravno uključuje i Hrvatsku.
Zagreb
ima pravo na vođenje samostalne vanjske politike, pa i prema pitanju Milorada
Dodika (čitaj Srpskog sveta), ali da li je Vlada RH zaista spremna
dovesti u pitanje svoje (pre)važne odnose sa Bečom i Berlinom, radi jednog
Dodika i to bez obzira na „bliskost odnosa“ njega i HDZ BiH kao svoje političke
ispostave u BiH?
Mislim... da nije.
Plenković
zato dolazi u Mostar kako bi Čoviću ukazao na neke nove realnosti i više
cilljeve, koji se ne mogu dovoditi u pitanje radi čovjeka, koji još samo
može kod Vučića, Orbana i Putina.
Takav
stav od Plenkovića očekuju u Beču i Berlinu, ali kako Draganu reći NE, a da se ne
naljuti moćna desna struja HDZ-a ili sve to ne bude povod za još jedno „javno
ribanje“ formalno „lijevog“ predsjednika Zorana Milanovića?
Nema komentara:
Objavi komentar