IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Sa životne i poličke scene je otišao Milan Bandić. Nekadašnji skromni političar iz opozicionog SDP-a rođen u nekom zaseoku u BiH kraj Gruda, vinuo se do najvećih visina u hrvatskoj metropoli zahvaljujući svom pragmatizmu i umjeću upravljanja.  Prvo novcem i utjecajem, a zatim i ljudima. Bandić nije imao ideologije. Klasični politički trgovac. On je mogao biti sve šta poželi i šta mu u datom trenutku zatreba. Praktički istog dana bi podržavao i antifašiste i desne crkvene aktiviste! Uz to bi dao i pokoju sočnu izjavu, koja bi kasnije danima odjekivala u medijskom i javnom prostoru. Znao je vladati i nije se libio to činiti. 

  Mostarski (istorijski!?) izbori analizirani su iz brojnih uglova i kutova. Kako se kome dopada i kako to želi sagledati i kakve zaključke želi izvući. Sve je legitimno, sve dok   se ne laže. Objektivno ili ne. Politički ili sociološki. Analiza na analizu, ideja na ideju ili ako baš hoćete - spinom na spin... Ipak, malo kome je palo na pamet da mostarske izbore analizirana vođen činjenicom da je i brojna mostarska dijaspora imala sjajnu priliku dati svoj glas i tako značajno utjecati na konačne rezultate i buduće političke i sve druge odnose u Mostaru.  

  Berlinski zid je već odavno pao. Par ostataka ovog simbola podjele Evrope, moguće je još vidjeti u glavnom gradu Njemačke, ali tek kao simbolično podsjećanje na jedno vrijeme. Mjesto za slikanje turista. Najveća geopolitička igra u istoriji svijeta – „Hlatni rat“ okončana je pobjedom SAD i zapadnih saveznika, dok se sovjetska „Imperija zla“, kako ju je nazvao nekadašni predsjednik SAD Ronald Regan, raspala kao kula od karata. 

  Mostar se ovih dana pridružio dugom nizu gradova u bivšoj Jugoslaviji, čiji su građani javnim skupovima željeli odati, da se razumijemo, zaslužno priznanje jednom od najvećih kantautora i „narodnih pjesnika“ sa prostora bivše zemlje. Čak mi je i par vrlo ozbiljniih ljudi, onako u prolazu, ili na društvenim mrežama znalo reći kako ih jako brine to što se u Mostaru „ne planira ništa zbog Đoleta“. I eto, bilo je, iako mi se nimalo ne sviđa što su prekršene sve epidemiolške mjere. 

  Predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću u zadnje vrijeme, mora se priznati, dobro ide.  Bez puno suvišnih pitanja „Zašto“, podigao je u Beogradu spomenik epskih razmjera Stefanu Nemanji i to uz još uvijek nepoznatu cijenu koštanja!? Kockao se i na vrijeme „pokupio“ vakcine iz Rusije i Kine, te kao svojevrsno veliko finale: Na čelo SPC doveo je patrijarha Porfirija! 

  Vrijeme brzo leti... Zoran Milanović je, evo već godinu dana, na Pantovčaku. Bio premijer, sada je predsjednik RH. U predizbornoj kampanji sa potrošenom Kolindom Grabar-Kitarović obećao je da će biti „predsjednik s karakterom“. Dalje od toga nije išao. Predsjednik „s karakterom“ je slogan sa toliko praznog hoda i ničega, kao kada bi ste u lokalnom granapu prodavali „voće s ukusom“. Sve ostalo je bila uobičajna izborna „vožnjica“ u sukobu sa kandidakinjom bez šansi i sa podrškom raspolućene stranke rastrgane unutrašnjim sukobima. Mnogi su tada vjerovali da biraju „manje zlo“ procjenjujući da ne može biti gore od Kolinde. Obećanje ludom radovanje... Milanović je puno sličniji Kolindi, nego što i sam želi priznati.

  Mostar je „završen“. Grad je dobio gradonačelnika i Gradsko vijeće. Slijedi manje-više tehničko usvajanje izmjena gradskog Statuta, na osnovama sporazuma SDA-HDZ BiH , koji je i praktički omogućio izbore. Presuda Suda u predmetu „Baralija“ bila je samo „osigurač“. Na kraju „epopeje“, čini se, da obje stranke imaju razloga za zadovoljstvo.

