Berlinski zid je već odavno pao. Par ostataka ovog simbola podjele Evrope, moguće je još vidjeti u glavnom gradu Njemačke, ali tek kao simbolično podsjećanje na jedno vrijeme. Mjesto za slikanje turista.
Najveća geopolitička igra u istoriji svijeta – „Hlatni rat“ okončana je pobjedom SAD i zapadnih saveznika, dok se sovjetska „Imperija zla“, kako ju je nazvao nekadašni predsjednik SAD Ronald Regan, raspala kao kula od karata.
Uslijedili su procesi, koji su potpuno demontirali jedan sistem u kome se preko satelitskih režima na istoku evropskog kontinenta upravljalo dobrim dijelom Evrope iza „Željezne zavjese“ – od Baltika do Crnog mora i dijela Balkana.
Bio je to geopolitički udar neviđenih razmjera, koji je ostavio trajne posljedice i nakon koga više ništa nije bilo isto. Granice „slobodnog svijeta“ su pomaknute par hiljada kilometara na istok. Zapadni trijumf bez presedana o kome su filozofi neoliberalnog svjetonazora govorili kao o „kraju istorije“ i konačnoj pobjedi neoliberalne ideje, koja se trebala „prekopirati“ i na drugim prostorima i državama.
Te devedesete godine prošlog stoljeća će ostati upisane zlatnim slovima u istoriji Zapada kao vrijeme u kome se, praktički, „moglo šta se htjetlo“, jer je Rusija, nakon raspada Sovjetskog Saveza bila zabavljena vlastitim problemima i potpuno nespremna za bilo kakvu ozbiljniju utakmicu na globalnom nivou, dok je ekonomski bum Kine bio još u začetku.
I tako nekih desetak godina....a onda se pojavio Putin!
Ruska Federacija se grubom snagom autoriteta novog lidera i pridružene ekipe jakih ljudi konsolidirala u političkom, obavještajnom, diplomatskom i vojnom smislu.
Putin je prvo „poklopio“ veliku lovu,
te snagom države, „volana iz Kremlja“ i „Grupe siljnjih“, opet nacionalizirao
velike državne kompanije. Prirodne resurse i minerale.
Mladi poduzetnici i milijarderi su imali samo dva izbora: uzeti nešto para i nestati ili se pak suprostaviti i suočiti se sa posljedicama. Putin se sa njima obračunao bez milosti, završio neke neugodne ratove na jugu (Čečenija) i postao novi Ruski car.
Pod Putinom i njegovim režimom koji kombinira navodno višestranačke standarde i rusku tvrdu ruku, Rusija je opet polako vremenom postajala važan igrač.
Nije se Putin zaustavio samo na granicama Ruske Federacije. Njega nikada nije zanimala samo Rusija, već i tzv. „ruski svijet“, odnosno „strateška dubina“, kojom bi spriječio dalje napredovanje Zapada na Istok. Trebalo je vremena da se napune državni fondovi, da se „stane na noge“ i onda je samo krenulo...
Prva se na udaru našla Ukrajina. Istok zemlje je praktički amputiran u krvavom ratu, koga je Rusija izdašno pomagala, dok je Krim jednostavno i odlučno pripojen po principu "prava jačega". I tačka.
Putin je vješto iskoristio i uspavanost Zapada i na drugim važnim tačkama u svijetu.
Poput Bliskog istoka, gdje se Rusija „ugradila“, kao nikada ranije, ponajprije u Siriji. Indolentnost raznih američkih administracija i oklijevanje saveznika iskoristila je Rusija i bez većim problema „uplovila“ na strateški važan prostor istočnog Mediterana. Time je ucrtana nova geopolitička karata Bliskog istoka, gdje Zapad i dalje realno dominira, ali gdje i Rusija ima - nikada jače adute.
Eho te svjetske geopolitičke igre velikih sila, odzvonio je i na Balkanu. Naravno.
Nije to baš najvažnija stvar u odnosima velikih, ali nije niti nevažna. Posebno, jer Rusija u zadnjih nekoliko godina otvoreno pokazuje interes za prostor bivše Jugoslavije. Igra se i na kartu „slovenskog bratstva“, mada je Balkan dobrim dijelom zapravo zapadno i NATO igralište.
