Stručna javnost je „konsternirana“ –
javnost na društvenim mrežama „šokirana! Gasi se Al Jazeera Balkans (AJB)!
Povlače se i jake riječi o gašanju
profesionalnog pristupa novinarstvu. Neki u svemu vide i teorije zavjere.
Cijela priča, međutim, nije tako jednostavna kao
što, možda, na prvi pogled – izgleda.
Svaka ozbiljnija televizija, a posebno ona
regionalna ili globalna, je skupa priča – reći će vam svi oni koji se bave
medijskim poslom. Ali, valja reći kako AJB, kao ni sve primarno info kuće
nije ustanovljena kako bi pošto-bila komercijalno isplativa, već prije svega utjecajna.
Kako kod „obične publike“, tako i kod onih koji „donose
odluke“ (decision makers).
AJB je krenula ambiciozno
i sa novim standardima produkcije uz plaće, koje su i po nekoliko puta
prelazile preko prosječnih primanja medijskih djelatnika u regiji. Ulagalo se u
tehniku, ali i program. Nisu to bile zabavne (komercijalne) produkcije, već
upravo suprotno – mahom dokumentarističke ili obrazovne.
Za, reklo bi se, “zahtjevniju
publiku u regiji”.
Međutim, Koliko je te i takve
publike u regiji uopšte bilo? Da li su se ulaganja mogla isplatiti? Teško, ali
nije to bio glavni problem.
AJB centrala je dovoljno
jaka da poslovanje na (Zapadnom) Balkanu može “kompenzirati”, pa je problem ove
TV bio u tome što nije bila dovoljno utjecajna. Njena gledanost nije rasla
kako se projekt razvijao godinama, već je upravo suprotno – padala!?
AJB je doslovno i previše
revnosno provodila koncept nekakve hinjene neutralnosti i prezentacijskog
novinarstva, te su joj programi izgledali vizuelno i tehnički lijepo, ali i
sadržajno neatraktivno. Nekako plošno i tek na nivou dobro obrađenih
informacija, te bez ulaska u dublje priče i analize.
Pogotovo ne na sklizak teren
“afera”.
Uostalom, sjećete li se
bilo koje afere, koja je nastala kao posljedica izvještavanja ove televizije?
Njen program je u uređivačkom smislu bio puno bliži pravim javnim televizijma, nego projektima iza kojih stoji krupni kapital. U ovom slučaju vladajuće familije prebogatog emira(ta) Katara.
Svojevrsni zamor
materijala se posebno osjetio u zadnjih par godina kada je AJB izgubila
ekskluzivitet jedinog pravog news kanala u regiji, te je nastavila po
starom kao da se nije pojavilo nekoliko sličnih, ali puno atraktivnijih
televizija.
Svaka čast uredno
posloženim vjestima, dokumentarcima i pristupu materijalma “majke firme”,
ali publika je tražila nešto više od tehničke izvrsnosti i novinarske korektnosti.
I tako… kada se pomiješa
skupo (milionsko) održavanje Sistema na više lokacija u regiji i slaba
gledanost (čitaj vrlo mali utjecaj) – dođe se do tačke kada se neko, bez obzira
na “dubinu džepa” zapita: “A treba li nama to uopšte”?
Dodaju li se tome i neke “okolne
priče” i glasovi kako je u poslovanju bilo “muljaža”, jasno zašto je iz
Dohe poslan “katil ferman”.
Bio to nekakav “novi
YUTEL”, što ne treba čuditi obzirom da je na čelu oba projekta stajao neizbježni
Goran Milić… i oba su neslavno ugašena.
Dok je bilo para… bilo je
i televizije.
In my dreams I have a
plan
If I got me a wealthy
man
I wouldn't have to
work at all, I'd fool around and have a ball
Money, money, money
Must be funny
In the rich man's world
(ABBA-“Money Money”)
Nema komentara:
Objavi komentar