U samo šest mjeseci predsjednik SAD, Donald Trump,
prešao je put od predizbornog obećanja da će rat u Ukrajini završiti za 24
sata do najave da će (EU novcem naravno) naoružati Ukrajinu najnovijim
američkim raketnim naoružanjem i municijom... uvesti 100 posto carine Rusiji i
za sve ostaviti rok od 50 dana!?
Između jednog, pokazalo se, totalno propalog
obećanja zasnovanog na „alternativnim činjenicama“ i razočaranja ruskim
predsjednikom Vladimirom Putinom, Trump je činio sve da potkopa ili barem
oslabi volju Kiijeva da se brani!? Javno je ponižavao ukrajinskog predsjednika
Volodimira Zelenskog, te tražio koncesije na iskopavanje „minerala“ u
Ukrajini neprestano tvrdeći kako treba poštovati realnosti – odnosno Putinu,
manje-više“ - dati ono što traži!
Petinu teritorija Ukrajine i obećati mu da ta
zemlja neće postati članica NATO saveza.
Zaokret u odnosu prema Putinu
za Trumpa dolazi u vrlo zanimljivom trenutku, kada je nivo odobravanja
njegove politike u SAD na najnižem nivou, te u vrijeme novih obećanja uvođenja carina
najbližim američkim „saveznicima“ (EU i Kanada) čiji pravi domet i posljedice
teško mogu dokučiti i najvještiji ekonomski stručnjaci svijeta.
Tu je i vrlo neugodna i sve glasnija priča sa pokušajem
zataškavanja velike afere (seks sa podvođenim maloljetnicama!) sa milionerom Jeffreyem
Epsteinom u koju je Trump, po svemu sudeći, itekako bio „umočen“ ili je, barem, nešto o svemu tome znao.
O bliskim druženjima sa kontraverznim
milionerom, koji se – kažu – ubio u jednom zatvoru u New Yorku,
postoji gomila dokaza u vidu prisnih fotografija ili pak izjava
neposrednih svjedoka.
Dodatne sumnje u ovaj slučaj su unijele dubioze
oko objave Epsteinove liste, kao i povlačanje priznanja nekih od najviših
američkih zvaničnika iz FBI da lista postoji, iako su ranije vrlo jasno kazali
kako im taj papir (lista) „stoji na stolu“.
Ova, kao ni sve ostale ranije afere, praktički, Trumpa ne bi ni okrznula da se za nju nije uhvatila Trumpova izbora baza okupljena oko političkog pseudo-kulta „MAGA“, koja je u svemu tome vidjela odustajanje predsjednika SAD od najavljenog „isušivanja močvare“ (drain swamp policy) i obračuna sa američkom „dubokom državom“.
Afera je puno veća nego što Trump želi to
priznati, posebno jer su sa zahtjevima za više transparentnosti oglasili
i desni opinion makeri, koji su do sada fanatično podržavali svaki potez
predsjednika SAD.
Nije nikakva novost da predsjednici SAD koriste
vanjsku politiku za zataškavanja domaćih problema u politici ili ekonomiji,
ali u slučaju Trumpa sve nekako ide kao na „ubrzanom filmu“.
On želi ostaviti utisak kako je imao i još ima plan,
iko sve ukazuje da zapravo cijelo vrijeme imporovizira i pokušava raznoraznim
ucjenama koristeći moć predsjednika najjače države svijeta, da dobije ono što
traži.
Kada se to iz nekog razloga izjalovi, Trump
kao i svaki trgovac samo mijenja ploču i okreće pilu naopako,
praveći se da je to dio neke... avaj... dublje strategije. Njega u
suštini zanima samo moć i novac. Bilo da se radi o zaradama njega i njegove uže porodice ili pak poslovima za američke kompanije.
Trumpova strategija „novac za sigurnost“ je u
samoj suštini njegove evropske geopolitike, gdje ne ucjenjuje samo zaraćene
strane - Ukrajinu i Rusiju, već i EU i NATO savez!?
Rukovodi se makismom da je ono što je dobro za
SAD – dobro i za ostatak svijeta.
U nekim drugim vremenima, možda i jeste moglo
biti tako, ali u novom svijetu, koji se neprestano mijenja i inklinira
multipolarizmu, Trumpova „trgovačka“ geopolitika više djeluje kao okvirno zamišljena
improvizacija sa najasnim ishodima, nego nešto što je do kraja planirano i
promišljeno.
Ima li mu ko poslati „poruku u boci“ i "došapnuti" da je igra puno veća od njegovih interesa i ega?
Nema komentara:
Objavi komentar