  Eto i to se završilo. Izabran je novi gradonačelnik Mostara. Očekivano tijesno, uz samo jedan glas viška na kontu, iako su zapravo presudili „nevažeći glasački listići“. Da se ne lažemo, bilo je napeto i „gutavo“, ali je dr. Mario Kordić iz HDZ BiH na kraju uspio pribilježiti jedan glas viška u odnosu na konkurenta, dr. Zlatka Guzina. Mobiteli i foto aparati su „školjocnuli“ i jedna ljekarska karijera se tako pretvorila u političku funkciju. 

  Mostar -- Gradsko vijeće Mostara danas će još jednom pokušati izabrati novog gradonačelnika Mostara. U preostala dva kruga odvijaće se prava politička borba „teškog kalibra“ - što javno, što u okviru „tihe stranačke diplomatije“. Ideja „rotirajućeg gradonačelnika“, dodatno je ugrijala odnose na mostarskoj, ali i na puno široj političkoj sceni u BiH. Slala su se i pisma „strancima“. Čović se jako naljutio, kao i HRS. Bijesni su zbog "zavlačenja" u Mostaru, iako zaboravljau da HDZ BiH uz pomoć SNSD-a već preko dvije godine "zavlači" i razvlači na nivou BiH, a posebno u FBiH, gdje dvije godine nakon izbora nema Vlade!? Baš, kao i u HNK.  

  Poštovani čitaoci moga bloga. Ovo neće biti uobičajni blog na temu politike i društvenih tema. Biće to jedna ratna priča, kao podsjećanje, ali i opomena. Bljesak preživljenog sjećanja, koje se mora zapisati, da nije bilo uzaludno. Da, pišem o ratu i smrti... Prizajem teška je tema, ali vas pozivam da samo na trenutak stanete, pogasite društvene mreže, odmorite se od političkih spinova i pročitate nešto bitno i uznemirujeće, ali i upozoravajuće u ova nova nemirna vremena. Nemojte tumačiti, suditi ili presuđivati. Pročitajte...  Nemam namjeru nikoga plašati, ali neke se stvari moraju ponoviti da bi ih dobro zapamtili. Priča se se zove SMRT i nastavak je moga serijala kratkih ratnih priča i "crtica", koje se već u proljeće prošle godine objavio na Facebooku. Žao mi je što vam ne mogu reći "ugodno čitanje"...  

  Nakon svakih izbora (ako ih bude!?) u Mostaru uvijek jedna te ista priča. Dogodi se politička kriza većih ili manjih razmjera, zbog izbora gradonačelnika.  Strasti se uzburkaju, tenzije podignu do neba. Javnost u gradu se podijeli po nacionalnim šavovima. 

  Ima nešto očaravajuće, moćno i zavodljivo u toj prokletoj i uzvišenoj politici. Sve te kamere, televizije, diplomate, javne aklamacije na društvenim mrežama, važne večere po probranim sarajevskim i mostarskim restoranima. Godi taj „politički eros“, koji vas podigne u visine i uvjeri da ste „veći od života“ i da možete više, bolje i drugačije. Opije ta priča, dok se ramena savijaju od tapšanja...Bili su uvjereni da su uhvatili za čuperak Kairosa, grčkog boga „sretnog trenutka“...

  Počelo se na lokalnom nivou lansiranjem „alternativnih činjenica“ o vlastitoj važnosti, te insistiranjem na „političkim prepoznavanjima“, a nastavilo ovih dana i u samo vrhu stranaka, koji čine BH blok u Mostaru.   Svojevrsni virus nevjerovatnih političkih konstrukcija i stranačkih želja bez puno uporišta u stvarnosti, proširio se brže od korone, te stigao da samih stranačkih vrhova; Nermina „Neke“ Nikšića (SDP BiH) i Predraga „Peđe“ Kojovića (Naša stranka).

  Visoki predstavnik, Valentin Inzko, opet je u Mostaru svojom odlukom, pozivajući se na pravo „vrhunskog tumača“, stvari - vratio na početak. Prvi krug glasanja za gradonačelnika Mostara se prema odluci Inzka poništava i to zato, jer se prema njegovom tumačenju Stauta, glasanje moralo obaviti tajno, a ne javno!?

