IZA SCENE - Faruk Kajtaz Blog

  Zagreb se ozbiljno „uzjogunio“ zbog jednog pokopa „kod susjeda“   sa istoka. I oni s lijeva i oni - s desna su manje više jedinstvenim u stavovima... što nije tako česta pojava. Premijer RH Andrej Plenković (HDZ) je više nego jasan... ovakva Srbija, koja organizuje državni ukop (sa svim počastima) presuđenom ratnom zločincu - Ratku Mladiću - ne može u EU! Proziva Plenki i najviše evropske zvaničnike, kojima je Hrvatska „dala i svoj glas za izbor“ pokušavajući uspostaviti kauzalnu vezu između date podrške i očekivanja. Jasan je i dugogodišnji (vječni?) europski parlamentarac (i EU izvjestilac za Srbiju), Tonino Picula (SDP). On lijepo i lucidno primjećuje kako je "svako veličanje ratnog zločinca Ratka Mladića ili relativiziranje njegovih zločina izravno suprotno vrijednostima na kojima počiva Europska unija".

  Premijer RH Andrej Plenković opet je bio „široke ruke“. Na projekte od kako se navodi „interesa za Hrvate u BiH“ Vlada susjedne nam države (RH) je iskeširala desetine miliona eura! U pitanju je skoro 26 miliona eura, koji će se „razliti“ na ukupno šest stotina projekata. Brojka je velika, ali zna se šta je najvažnije i politički najoportunije: Sveučilište, HNK, SKB... Ukoliko Plenkovićeva vlada zaista ima „viška novca“ i političke volje, onda svoje pare može trošiti kako želi. Pa i na projekte u BiH, od čega neće konačne koristi imati samo Hrvati, nego i ostali građani.

  Srpsko-hrvatski politički odnosi u regionu su se potpuno stropoštali u zadnjih desetak dana! Sve ovo čemu sada svjedočimo samo je kulminacija nesuglasica, koje se u do kraja otvorenom tipu diplomatske komunikacije događaju između Beograda i Zagreba, te njihovih ekspozitura u regionu.   Naravno, da je to i ranije bila više trgovačko-interesna , nego suštinska saradnja i da nekih velikih „slaganja“ nije bilo, ali je nekakav „zajednički interes“, uvijek, negdje postojao. Posebno na terenu ... u BiH.

  "Politička (ne)jednačina" u BiH je postavljena na ovaj način: Hrvatska Vlada "podržava EU put " BiH, ali u isto vrijeme lobira (u toj istoj EU) za stavove HDZ BiH, koji je opet čvrst politički saveznik SNSD-a!? Stranke, koja otvoreno i uporno blokira "evropske ambicije" BiH i to u saradnji sa... HDZ BiH!?

  Ukoliko neko misli da je Hrvatska od Francuske i Njemačke – dvije najvažnije i najveće zemlje EU kupila samo skupo i sofisticirano evropsko naoružanje najnovije generacije – onda nema pojma šta je međunarodna politika i čime se sve, zapravo... trguje . Osim tehnologije i vojnih pitanja u ovakvim ugovorima na stolu se, u pravilu, nađu i teme ekonomije i politike. Najvažnija je politička saglasnost zemlje proizvođača da proda „sredstva“, a onda je sve na ostalo na ugovaračima. Pa i tzv. „pitanja sa margina“, koja ne završavaju na naslovnicama ili u udarnim vijestima, ali to ne znači da se o tome nije negdje okolo razgovaralo, a možda i nešto dogovorilo .

  Države nastala nakon raspada bivše zajedničke države nisu naučile (skoro) ništa iz svoje turbulentne i krvave prošlosti! Zadnjih dvadesetak i nešto više godina na sceni je bila samo „istorijska pauza“ u kojoj su se vidale ratne rane i Evropa pokušavala uvjeriti da je Balkan nakon užasnog ratnog iskustva spreman na neku vrstu resetovanja odnosa i građenja (novog) povjerenja. Dok je „teška ruka“ međunarodnih agencija, sudova ili diplomata važnih zemalja bdjela nad Balkanom stvari su se nekako i pomicale naprijed, iako su su više bile pogonjene snagom ekonomskih realiteta i tržišta novca, nego stvarnih promjene odnosa.

