Zoran Milanović skoro pa je „završio posao“ u prvom krugu predsjedničkih
izbora u Hrvatskoj i to ne zato jer je bio pretjerano dobar i uvjerljiv, već zato
jer mu je glavni protukandidat Dragan Primorac bio - očajno loš.
Aktuelni predsjednik RH je uspio uvjeriti hrvatsku javnost kako je on „jedina čvrsta brana“ apsolutizmu HDZ-a i Andreja Plenkovića i to je bio njegov daleko najjači predizborni adut. Osim toga, na desnici je vladala poprilična kakofonija i višak kandidata, a što je dovelo do jakog rasipanja glasova.
Međutim, veliki broj desnih kandidata teško da može biti opravdanje za Primorca i HDZ. Problem je (ne)uvjerljivosti Primorca kao predsjedničkog kandidata, kao i brojnim njegovim slabim tačkama, te percepciji većine glasača da on nije „dobar izbor“.
Plenković je igrao na kartu drugačijeg kandidata od Milanovića, ali to nije „upalilo“, jer je Primorac doživljavan kao iznuđeni kandidat „na daljinski“... kandidat bez stvarne snage i kao neko ko je šefu HDZ-a poslužio samo kao sredstvo, a ne pravi cilj.
Veliko je i pitanje da li je Plenkoviću uopšte odgovarao neki zaista jak kandidat, koji bi mu onda u slučaju osvajanja mandata na Pantovčaku bio jako velika politička konukrencija u stranci.
Ipak, posao za Milanovića (još) nije okončan, iako je ishod izbora u drugom krugu vrlo predvidljiv.
Slaba nada za Primorca leži samo u eventualnom masovnijem izlasku birača na izbore, te u onim biračima, koji su zaokruživali druga imena sa desnog spektra. Može li u kratkom vremenu Primorac prikupiti par stotina hiljada novih birača?
Realno – teško... skoro, pa nemoguće.
Do značajnijeg preokreta bi mogla, eventualno, dovesti samo neka iznenadna i velika afera vezana za Milanovića, ali to je već u sferi čistih špekulacija i nagađanja. Ukoliko Plenković nema jedan takav „zlatni metak“... Milanoviću je put do novog mandata na Pantovčaku praktički osiguran.
Ponajprije, jer nije imao dostojnu konkurenciju, te je taktički dobro dozirao svoju desnu i „lijevu“ stranu političke ličnosti.
Kombinirao je politički pragmatizam saradnje se desnim politikama sa oštrom retorikom navodnog obračuna sa korupcijom, gdje je HDZ izuzetno „tanak“. Imao je SDP „u džepu“, što se najbolje vidjelo na parlamentarnim izborima, koje je izgubio.
Ili bolje reći koje je izgubio SDP, dok je Milanović samo profitirao jašući na valu antikorupcije i pripremajući se za neke druge izbore.
One predsjedničke naravno!
Nema komentara:
Objavi komentar