  I dok svađe i različita podmetanja između BH bloka i Koalicije za Mostar 2020. doživljajuju svoj vrhunac u javnosti i medijima, dotle dobro uigrana koalicija Milorada Dodika i Dragana Čovića uredno odrađuje zacrtane ciljeve u BiH, pa naravno i u Mostaru! U tom „bloku“ na relaciji Banja Luka-Mostar sve štima „k'o podmazano“, a teško da je i moglo biti drugačije, nakon toliko iskazane političke ljubavi između HDZ BiH i SNSD-a sve ove godine. Oni se javno i bez zadrške vole...

    Vijest ovako glasi: Savjet za davanje prijedloga naziva naselja, ulica i trgova većinom glasova usvojio je prijedlog da jedna ulica u Beranama, u Crnoj Gori, ponese ime osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića - bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske... Preduslov svakog procesa pomirenja je prolazak kroz stanje katarze, odnosno vlastitog preispitivanja počinjenih grešaka i posljedica, koje su zbog toga nastale. Da bi uopće bilo katarze, prvo treba biti VOLJE da se ZAISTA krene u proces pomirenja. Ako nema prave i istinske volje, onda ima samo ispraznih i na brzinu izgovorenih riječi – navodnih „žaljenja“, kojih smo se naslušali sve ove postratne godine. 

    Još uvijek vrlo aktuelna pandemija korona virusa i oboljenja SARS-COV-2, već je dobrim dijelom „resetovala“ mnoge odnose na globalnom, ali i lokalnom nivou, za koje smo vjerovali da su neupitni ili „Bogom dati“. Virus očekivano - mutira, pa je pandemija, još daleko od kraja. Ko zna šta nas još čeka! Sva ta čuda moderne tehnologije uvezanog svijeta, praktički su preko noći pala pred tim malim, ali vrlo opasnim, nevidljivim i nepredvidljivim virusom. U međuvremenu smo kao civilizacija naučili mnogo toga o novoj bolesti, ali je još puno stvari obavijeno velom misterije. Virus ne otkriva lako sve svoje tajne...

  Emir (Nemanja) Kusturica, baš zna kako izazvati medijsku pažnju među Sarajlijama - njegovim bivišim sugrađanima, prema više puta izrečenom vlastitom priznanju. Sjedne tako Kusta u helikopter, (Helikopterski servis RS?) nabaci Top gun naočale, pa okrene leteći krug oko Šehera. 

  Znate onu hrvatsku domoljubnu budnicu „Lijepa li si“, Thompsona i ekipe u kojoj se uz puno domoljubnog naboja i emocija u stihovima redaju hrvatske regije, pa se tako „u neka doba“, pojavi i „Herceg Bosna“, odnosno „Srce ponosno“!? Slavonija, Istra, Dalmacija, Lika...., a onda i „Srce ponosno“, baš kao da je i to samo dio „Lijepe naše“... Isti princip „umetanja“ dijela BiH u hrvatski kulturno-istorijski kontekst, odnosno političke odnose može se primjeniti i na angažman Željane Zovko, koja je preko važnih diplomastkih mandata u ime BiH, stigla i do EU Parlamenta, ali kao predstavnik Hrvatske! 

  Šta se to događa sa članicama BH bloka? SDP BiH, nevješto demantira da ova stranka pregovara sa HDZ BiH!? oko preuzimanja   vlasti u HNK, a kasnije i u Gradskom vijeću Mostara, dok se Irma Baralija iz Naše stranke i dalje nameće kao „gradonačelnica“, iako ni sama nije sigurna da unutar BH bloka i pridružene PMP ima potrebnu podršku. Kako sada stvari stoje, izgleda da se nakon „gužve“ u Koaliciji za Mostar, već uveliko odvija i slična, možda čak i puno veća, politička „tarapana“ unutar BH bloka, koji - eto javno „neće sa nacionalnim strankama“, ali zato po svemu sudeći hoće sa njima tajno pregovarati i to ne samo u Mostaru i HNK, već i na višim nivoima.