  Srbi, kulturnjaci lijevih i građanskih stremljenja , pripadnici civilnog društva, zatečeni sportisti, pisci, novinari, folkloraši, starci i djeca... sve su to samo kolateralne žrtve desne političke revolucije , koja traje već godinama u Hrvatskoj... ali svoj vrhunac doživljava zadnjih nekoliko mjeseci.  Pravi cilj je bio i još uvijek jeste - nešto sasvim drugo! U igri se preko leđa „marginalaca“ prelamaju puno veće i važnije stvari od simboličnih festivala, skormnih izložbi ili sportskih takmičenja, koja počinju i završavaju na marginama javnog interesa.

  Šta se to događa u Hrvatskoj? Povija li se vlast u susjednoj državi pod jakim pritiskom raznoraznih braniteljskih udruga i ulične desnice ? Zapravo, da li je izvedena neka vrsta „tihog državnog udara“? Pitanje se možda čini „pretjeranim“ ili čak „neumjesnim“ za jednu zemlju-članicu EU i NATO-a, ali neugodna događa nja ovoga ljeta itekako daju za pravo onima, koji na ovakav način tumače nagli porast vrlo desnog i radikalnog populizma kod susjeda. Pitaju se da li Republika, suštinski, uopšte više postoji ili je sve samo forma?

  Hrvatska se sa stepenom nulte tolerancije odnosi prema svakoj relativizaciji ili pokušaju dovođenja u pitanje zvaničnog „narativa“ o svetinji Domovinskog rata . To naslijeđe se čuva kao nekada „bratstvo-jedinistvo“. Dakle, kao „zjenica oka svoga“.   Zvanični Zagreb se, barem načelno, zalaže za politiku kojom se treba okrenuti budućnosti i zaboraviti strahote rata iz prošlosti , ali i dalje vrlo revnosno i detaljno... i to trideset godina nakon rata - istražuje i sudi . O baš svemu ima svoj zvanični stav od koga se ne odustaje. Niti za milimetar.

  Izgleda, kao da se u nama susjednoj Hrvatskoj... nekako naglo i bez neke posebne najave dogodila prava „eksplozija“ vrlo desnih, pa i ekstremnih politika i pojava. Na koncertima...u javnom prostoru... u politici... u Saboru! Da li su to samo „slučajnost i sinergija“ ili je sve posljedica dugotrajnih procesa, koji su „tinjali“ negdje u pozadini  društva i samo čekali i dočekali - „svoj trenutak“? Radi li se o dobro planiranoj evoluciji desnice ?

  Premijer RH Andrej Plenković je izvrstan političar u smislu shvatanja politike kao zanata . Rječit je i dobro informiran. Zna politički i strateški misliti i ima dobro raspoređene prijatelje i zaštitnike na važnim evropskim funkcijama. Dobar je i u taktičkom upravljanju političkim krizama, ali ima jednu veliku slabost... stranku kojoj je na čelu! Kao u onoj bajci o Skadru na Bojani... sve što Plenki preko dana napravi i sagradi – „vile“ HDZ-a preko noći - uglavnom poruše, jer treba pomiriti sve te struje i apatite u HDZ-u, koji je navikao da funkcionira kao država u državi . Bez obzira ko je na čelu stranke – odnosno ko je „Ćaća“. „Ognjištar“ ili „Liberal“.