Rusija na Balkanu pokušava djelovati preko tri tačke: Srbije, te dijelova politike i državnog aparata u Crnoj Gori i BiH (čitaj RS).
Pokrenuta je i odgovarajuća propagandna mašinerija, te različiti oblici takozvane „ruske meke moći“. U generalni plan uključen je naravno i ruski energetski kapital, koji ne „nišani“ samo Srbiju, već ima pretenzije i u Hrvatskoj i Sloveniji, a što je dobrim dijelom i ostvareno.
Dok je Zapad „spavao“, Rusija je na mala vrata ušla na Balkan i uspostavila nekoliko važnih uporišnih tačaka. U Beogradu, Banja Luci, te dijelom Podgorici, prije svega, mada ruskih "prstiju i otisaka" ima i u Zagrebu i Ljubljani.
Zvanični Beograd otvoreno koketira i lavira. Jasno im je da su geopolitičko ostrvo unutar Zapadnog Balkana okruženom EU i NATO savezu, ali Vučić i društvo smatraju da se sa „istokom“ i „zapadom“ može dobro trgovati, što im jednim dijelom i uspjeva. Rusofilija u Srbiji nije nikada bila tako javno prisutna i promovirana, dok je saradnja sa EU samo „tehnikalija“ ili je Beograd samo želi tako predstaviti.
Vučić je, ipak puno oprezniji, od recimo - Milorada Dodika.
Zapravo, Dodik je ubjedljivo najjača ruska uporišna tačka u regionu. Dijelom zbog svojih (geo)političkih opredjeljenja, a dijelom i zbog činjenice da mu više nema povratka pod zapadno okrilje, koga je zbog interesa izdao, iako ga je ta ista snaga svojevremeno i dovela na vlast.
Potpuna usaglašenost Dodika i Moskve
vidljiva je i u praktički preslikanim stavovima ruskih diplomata i zvaničnika
RS. Jedni dopunjuju druge. Dodik nabaci - ruski ambasador poentira. I tako, ima
bar par zadnjih godina. Kapacitet za krizu itekako postoji samo je pitanje hoće li se i kako potaknuti?
Vučić suštinski „vaga“ – Dodik se Moskvi „otvoreno nudi“.
Što se tiče Crne Gore mnoge su se stvari promijenile, nakon dolaska na vlast nove vladajuće garniture, ali tu je i predsjednik Milo Đukanović da po potrebi „intervenira“. Na sceni je svojevrsni „politički balans moći“ u kome obje strane: i ona proruska i ona prozapadna pažljivo biraju poteze i gledaju se „preko nišana“.
Jasno je koga tu Rusija podržava, iako je Crna Gora u NATO savezu, jer vrijedi pokušati, baš kao i prilikom pokušaja državnog udara od prije par godina. Za sada Moskva se zadovoljila određenim utjecajem u Crnoj Gori, ali je veliko pitanje da li će na tome ostati. Još je važnije kako će na neke nove ruske aspiracije regovati NATO.
I dobro: Koliko je Rusiji važna priča sa Zapadnog Balkana?
I malo i puno, kako se gleda. Prije svega, Rusija će, naravno, uzeti sve što može i tu ne treba imati nikakve dileme. Kao na na Bliskom istoku, uostalom. Drugo je pitanje šta sa tim utjecajem Rusija može ili planira uraditi.
Sva dosadašnja iskustva govore kako Moskva na ovaj prostor, ipak gleda kao mjesto „odmjeravanja snaga“ na većinski zapadnom području. Svaka koncesija ili utjecaj, koga Moskva ostvari uzeće se u izračun još veće geopolitičke igre od Baltika do Mediterana. Balkan je tu samo jedan od „bojišnica“ hibridnog rata, koji plamti u Evropi. Velike sile će prvo odmjeriti snage, a onda će na osnovu ostvarenih rezultata „skrojiti kartu“. Rusija na Balkanu već uveliko djeluje - Zapad se „vraća“ i budi. Igra traje..
Pa onda, kako ono rekoše, „kom' opanci – kom' obojci“.
„Resistance Is Futile“ (Otpor je uzaludan) – Laibach
Nema komentara:
Objavi komentar