  Zoran Milanović skoro pa je „završio posao“ u prvom krugu predsjedničkih izbora u Hrvatskoj i to ne zato jer je bio pretjerano dobar i uvjerljiv, već zato jer mu je glavni protukandidat Dragan Primorac bio - očajno loš.   Aktuelni predsjednik RH je uspio uvjeriti hrvatsku javnost kako je on „jedina čvrsta brana“ apsolutizmu HDZ-a i Andreja Plenkovića i to je bio njegov daleko najjači predizborni adut. Osim toga, na desnici je vladala poprilična kakofonija  i višak kandidata, a što je dovelo do jakog rasipanja glasova. Međutim, veliki broj desnih kandidata teško da može biti opravdanje za Primorca i HDZ. Problem je (ne)uvjerljivosti Primorca kao predsjedničkog kandidata, kao i brojnim njegovim slabim tačkama, te percepciji većine glasača da on nije „dobar izbor“.

  Pričalo se, analiziralo i najavljivalo kako će predsjednička kampanja na izborima u Hrvatskoj biti „dosadna“, te da se manje-više sve unaprijed zna . Te birači su umorni ... te nema novih lica ... te ionako se zna da je prednost aktuelnog predsjednika RH, Zorana Milanovića, toliko „velika“ da neće biti nikakve neizvjesnosti . Neki su u euforiji ritualnog obožavanja lika i djela aktuelnog predsjednika čak ustvrdili da bi se sve moglo završiti već u prvom krugu! Ništa od toga. Kampanja ne samo da nije dosadna, već bi - kako se čini – mogla biti jedna od zanimljivijih u zadnje dvije dekade. Priča o već gotovim izborima najviše odgovara aktuelnom predsjedniku, koji se ušuškao na Pantovčaku vjerujući da će do novog mandata najlakše doći, ako što manje otvara usta . Taktika nije lišena osnova, zna li se kako Zoki zna biti neugodan i prgav na jeziku, te da počesto uz svoje protivnike propisno rani i samog sebe! Poput istočnjačkog redovnika Milanović samo sjedi na obali rijek...

  Baš sve se u političkom i dobrom dijelu javnog života u susjednoj Hrvatskoj „vrti“ oko dva državna „dužnosnika“ – premijera i predsjednika – Plenkovića i Milanovića.  Dva ovna na „brvnu vlasti i moći“. Odmah najavljena tvrda kohabitacija traje već godinama. Strogo politički gledano ovdje se ni ne radi o „kohabitaciji“ u punom smislu toga pojma, već o obostranom podmetanju klipova i sukobu, koji više liči na jeftinu političku sapunicu, nego na ozbiljnu politiku i vođenje države. Zapito podjebavanje u nekoj krčmi u Zagorju...Zagori ili Lici. Plenković i Milanović su dva centra vrtnje dva velika politička „jata“, koja se okreću oko dvojice političara spremna reagirati na svaki mig iz centra – kako se očekuje ili bolje reći – naredi.

  Dobar dio desne, ali i lijeve oporbe u Hrvatskoj se čudom čudi i naglo podiže obrve pitajući se u nevjerici: Šta je to točno, Aleksandar Vučić, radio i još važnije - govorio na samitu u Dubrovniku? Kako je to moguće u suverenoj Hrvatskoj? Pa... vjerovatno isto ono što je govorio i Milorad Dodik na Hvaru ili u Zagrebu sa Zoranom Milanovićem i Andrejom Plenkovićem... samo ih to tada nije bilo baš (previše) briga! Zabrinutost hrvatske političke javnosti primjer je tamošnjeg dvoličnog gledanja na političke odnose u regionu uz neke časne, ali suštinski nebitne izuzetke od općeg trenda. Sve dok se to kao ne tiče direktno Hrvatske (već BiH)... uzroka i posljedica rata i agresije iz Beograda, Knina, ali i Banja Luke - sve to je nekako OK. Dodik (a time i Vučić i Putin) je legitiman sagovornik...partner...“lider Srba u BiH“. Prihvatljivo je... 'bem li ga!

Najveći adut aktuelnog predsjednika RH, Zorana Milanovića, u njegovoj borbi za novi mandat na Pantovčaku - u prvom krugu skorih izbora - neće biti ni njegova predizborna starategija i taktika, kao ni rezultati u zadnjih pet godina – već angažman jednog drugog kandidata za predsjednika – pardon – predsjednicu. Radi se o Mariji Selak–Raspudić, polovini obiteljeke političke manufakture Raspudić, koju čini još i njen suprug Mostarac - Nino.     Zašto je ulazak u trku za Pantovčak, Marije Selak-Raspudić, važno za Milanovića? Pa, na isti način na koji je to bio angažman pjevača, Miroslava Škore, koji je bio dovoljno jak da oduzme značajan broj glasova, ali ne i da pobijedi.

  Kada bi se jednom, kojim čudom, snimao biografski film po motivima iz političkog života, Zorana Milanovića, onda bi mu savršeno pristajao naslov: „Veliki manipulator“...ili možda bolje... „Veliki gubitnički manipulator“?  Upravo je ta vješta, ali gubitnička manipulacija u korijenu političkog bitisanja čovjeka, koji uporno opstaje negdje prvi vrhu političkog „hranidbenog lanca“ u susjednoj Hrvatskoj, iako znatno više gubi na izborima, nego što pobjeđuje!? I kada dobija na izborima to je samo zato, jer su se tako „posložile prilike“...zbog HDZ kriminala na djelu , koji se nije dao sakriti,  premijera u pritvoru ili pak dva jaka desna kandidata. Iako nije dobar u operetivnoj politici, te počesto zna promašiti „ceo fudbal“, Milanoviću se mora priznati da zna strateški razmišljati i manipulirati ljudima, prilikama... a   posebno „svojim“... SDP-om.  

  Ionako nepovoljno regionalno (geo)političko okruženje BiH postaje dodatno usložnjeno najnovijim skretanjima prema još desnijim političkim opcijama u susjednim državama... Srbiji i Hrvatskoj. U Srbiji je to rezultat odluke Aleksandra Vučića da izabere stranu i napravi dodatni uklon prema Rusiji i Putinu. U Hrvatskoj je radikalnija desnica konačno uspjela u svojim namjerama da lidera HDZ-a Andreja Plenkovića dovede u poziciju da jednostavno mora koalirati sa njima i ucijeni ga... ukoliko želi zadržati vlast. Ali, krenimo prvo od Srbije i Vučića...

  Čudo neviđeno na izborima u susjednoj Hrvatskoj! Najveći izborni gubitnik nije bio niti kandidat na izbornim listama!? Naravno... pogodili ste... riječ je predsjedniku RH, Zoranu Milanoviću, koji je izveo neviđenu ustavno-pravnu vratolomiju samo da bi iz fotelje aktuelnog predsjednika nekako zasjeo na buduću poziciju jakog premijera. Prešao s Pantovčaka na Markov trg. Imao je, prema vlastitom priznanju, lukav plan , koji je jedno kratko vrijeme čak i funkcionirao, ali onda se sve jednostavno prelomilo . Zašto?  

  Hrvatska je u potpunom političkom haosu! Tek imenovani i prema mnogima mišljenjima vrlo problematični Glavni državni odvjetnik (tužilac) polaže zakletvu dva mjeseca!? prije zvaničnog stupanja na ovu funkciju?  Baš pred izbore! Predsjednik (šef) države, pak sa te pozicije želi na parlmentarne izbore i to, ni manje ni više, nego kao lider na izbornoj listi oporbenog SDP-a! Takozvana superizborna godina u Hrvatskoj nije pošteno niti započela, a već su političke tenzije poskočile do maksimuma. Na kocki je puno toga, pa se već duže vrijeme igra vrlo ... vrlo prljavo . Procedure i pravila se koriste za razne i igre igrice . Počesto na samoj ivici zakona i Ustava.